Ameloblastic Fibroma: a Case Report With Five Years Follow-Up

Abstract

Svrha ovog rada bila je opisati rijedak slučaj dugo praćenoga ameloblastičnog fibroma (AF-a) na atipičnoj lokalizaciji. Ameloblastični fibrom dosta je rijedak benigni miješani odontogeni tumor koji se vrlo rijetko može naći u prednjoj regiji gornje čeljusti. Čini samo 1 do 2 posto svih odontogenih tumora i češći je kod muškaraca negoli kod žena. Češći je u donjoj čeljusti negoli u gornjoj. Većina ameloblastičnih fibroma nalazi se u stražnjem području donje čeljusti, bezbolni su, sporo rastu i uglavnom su asimptomatski, ali mogu proširiti čeljust. Prikaz slučaja: trogodišnja djevojčica bila se žalila na bezbolnu oteklinu u području desne gornje čeljusti. Radiološka pretraga pokazala je dobro ograničenu, veliku leziju. Prema histopatološkim nalazima, dijagnosticirana je kao ameloblastični fibrom. Liječena je enukleacijom te nije bio uočen recidiv na kontrolnom pregledu nakon pet godina. Nakon toga razdoblja radiološke snimke pokazale su da se kirurški defekt ispunio novom kosti. Konzervativni pristup, uključujući enukleaciju i mehaničku kiretažu okolnog tkiva, pokazao se uspješnim za pacijenta. Iako je recidiv ameloblastičnog fibroma rijedak, redoviti pregledi – kako bi se pratio rast i razvoj - potrebni su zbog velike mogućnosti recidiva.The purpose of this article is to describe a rare case of Ameloblastic Fibroma (AF) with atypical localization with long term follow-up period. The AF is a relatively rare benign mixed odontogenic tumour, which is extremely uncommon in the anterior maxillary region. It represents only 1-2% of all odontogenic tumors and males are slightly more frequently affected than females. It presents more frequently in the mandible than maxilla. The majority of AF’s are found in the posterior area of the mandible and painless, slow growing and usually asymptomatic but eventually expand the jaw. A 3 year-old girl with a chief complaint of painless swelling on the right maxillar area. Radiological evaluation revealed a well-circumscribed large lesion. The lesion was diagnosed as AF according to the histopathological fi ndings. She was treated by enucleation with no recurrence observed after a follow-up period of 5 years. After fi ve years, radiographs showed that the surgical defect had fi lled with new bone. A conservative approach, including enucleation and mechanical curettage of the surrounding tissue appeared to be successful for the patient. Although recurrence of AF is rare, regular reviews to monitor growth and development are required for the high potential of recurrence rates

    Similar works