Pojava konstrukta emocionalne inteligencije u devedesetim godinama 20. stoljeća izazvala je priličan broj kontroverzi u znanstvenoj javnosti, a to se dogodilo zbog spajanja dvaju naoko isključivih psihologijskih pojmova – inteligencije i emocija, jer se na emocije gledalo kao na nešto što onemogućuje racionalno razmišljanje i otežava kvalitetan rad. No brojna su istraživanja dokazala da emocije, ako se njima pravilno upravlja, mogu čak pospješiti racionalno razmišljanje, omogućiti ispravno donošenje odluka i usmjeriti pojedinca na odgovarajuće ponašanje. Ni u jednom području takve spoznaje nisu izazvale toliko zanimanja koliko u menadžmentu, gdje su u posljednjih nekoliko desetljeća, zbog sve intenzivnijih promjena u poslovnom okruženju uočene potrebe za vođama s vizijom koji će znati uspostaviti emocionalnu vezu sa sljedbenicima i motivirati ih na stalno dostizanje viših ciljeva, što su osobine zasnovane na emocionalnoj inteligenciji. U ovome su radu sintetizirane dosadašnje spoznaje o važnosti emocionalne inteligencije u poslovanju i o njezinoj važnosti prilikom primjene određenoga stila vođenja. Budući da se s emocionalnim kompetencijama najčešće dovodi u vezu transformacijski stil vođenja, u radu su analizirane pojedine komponente toga stila vođenja, pa je zaključeno da veza među transformacijskim stilom vođenja i emocionalnom inteligencijom postoji već na konceptualnoj razini. No, empirijsku je povezanost tek potrebno dokazati.The occurrence of the construct of emotional intelligence in the late twentieth century provoked controversies among scientists, due to connecting two, seemingly exclusive psychological notions – intelligence and emotions, with emotions being considered as an obstacle to rational thinking and quality performance. However, numerous studies have proven that, provided they are appropriately managed, emotions may even facilitate rational thinking, influence the appropriate decision-making and personal behaviour. In no other area has such cognition created that amount of interests as it did in management, where in the last couple of decades, due to intensifying changes in the business environment, the need for leaders with vision emerged - leaders capable of building the emotional connection with their followers, and leaders capable of motivating the followers to constantly move above the set limits, which are all the features built upon the emotional intelligence. In this paper, the synthesis of the existing theoretical cognitions on the importance of the emotional intelligence in business has been made, as well as on its role in application of specific leadership style. Emotional competences are usually related to transformational leadership, thus, this paper analyzes the components of transformational leadership. The analysis shows that the connection between the two exists even on the conceptual level. However, the empirical relation still needs to be confirmed
