Autor u ovome clanku proucava stav Ruske pravoslavne
crkve prema globalizacijskim procesima. Analizirajuci odnos
pravoslavlja prema globalizaciji, otkriva da postoji snažan
otpor prema tom društvenom procesu, ali i prema samoj ideji
poništavanja autohtonih naroda, njihovih kultura i tradicionalnih
vrijednosti. Predvodnici kritickog promišljanja globalizacije jesu
Ruska pravoslavna crkva i Grcka pravoslavna crkva. Ostale
pravoslavne Crkve, osobito one na Balkanu, Srpska, Bugarska,
Rumunjska, kojima se mogu pridodati još neke, uglavnom šute o
tom problemu, jer su vec potpale pod utjecaj i kontrolu globalista.
Alternativa globalizaciji idejno je osmišljena i ona se vidi u pokušaju
ujedinjavanja pravoslavnih naroda i država, najprije Rusije,
Ukrajine, Bjelorusije i kavkaskih naroda, a potom i balkanskih
pravoslavaca, u jednu državnu zajednicu. Premda je ideja o
“Istocnom savezu” prilicno stara, njezina operacionalizacija imala
je slabu podlogu. Sve se uglavnom završava na deklarativnoj
razini. Ta ideja me%u balkanskim pravoslavcima, a osobito
me%u Srbima, nailazi na dodatne poteškoce jer se svako njezino
spominjanje shvaca kao hereza, i izaziva opcu osudu medija pod
kontrolom globalista.In this article the author studies the attitude of Russian
Orthodox Church towards globalisation processes. Analysing the
relation of Orthodoxy to globalisation, the author finds out that
there is a strong resistance to this social process, even to the idea
of deleting the autochthonous nations, their cultures and traditional
values. The leaders of the critical reflection of globalisation are the
Russian Orthodox Church and the Greek Orthodox Church. Other
Orthodox Churches, particularly those in the Balkans – Serbian,
Bulgarian, Rumanian, which could be accompanied by some others
– more or less keep silent on this issue, because they have already
come under the influence and control of globalists. An alternative to
globalisation has been conceptually worked out and it can be seen
in trying to unite the Orthodox nations and states into one state,
first of all to unite Russia, the Ukraine, Byelorussia and Caucasian
peoples, and then the Balkan Orthodox Christians. Although the idea
of the “Eastern Union” has been pretty old, its operationalisation has
had a weak basis. All comes to an end on a declarative level. The
mentioned idea among the Balkan Orthodox Christians, especially
among the Serbs, has some additional difficulties, because a mere
mention of it is understood as a heresy which meets with a general
condemnation of media that are under the globalists’ control