Krešimir Žažar

Croatian

Žažar, Krešimir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

305RELACIJSKI IDENTITETIPrilog istraživanju identiteta hrvatskog društva(Priredio Ivan Cifrić)Hrvatsko sociološko društvo i Zavod za sociologiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2008. 336 str.«Pitanje identiteta ispostavilo se kao jedan od glavnih indikatora oblikovanja i doka-zivanja zasebnosti. To je, bez sumnje, jed-na od onih «ključnih riječi» koja, po svojoj učestalosti i značenjskoj nabijenosti, ima svojevrstan privilegirani status u novijem javnopolitičkom i kulturnom diskursu.» (Kalanj, str. 47). Ova misao možda na naj-bolji način podvlači izniman značaj koji se u posljednje vrijeme pridaje tematiziranju identiteta. Iako je identitet već i mnogo ranije bio predmet diskusija, tijekom po-sljednjih desetljeća pitanje identiteta zado-biva sve istaknutiju ulogu. Prvenstveno je to posljedica globalizacijskih procesa usli-jed kojih se nameće pitanje o samosvijesti i specifičnosti određenog kolektiva. Stoga svako kolektivno biće nastoji odgovoriti na pitanje o vlastitoj osobitosti. Međutim, pored utjecaja globalizacije za identitet hr-vatskog društva od izrazite je relevantno-sti iskustvo društvene tranzicije. Prilikom istraživanja identiteta hrvatskog društva također je potrebno uzeti u obzir elemente predmodernosti, modernosti i postmoder-nosti koji su u ovom društvenom okviru međusobno isprepleteni. U vrijednosnom sklopu hrvatskog društva zamjetan je, dakle, utjecaj triju tipova društava koji se manifestira i u rezultatima istraživanja prezentiranih u ovoj knjizi. Zbornik «Relacijski identiteti» produkt je rada na dva znanstveno-istraživačka pro-jekta: «Modernizacija i identitet hrvatskog društva. Sociokulturne integracije i razvoj» te kao nastavak projekta «Modernizacija i identitet hrvatskog društva». Njegova je namjera dvostruka: s jedne strane, u zbor-niku se obrazlaže i empirijski se argumen-tira koncept relacijskih identiteta a, s dru-ge se strane, iznose rezultati empirijskog istraživanja provedenog u okviru projekta. Navedeno istraživanje provedeno je 2004. godine na reprezentativnom uzorku od 1202 ispitanika te je njime obuhvaćena cijela Hrvatska. Kompozicijski gledano, zbornik je sastav-ljen od tri dijela. U prvom dijelu razma-traju se diferentna teorijska i konceptual-no-metodološka pitanja. Analiza rezultata empirijskog istraživanja predstavljena je u drugom dijelu knjige dok treći dio sadrži bibliografiju radova objavljenih u okviru projekta i tablični pregled empirijskih re-zultata istraživanja. Teorijski i konceptualno-metodološki pri-stup naslov je prvog dijela zbornika u ko-jem se nalaze dva rada. Prvi rad naslovljen je Teorijsko suočavanje s izazovima identi-teta (R. Kalanj). U njemu autor razmatra različite načine sociološkog tematiziranja identiteta. Na samom početku rada, Kalanj podvlači da svako tematiziranje identiteta u društvenim znanostima nailazi na prepreku pojmovne višeznačnosti i poteškoću pre-ciznog definiranja pojma. Autor, nadalje, podsjeća na povijest sociološkog razmatra-nja identiteta i upoznaje čitatelja s diferen-tnim teorijskim pozicijama zauzetim o tom problemu. Kao osobito značajna izdvajaju se dva suprotstavljena stajališta: esencijalizam i antiesencijalizam. Esencijalizam polazi od pretpostavke da identitet prethodi poje-306dincu te tako predstavlja «trajno deter-minirajuću bit ljudskog individualnog i kolektivnog odnošenja i djelovanja» (str. 48). Nasuprot tome, antiesencijalizam se zasniva na negiranju i relativiziranju te »determinirajuće biti». Identitet je, sma-traju antiesencijalisti, subjektivni izbor koji, doduše, ovisi o promjenjivom soci-jalnom okruženju. U nastavku autor pod-vlači značaj relacionističkog stajališta. Pre-ma ovoj poziciji, identiteti su individualne i kolektivne tvorbe koje se manifestiraju kao element moći i društvenih sukoba za priznanje. Kalanj također ukazuje na razli-ku između liberalnog i komunitarističkog poimanja identiteta. U posljednje vrijeme dominantnom postaje komunitaristička pozicija. Njen korijen nalazi se u kritici «liberalnog atomizma» a u doba globaliza-cijskih procesa ukazuje na značaj kolektiv-nih identiteta koji predstavljaju osnovu za priznanje diferentnih kolektivnih prava. Tvrdnjom da su teorijski i ideološki iska-zi o identitetu hrvatskog društva po svom karakteru uglavnom komunitaristički, au-tor zaključuje svoj prilog. Slijedeći nosi naslov Koncept i dimenzije socijalnog identiteta (I. Cifrić/K. Niko-dem). Budući da objašnjava teorijski i kon-ceptualni pristup empirijskom istraživanju, ovaj rad je bitan za razumijevanje slijedećih priloga u zborniku. U njemu se tako iznose ciljevi istraživanja, pojašnjavaju se ključni pojmovi, navode se hipoteze, objašnjava se način na koji su konstruirani istraživački instrumenti te se u kratkim crtama daje in-formacija o terenskoj provedbi empirijskog istraživanja i statističkoj obradi podataka. Autori ističu da se istraživanje odnosi na ko-lektivni identitet gdje se identitet istražuje kao identificiranje ispitanika s ponuđenim karakteristikama konceptualnih dimenzija. Subjektivni osjećaj važnosti pripadanja is-pitanika određenoj skupini (npr. naciji, obitelji, profesiji i sl.) presudan je pri toj identifikaciji. Međutim, prvi zadatak koji se nameće jest određivanje konceptualnih dimenzija soci-jalnog identiteta. Tako su izdvojene četiri skupine esencijalističkih elemenata kolek-tivnog identiteta koje posjeduju krucijalna identifikacijska obilježja: socijalna, terito-rijalna, kulturna i obiteljsko-rodna. Svaka od ovih četiri konceptualnih dimenzija operacionalizirana je pomoću određenih specifičnih karakteristika. Autori zauzimaju stav da se identitet uvijek formira u relacijama prema nekome (ili ne-čemu). U tom kontekstu izdvaja se pet re-lacijskih dimenzija identiteta: odnos prema sebi, prema drugima, prema prirodi, prema bogu (odnosno, transcendentnom ili svetom), te odnos prema svijetu. Ove relacijske di-menzije ujedno predstavljaju uporišne toč-ke u odnosu na koje se oblikuje identitet. Jedna od osnovnih ideja u konceptu istraži-vanja i statističkoj obradi prikupljenih po-dataka jest istraživanje povezanosti između konceptualnih i relacijskih dimenzija iden-titeta. Na taj se način može izraditi određe-ni profil socijalnog identiteta, bilo da se radi o profilu pojedine regionalne skupine ili pak o profilu hrvatskog društva u cjelini. Drugi, najopsežniji, dio zbornika Rezulta-ti istraživanja čini sedam priloga. Osnov-ni rezultati istraživanja predstavljeni su u prilogu naslovljenom Socijalni identitet u Hrvatskoj (I. Cifrić/K. Nikodem). U nje-mu se analiziraju i prikazuju rezultati em-pirijske provjere konceptualnih dimenzija socijalnog identiteta koji, zatim, otvaraju prostor za analizu relacijskih dimenzija 307identiteta u prilozima koji slijede.Istraživanje je pokazalo kako građani Hr-vatske važnim smatraju osjećaj pripadanjanajužoj rodbini, obiteljskoj lozi, naciji te regiji u kojoj žive. Nasuprot tome, najma-nje im je bitna povezanost s ljudima istih političkih nazora, radnom kolektivu, pro-fesiji, društvenom sloju, gradskoj četvrti te pripadnost Europljanima i srednjoeurop-skom kulturnom krugu.Faktorskom analizom utvrđeno je pet fak-tora, odnosno, pet empirijskih dimenzija socijalnog identiteta. Kulturalna dimen-zija povezana je s običajima i tradicijom; socio-profesionalna dimenzija povezana je s uvjerenjima i stilom života; regionalna dimenzija označava pripadnost zavičaju i najužoj rodbini; nacionalno-vjerska dimen-zija naglašava važnost pripadanja vjeri i naciji te, naposljetku, susjedsko-lokalna di-menzija ističe značaj susjedstva i kvarta kao važnih identitetnih obilježja. U nastavku autori analiziraju povezanost između na-vedenih dimenzija socijalnih identiteta i socio-demografskih obilježja ispitanika. Pored toga, ispituje se kako određene so-cio-demografske karakteristike utječu na osjećaj pripadnosti naciji, rodbini, regiji, crkvi itd. Na tragu tih razmatranja auto-ri sugeriraju kako se u hrvatskom društvu može govoriti o dvije generacije: generaci-ja rođenih do 1938. godine koja podvlači značaj esencijalističkih sadržaja identiteta i generacija rođena nakon te godine koja u percepciji socijalnog identiteta naglašava važnost političkog, profesionalnog i vri-jednosnog.Kako «drugi» vide Hrvatsku – osnovne od-rednice (K. Kufrin) naslov je slijedećeg priloga. Ovaj rad zasniva se na anketnom pitanju u kojem se od ispitanika tražilo da procjene po čemu je Hrvatska prepoznat-ljiva u svijetu. Za stvaranje slike o Hrvat-skoj ispitanici su najvažnijima procijenili sadržaje «turizam», «hrvatski sportaši», «haške optužnice» te «prirodne ljepote i nezagađenost okoliša». Političke ideologije («antifašizam», «komunizam», «ustaštvo») smatraju se najmanje bitnim za konstruk-ciju slike «drugih» o Hrvatskoj. Premda tu tvrdnju ne može nedvojbeno potkrijepiti podacima, autor iznosi stav da su se pri-likom procjene važnosti sadržaja ispitani-ci barem jednim dijelom više rukovodili svojim željama nego objektivnom snagom samih sadržaja. Autor, nadalje, identificira pet diferentnih faktora koji posreduju različite slike Hr-vatske: slika moderne Hrvatske, slika bal-kanske Hrvatske, slika pastoralne Hrvatske,slika Hrvatske opterećene ideologijama proš-losti i stereotipna slika Hrvatske. Premda između ispitanika različitih socio-demo-grafskih karakteristika postoje statistički značajne razlike u naklonosti prema poje-dinim slikama Hrvatske, one su relativno male pa stoga nisu prikladne za tumačenje varijabilnosti procjena. Slijedeći prilog nosi naslov Odnos prema Bogu u suvremenom hrvatskom društvu (K.Nikodem). Autor se poziva na prethodna istraživanja religioznosti u Hrvatskoj koja su pokazala prevlast tradicionalnih oblika religioznosti vezanih uz religijske instituci-je. Budući da suvremeno hrvatsko društvo karakterizira sučeljavanje tradicionalnog i modernog, autor postavlja hipotezu «da će tradicionalni obrasci religioznosti, vezani uz religijske institucije, biti izraženiji u načelnim pitanjima, kao što su primjerice odnos prema postojanju Boga i odnos pre-ma nauku Crkve, dok će moderni obrasci 308religioznosti, vezani uz osobni izbor, biti izraženiji u praktičnim pitanjima, kao što je religijska praksa i spolni moral» (str. 115). Analizirani rezultati potvrdili su po-četnu pretpostavku. Analiza obilježja religioznosti s obzirom na određene socio-demografske karakte-ristike ispitanika pokazala je da su tradi-cionalnim obrascima religioznosti sklonije ženske osobe, starije životne dobi, nižeg stupnja obrazovanja, iz ruralnih sredina, koje svoje imovinsko stanje procjenjuju lošijim od drugih. S druge se strane po-kazala povezanost ispitanika mlađe dobi, muškog spola, višeg stupnja obrazovanja, iz urbanih područja, koji svoj materijalni status smatraju višim od drugih s moder-nim obrascima religioznosti. Ipak, autor upozorava kako navedeni odnosi nisu u potpunosti jednoznačni. Utvrđivanje strukture osnovnih koncepata seksizma («tradicionalnog» i «modernog») prema mišljenju dviju glavnih rodnih grupa (muškaraca i žena) te utvrđivanje povezanosti ovih koncepata s varijablama kao što su bračni status, regionalna pri-padnost, dobne i obrazovne razlike, glavni je cilj priloga Rodni identitet i seksizam u hrvatskom društvu (B. Galić). Kako bi konkretnije utvrdila koncepte tradicionalnog i modernog seksizma au-torica primjenjuje faktorsku analizu na 17 varijabli koji sačinjavaju istraživački instrument. Na taj način izdvojena su če-tiri faktora: antropološki patrijarhalizam (F1), deklarativni egalitarizam (F2), an-drocentrizam s inverzijom žrtva/nasilnik (F3) te, naposljetku, faktor imenovan zarodno egalitarno društvo (F4). Pokazala se pozitivna korelacija prvog i trećeg faktora koji reprezentiraju vrijednosti patrijarhata. Ova dva faktora kontradiktorna su četvr-tom faktoru, odnosno, nespojivi su s kon-ceptom rodno egalitarnog društva. Rezultati istraživanja potvrdili su pretpo-stavke o ustrajnosti patrijarhalnih konce-pata u svijesti hrvatske populacije. Sek-sistički koncepti osobito su zastupljeni u svijesti muškaraca, starijih ispitanika te ispitanika s nižom stručnom spremom. Za razliku od muškaraca koji su skloniji tra-dicionalnoj i modernoj varijanti seksizma, žene iskazuju veću naklonost konceptu rodno egalitarnog društva. Razlike u plau-zibilnosti seksističkih koncepata postoje i s obzirom na regionalnu pripadnost. Dok su odbacivanju tradicionalnog seksizma najviše skloni ispitanici s područja Zagre-ba i Sjeverne Hrvatske, najrigidniji oblici seksizma, i u tradicionalnom i u moder-nom obličju, smatraju se prihvatljivima na području Like. Autorica na kraju naznačuje skicu jednog koncepta koji prvotno nije bio pretpostav-ljen. Riječ je o viziji budućeg rodno ega-litarnog društva, razvoj kojeg podupiru žene, mladi i obrazovani segment popu-lacije.U prilogu pod naslovom Socijalnoekološkeorijentacije kao obilježja identiteta (I. Ci-frić) autor polazi od pretpostavke «jedin-stva čovjeka i prirode». Istraživački instrument bio je sastavljen od 12 tvrdnji koji predstavljaju karakteristike triju različitih sustava s trima vrijednosti-ma: čovjek, priroda i tehnika. Primjenom faktorske analize izdvojene su tri latentne dimenzije socijalnoekološkog prostora: antropocentrizam, tehnocentrizam i eko-centrizam. Navedene dimenzije ujedno re-prezentiraju tri diferentna idealno-tipska orijentacijska cilja. U nastavku autor po-309kazuje povezanost određenih sociodemo-grafskih obilježja ispitanika s pojedinim dimenzijama. Na taj način otvara se mo-gućnost izrade empirijskog profila za sve tri socijalnoekološke dimenzije te se tako dobiva identitetska dimenzija nazvana «konkretni orijentacijski identitet». Autor objašnjava kako latentne dimenzije samo po sebi ne predstavljaju neki identitet. Tek povezane s određenim sociodemografskim karakteristikama ove latentne osnove em-pirijskog identiteta poprimaju empirijsko identitetno obilježje i značenje. Konkretni orijentacijski identitet predstavlja jednu od identitetskih karakteristika pojedinca koji se manifestira tek u njegovom prak-tičnom djelovanju. Autor, naposljetku, predlaže izradu kom-pleksnijeg istraživačkog instrumenta koji bi se zasnivao na kombinaciji tri socijal-noekološke dimenzije, odnosno, orijenta-cije (antropocentrizam, tehnocentrizam i ekocentrizam) i pet kriterija oblikovanja relacijskih odnosa (prema sebi, drugima, svijetu, prirodi i Bogu).Naslov slijedećeg rada je Koliko nas zabri-njavaju ekološki problemi (I. Cifrić). «Mno-go» i «veoma mnogo»! Tako su, naime, ispitanici u pravilu odgovarali na upit o za-brinutosti za 11 aspekata zagađivanja okoli-ša. Pri tome su najveću zabrinutost iskazali za «neodgovarajuće zbrinjavanje komunal-nog otpada», «gomilanje opasnog otpada» i «zagađenost hrane». «Zagađenost vode za piće», «zagađenost rijeka, jezera i mora» te «odumiranje šuma» percipirani su kao naj-manje zabrinjavajući ekološki problemi. Faktorskom analizom izolirana su dva fak-tora nazvana «zabrinutost za klasične eko-loške probleme», odnosno, «zabrinutost za nove ekološke probleme». Dok su klasičnim ekološkim problemima skloniji ispitanici starije životne dobi, nižeg stupnja obrazo-vanja, slabijeg imovinskog stanja i koji sma-traju da je zagađenost okoliša u Hrvatskoj veća od zagađenosti okoliša u Europskoj Uniji, za nove ekološke probleme veću za-brinutost pokazuju jedino ispitanici koji zagađenost okoliša u Hrvatskoj percipiraju većom nego u Europskoj Uniji. U radu se također utvrđuje postojanje zna-čajnih razlika između ispitanika s obzirom na regionalnu pripadnost. Razlog tome jest utjecaj konkretnih ekoloških proble-ma na razini regija na percepciju zabrinu-tosti ispitanika. Komparacija rezultata više istraživanja u različitim vremenskim točkama pokazala je da u procjeni stanja ekoloških problema u slijedećih deset godina ispitanici očekuju povećanje problema. Na kraju priloga autor zagovara uvođenje Eko-barometra, odno-sno, pledira za sustavna istraživanja reagira-nja javnosti o ekološkim problemima i eko-loškoj politici. O tim se pitanjima, dodaje autor, «društvo mora organizirano postaviti i mnogo ozbiljnije odnositi» (str. 242). Posljednji prilog u ovom dijelu zbornika naslovljen je Obilježja relacijskih identiteta(Cifrić/Nikodem). U radu se analizira po-vezanost između pet dimenzija socijalnog identiteta (kulturna, socio-profesionalna, regionalna, nacionalno-vjerska i susjed-sko-lokalna) i relacijskih dimenzija identi-teta (odnos prema sebi, drugima, prirodi i Bogu). Relacijska dimenzija «odnos prema svijetu» ovdje nije uzeta u obzir. Kao i u slučaju dimenzija socijalnog identiteta, i relacijske dimenzije izražavaju subjektivnu percepciju ispitanika, odnosno, procjene ispitanika o važnosti pojedinih identitet-skih obilježja. 310Relacijska dimenzija «odnos prema sebi» dobivena je analizom percepcije nacional-nog ponosa, imagea Hrvatske te mišljenja regionalnih skupina prema sebi. Tako se pokazalo da građane Hrvatske ponosom najviše ispunjavaju sportski uspjesi, do-movinski rat, nacionalna povijest a najma-nje ih ponosnima čini obrazovna struktura stanovništva, nedostatak tolerancije izme-đu različitih društvenih grupa te stupanj demokratskog razvitka. Oblikovanju ima-gea Hrvatske u drugim zemljama najviše pridonose turizam, hrvatski sportaši, haš-ke optužnice te prirodne ljepote i neza-gađen okoliš. Analiza rezultata također je pokazala da regionalne skupine uglavnom imaju «prilično dobro» i «uglavnom do-bro» mišljenje o sebi.Relacija «odnos prema drugima» koncipi-rana je kao percepcija drugih regionalnih skupina, drugih naroda i vjerskih skupina. Najveći postotak ispitanika najpozitivnije se izrazio o Goranima i Slavoncima. Dok su ispitanici iskazali najviše simpatija pre-ma Bošnjacima, Slovencima i Židovima, prilično ili izrazito loše mišljenje imaju o Srbima i Romima. Mišljenje o alternativ-nim religijama, Muslimanima, ateistima i Pravoslavcima također je negativnog pred-znaka.Korelacija između pet dimenzija socijal-nog identiteta i tri dimenzije socijalnoe-koloških orijentacija, antropocentrizma, tehnocentrizma i ekocentrizma, upuću-je na relacijsku dimenziju «odnos prema prirodi». Autori akcentiraju relativnu re-gionalnu ekološku osviještenost na koju upućuje povezanost regionalne dimenzije socijalnog identiteta s ekocentrizmom. «Odnos prema bogu» analiziran je putem korelacije faktora religijskog identiteta i vjerovanja s dimenzijama socijalnog iden-titeta. Vidljivom je tako postala poveza-nost između tradicionalnih oblika vjero-vanja i nacionalno-vjerske te kulturalne dimenzije. Pored toga, pokazala se uska povezanost između nacionalno-vjerske i kulturalne dimenzije s kršćanskim vjerova-njem. Nasuprot tome, socio-profesionalna dimenzija u bliskoj je vezi s alternativnim vjerovanjem.Treći dio knjige sadrži dva Priloga: dok opsežni tablični pregled empirijskih rezul-tata istraživanja čitatelju omogućuje deta-ljan uvid u istraživački instrument, iscrpna bibliografija znanstvenih radova objavljenih u okviru projekta predstavlja dragocjen ori-jentir svim budućim istraživanjima identi-teta hrvatskog društva. Dvama dodacima zaključuje se ovaj vrijedni zbornik.Krešimir Žažar

RELACIJSKI IDENTITETI. Prilog istraživanju identiteta hrvatskog društva. (Priredio Ivan Cifrić)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia