Nurse attitudes in Croatia towards primary resuscitation of prematurely born infants

Abstract

CILJ: Cilj istraživanja bilo je ispitati stavove medicinskih sestara u Hrvatskoj o primarnom oživljavanju prijevremeno rođene djece. METODE: Pisanom anketom ispitivana je dob, roditeljstvo, radno iskustvo i mjesto rada te stavovi medicinskih sestara iz Hrvatske o primarnom oživljavanju prijevremeno rođene djece. Anketirano je 174 medicinskih sestara; 49 zaposlenih u rađaonici ili na mjestima rada sa trudnicama (Rađ/Tr), 79 u pedijatrijskim/ neonatološkim jedinicama intenzivnog liječenja (JIL/NICU), 46 na radnom mjestu sa općom populacijom (OP). REZULTATI: Nije bilo statistički značajne razlike među skupinama u odnosu na dob, materinstvo i duljinu radnog staža. Postoji statistički značajna razlika u stavovima sestara zaposlenih u Rađ/Tr te u JIL/NICU u odnosu na sestre zaposlene na mjestima rada sa OP u 22. i 23. tjednu gestacije. Postoji statistički značajna razlika u stavovima sestara zaposlenih u JIL/NICU u odnosu na sestre zaposlene na mjestima rada sa OP u 24., 25. i 26. tjednu gestacije. Nema razlike u stavovima sestara JIL/NICU-a u odnosu na sestre zaposlene u Rađ/Tr. RASPRAVA: Medicinske sestre na mjestu rada sa OP sklonije su pristupanju primarnog oživljavanja prijevremeno rođene novorođenčadi u odnosu na njihove kolegice u komparativnim skupinama. Ovakav je rezultat posljedica činjenice da sestre zaposlene u JIL/NICU i Rađ/Tr imaju drugačije iskustvo u svezi primijen terapijskih i dijagnostičkih postupaka s ciljem održavanja života novorođenčadi rođene na granici preživljenja. ZAKLJUČAK: Radno mjesto, tj. iskustvo stečno na specifičnom radnom mjestu, a ne suvremeni stavovi i preporuke kliničke bioetike, osnova su u stvaranju stavova o primarnom oživljavanju prijevremeno rođene novorođenčadi. Edukacije iz područja bioetičkih stavova mora bit trajna i u skladu sa suvremenim mjerama intezivnog liječenja i dugoročnog ishoda prijevremeno rođene novorođenčadi.AIM: The aim was to determine the attitudes of nurses in Croatia toward primary resuscitation of prematurely born infants. METHODS: A written questionnaire was distributed to the nursing staff wiith questions regarding their age, parity, work experience, work place and attitudes toward primary resuscitation of prematurely born infants. A total of 174 nurses completed the questionnaire; 49 of them working at the delivery room or in contact with pregnant women (DR/PW), 79 working at the pediatric/neonatal intensive care units (PICU/NICU), 46 working with the general population (GP). RESULTS: There were no statistically significant differences regarding age, parity and work experience among groups, nor in attitudes among DR/PW and PICU/NICU nurses There was a statistically significant difference in attitudes toward primary resuscitation of infants born at 22nd and 23rd gestational week among DR/PW – PICU /NICU and GP nurses, as well as in attitudes toward primary resuscitation of infants born at 24th to 26th gestational week among PICU /NICU and GP nurses. DISCUSSION: GP nursing staff has attitude to initiate more likely primary resuscitation of premature born infants than their colleagues in the comparative groups. Such results are consequences of the fact that PICU/NICU-DR/PW nurses have different experience towards the complexity of procedures applied in primary resuscitation of infants who are born at the margins of viability. CONCLUSIONS: Working place i.e. experience at the particular working place, but not modern guidance in clinical bioethics, play major role in creation of attitude towards the primary resuscitation of prematurely born infants among nurses. Education in clinical bioethics should be continuous, in accordance with medical advances in neonatal intensive care and long term outcome of prematurely born infants