'Faculty of Political Science, University of Zagreb'
Abstract
Autor shvaća ustav ne samo kao pravni poredak namijenjen u prvom redu pravnicima nego i kao pravni izraz stanja kulturnog razvoja, sredstvo kulturnog samoprikazivanja nekog naroda, zrcalo njegove kulturne baštine i temelj njegovih nada. Osim triju klasičnih elemenata države, on smatra da bi u interpretaciju države trebalo uključiti kulturu, ako ne kao “prvi”, a onda barem kao četvrti element države. Također smatra da bi pojam ustava trebalo osloboditi od njegova fiksiranja na državu.The author considers constitutions not solely as legal systems intended primarily for lawyers but also as the legal expression of the state of cultural development, a means of cultural self-representation of a people, a mirror of its cultural heritage and the foundation of its hopes. He thinks that an interpretation of the state, besides the standard three elements, should include culture, if not as its “first” then at least as its fourth element. Häberle thinks that the concept of the constitution should not be fixated upon the state
