Croatian Academy of Sciences and Arts. Adriatic Institut
Abstract
In the Republic of Croatia the carriage of passengers and luggage by sea is regulated by articles 598-633 of the Croatian Maritime Code (hereafter CMC). In this part Croatia adopted the solutions of the Athens Convention relating to the Carriage of Passengers and their Luggage by Sea, 1974 (PAL, 1974), the London Protocol of 1976 (PAL Prot 1976) and the London Protocol of 1990 (PAL Prot, 1990). The liability of the carrier is based on proved or presumed fault. His liability for the death of or personal injury to a passenger is limited in all cases to 175,000 Special Drawing Rights (hereafter SDRs) per passenger and per carriage. Also the CMC adopts the Convention on Limitation of Liability for Maritime Claims, 1976 /LLMC, 1976) and the Protocol of 1996 (LLMC Prot, 1976). According to these acts, in respect of claims arising on any distinct occasion for loss of life or personal injury to passengers of a ship, liability of the carrier is limited to 175,000 SDRs multiplied by the number of passengers which the ship is authorized to carry according to the ship\u27s certificate. The Protocol of 2002 (PAL Prot, 2002) establishes a new liability regime by introducing two tier liability system and adopting strict liability for death and personal injury claims caused by shipping incidents. It requires compulsory insurance in respect of such liability and allows direct action against insurers. The PAL Protocol (2002) will be ratified by the EU as soon as the main obstacles for its implementation are solved. Since the aim of the RH is to becom a member of the EU it is assumed that our contry will become a Member State of the PAL Protocol (2002) as well. Before that happens we have to predict legal and economical implications of acceptance of the new convention.U Republici Hrvatskoj prijevoz putnika i prtljage morem reguliran je člancima 598. - 633. Pomorskog zakonika. Republika Hrvatska je uskladila svoje odredbe s rješenjima Atenske konvencije o prijevozu putnika i prtljage morem iz 1974. g., te Protokola iz 1976. g., i 1990. g. o izmjeni Atenske konvencije o prijevozu putnika i prtljage morem. Prijevoznikova odgovornost se temelji na dokazanoj ili pretpostavljenoj krivnji. Njegova je odgovornost za smrt i tjelesnu ozljedu putnika ograničena na iznos od 175 000 Posebnih prava vučenja (PPV) po putniku i putovanju. Pomorski je zakonik, također, usvojio Konvenciju o ograničenju odgovornosti za pomorske tražbine iz 1976. g. s pripadajućim Protokolom iz 1996. g. prema kojem je, u slučaju tražbina zbog smrti ili tjelesnih ozljeda putnika na brodu, granica odgovornosti prijevoznika iznos od 175 000 PPV pomnoženih brojem putnika koje je brod ovlašten prevoziti na temelju upisnog lista. Protokol iz 2002. g. o izmjeni Atenske konvencije o prijevozu putnika i prtljage morem utemeljuje novi dvostupanjski sustav odgovornosti propisujući, u prvom stupnju, objektivnu odgovornost prijevoznika za smrt i tjelesne ozljede putnika koje su posljedica pomorske nezgode. Protokol uvodi i obvezno osiguranje od odgovornosti za štete zbog smrti i tjelesne ozljede putnika kao i pravo na izravnu tužbu protiv osiguratelja odgovornosti. Za očekivati je da će EU ratificirati ovaj Protokol čim se uklone smetnje koje onemogućuju njegovu primjenu. Kako je cilj Republike Hrvatske pristupanje EU, pretpostavlja se da će i naša država postati članicom navedenog Protokola. Prije nego li do toga doista i dođe, trebalo bi detaljno ispitati sve pravne i ekonomske implikacije njegova prihvaćanja
