Nikola Muslim

Muslim, Nikola

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

149KAŽNJIVE RADNJE I KAZNE U ZAŠTITI NA RADUSIGURNOST 50 (2) 149 - 152 (2008)UVODKako se zaštita na radu tiče svih koji rade, poslodavaca i radnika, kažnjive radnje i kazne stoje u samom središtu radno-pravnih odnosa. Dosad nijedan poslodavac ili odgovorna osoba nije osuđen da je kriv za smrt radnika na rad-nom mjestu. «Ispada da možete ubiti čovjeka, a da za to ne odgovarate.» (B. Jureša, Vjesnik 2. i 3.2.2008.).Naše hrvatsko radno zakonodavstvo nije sli-jedilo ZUR-ovsku koncepciju u kojoj su se vrlo precizno razrađivali disciplinsko pravo i disci-plinska odgovornost radnika. Zakon o radu (dalje u tekstu: ZOR) ima u pojedinim odredbama sadr-žaje bitne za odgovornost (čl. 28., 32., 84., 105., 109. i 117.) u izrazima: «osobita teška povreda obveze iz radnog odnosa» (čl. 114.), «otkaz uvjetovan ponašanjem» (čl. 117.), «otkaz uvje-tovan skrivljenim ponašanjem radnika» (čl. 113.) i dr., ali formalno nema pravne institucije koja bi nosila naziv disciplinska odgovornost. Tim pojavnostima (natuknicama) pripada i sadržaj članka 9. ZOR-a u kojem su propisane dužno-sti poslodavca i radnika «pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i utvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnikom u svezi s radnim odnosom».Budući da kažnjive radnje i kazne u zaštiti na radu nisu samo pitanje radne discipline u tvrtka-ma i sustavu rada već i pitanje odnosa državnih tijela prema tim fenomenima, za ovu raspravu upotrebljavamo naziv «kažnjive radnje i kazne». Znamo iz prakse da otkaz iz čl. 113., st. 1., al. 3. ZOR-a uvjetovan skrivljenim ponašanjem radni-ka često puta ima veću težinu od mnogih drugih kaznenih djela, a to je prema ZOR-u konačna konzekvenca nereda u kojeg može stići radnik radeći za poslodavca u radnom odnosu.POJAM KAŽNJIVE RADNJE                         U ZAŠTITI NA RADUBudući da se sustav rada temelji na tvrtkama i drugim oblicima organizacije zasnovane na  hi-jerarhiji, položaj svih zaposlenih nije identičan u primjeni i provođenju zaštite na radu, a to znači da se i kažnjive radnje razlikuju prema statusu i statusnom položaju pojedinaca.Jedno su kažnjive radnje izvršitelja rada, dru-go poslovođa (neposrednih rukovoditelja), zatim voditelja odjela, sektora i službi, te naposljetku direktora, ravnatelja, predsjednika uprave i sl. Te razlike u sadržaju rada i u položaju unutar organizacije uvjetuju i različite kažnjive radnje u zaštiti na radu, a slično je i sa zaštitom od po-žara i zaštitom čovjekove okoline.150SIGURNOST 50 (2) 149 - 152 (2008)N. MUSLIM: Kažnjive radnje i kazne...da se utvrdi stanje; obavljanje poslova i zadataka suprotno propisima; neuporaba osobnih zaštitnih sredstava; ako radnik ne obavijesti poslodavca o opasnostima za sigurnost i zdravlje; ako odbije rad bez obavijesti iako je postojala opasnost za život i zdravlje.Navedene prekršajne radnje odnose se na sve zaposlene, a posebno su propisani prekrša-ji za pravnu osobu i odgovornu osobu u prav-noj osobi. U člancima 108., 109., 110. i 111. ZZR-a propisano je ukupno 52 prekršaja. Uz to treba spomenuti da se u Zakonu o zaštiti okoliša (N.N., br. 110/07.) nalazi golemi broj prekršaja, a tako je i sa zaštitom od požara, pa bi cijelo to područje trebalo racionalno srediti, a najprije učiniti efikasnim oblik prekršaja kao kažnjivih radnji.Svakako najteži oblik kažnjivih radnji u za-štiti na radu su kaznena djela. Kaznena djela se odnose na: neotklanjanje opasnosti; oštećenje zaštitnih naprava na radu; dovođenje u opa-snost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, te nesudjelovanje u otklanjanju opće opasnosti. Tomu treba pridodati i kaznena djela: onečišćenje okoliša, ugrožavanje okoliša napra-vama, ugrožavanje okoliša otpadom i dr.POJAM KAZNE U ZAŠTITI NA RADUProblem kazne je star koliko i pravo. Oko pi-tanja kazne i kažnjavanja postoje i danas velike razlike u shvaćanju stručnjaka i laika.Dobri poznavatelji problematike zaštite na radu tvrde da su kažnjavanje i kazne u zaštiti na radu razlog neučinkovitosti cijelog sustava. U ovoj raspravi nećemo ulaziti dublje u kazne-no–pravnu problematiku u shvaćanju zaštite na radu, ali ćemo kratko iznijeti one sadržaje ka-rakteristične općenito za smisao svakog i svih oblika kažnjavanja. Imamo pritom u vidu činje-nicu da u zaštiti na radu ne rade prvenstveno pravni stručnjaci, već stručnjaci iz raznih teh-ničkih disciplina.Izvršitelj (radnik) čini kažnjivu radnju ako obavlja poslove na mjestu rada bez dužne pa-žnje, koja se očekuje od izvršitelja takvih po-slova, tj. dužan je primjenjivati pravila sigurnog načina rada, koristiti se uputama o radnom po-stupku, upozoriti odgovorne osobe na opasnosti i štetnosti uočene u radu, osposobiti se za izvrše-nje poslova na radnom mjestu i pristupiti provje-ri osposobljenosti, pristupiti ocjeni zdravstvenog i psihološkog stanja, a po potrebi se i udaljiti s mjesta rada.Neposredni rukovoditelj (poslovođa, upravi-telj i sl.) čini kažnjivu radnju ako: propusti pro-vjeriti uvjete koje radnici moraju imati na odre-đenim radnim mjestima; ne osigura primjenu mjera zaštite pri radu pojedinih radnika s kojima rukovodi; dopusti rad sa sredstvima koja nisu osigurana prema propisima za siguran rad; ne osigura pružanje prve pomoći za slučaj ozljede radnika; ne nadzire rad izvršitelja zbog sigurno-sti, tj. zaštite na radu, zaštite od požara i zaštite čovjekove okoline.Rukovoditelji sektora i službi čine kažnjivu radnju ako: ne osiguraju izvršavanje poslova zaštite na radu na razini službe; ne koordinira-ju rad u sektoru, odnosno službi pa zbog toga nastane opasnost zbog neprimjene mjera zaštite; ne odluče o pitanjima za koje su nadležni u osi-guranju zaštite na radu; ne osiguraju da stanje zaštite odgovara propisima.Direktori, ravnatelji, predsjednici uprava i dr. čine kažnjive radnje ako: ne osiguraju provedbu zakonskih propisa; ne osiguraju nadzor nad pri-mjenom mjera zaštite; ne koordiniraju rad osta-lih u tvrtki i ne osiguraju pomoć u organiziranju zaštite na radu.Znatno teže su kažnjive radnje prekršaja. Pre-kršaji su općenito povrede pravila ponašanja za koje prekršajni sudovi izriču odgovarajuće prekr-šajne kazne. Prema članku 112. Zakona o zaštiti na radu (N.N., br. 59/96., 94/96. i 114/03.); (da-lje u tekstu: ZZR) prekršaji su: pušenje u prostori-jama; konzumiranje alkohola; onemogućavanje 151SIGURNOST 50 (2) 149 - 152 (2008)N. MUSLIM: Kažnjive radnje i kazne...dogoditi. Osim toga, u ljudskoj je prirodi da po-stupa po nekoj svojoj logici i uvjerenju, pa iako to može biti pogrešno. Kod specijalne preven-cije još nema zastrašivanja s kaznom. Ostaje se na razini uvjeravanja učinitelja kažnjive radnje da je štetno postupio. U zaštiti na radu je jako važno prakticirati motivaciju za pravilan rad, ali u tom postupku valja biti uvjerljiv. To se naj-bolje postiže putem programa osposobljavanja, povremenog vježbanja i treninga, nakon čega slijedi provjera osposobljenosti. U sklopu speci-jalne prevencije nalazi se i institut odgovornosti za štetu. Prema tom shvaćanju, svatko tko čini kažnjivu radnju ima računati na obvezu plaća-nja štete koja nastaje. Kazna treba naknaditi šte-tu i tako uspostaviti ranije stanje. Kako je u na-šem pravu važan pravni institut ugovor o radu, ne treba sasvim izostaviti niti načelo prirodnog prava o odgovornosti ugovornih stranaka. Čini se da je upravo to i razlogom što se disciplinska odgovornost u području rada stidljivo prihvaća. Naime, onaj tko ne izvršava ugovorne obveze sam sebe dovodi do odgovornosti i kazne. Kako propisi nalažu da svaki radnik ima biti osposo-bljen za siguran rad i ta sposobnost provjerena od poslodavca, jasno je postojanje odgovornosti za kažnjivu radnju u primjeni i provedbi zaštite na radu od svih zaposlenih. Ipak, držimo da tre-ba raditi na sustavu sigurnosti radnika od ozlje-de i drugih oblika ugrožavanja zdravlja tijekom rada u radnom odnosu. Čovjeka treba povreme-no podsjećati na njegove obveze, na ispravan rad, nadzirati rad i time stalno održavati radni red i radnu disciplinu. Nisu radnici u nekoj slo-bodnoj pogodbi samostalni i neovisni subjekti da diktiraju svoja prava poslodavcu. Zato je i vri-jednost specijalne prevencije važna, jer upućuje na ispravan način rada, traži motive ponašanja, vrednuje postupke, istražuje subjektivne odnose učinitelja i kaznu prilagođava svim okolnostima.Kazna kao afirmacija pravaTalionsko načelo po kojem kazna mora od-govarati po težini učinjenom djelu (oko za oko, zub za zub) jednostavno je neprimjenjiva u za-štiti na radu, ali nije suvišno istaknuti činjenicu Kazna kao generalna prevencija                              u zaštiti na raduPrema ovom pravnom shvaćanju, svaka ka-zna uvijek sadrži zahtjev da se ubuduće ne čini kažnjivo djelo. Svrha kazne je da se djeluje na učinitelja i na svaku drugu osobu da ubuduće ne čine kažnjiva djela. Unutar ovog općeg shvaća-nja kazne postoje mišljenja i teorije o prijetnji i psihološkoj sili. Ova shvaćanja polaze od narav-ne težnje u čovjeku da živi ugodno i da u takvom stanju zadovolji svoje potrebe i sve svoje želje. Zbog toga, po mišljenju klasičara, država treba odrediti takvu kaznu koja će biti veća i snažnija neugodnost nego što su radost, lagoda, užitak, zadovoljstvo ili želja učinitelja.Ako se postupi tako, drže deterministi, svaki razuman čovjek će odustati od kažnjive radnje.Između toga shvaćanja i mišljenja «humani-sta», zagovornika smanjivanja kazne, a takvih je u Republici Hrvatskoj veliki broj, postoji nera-zumijevanje. Pravedna država kažnjava prijestu-pnike. Oštrina kazne veže se uz stanje odnosa u svijetu rada. Ako u tvrtkama vlada nered u pri-mjeni propisa zaštite na radu, kazna kao general-na prevencija je nužna i treba biti oštra. Propisi koji ne računaju s kaznom nisu pravi propisi, kao što pravo bez kazne ne može biti stvoreno.Kazna kao specijalna prevencija                            u zaštiti na raduSpecijalna prevencija, za razliku od general-ne prevencije, uzima u obzir samo izvršitelja ka-žnjive radnje, tj. ona nije usmjerena prema svim građanima. Zadaća specijalne prevencije svodi se na pojedinog radnika, odnosno građanina. Prema ovoj teoriji, učinitelj kažnjive radnje sa-mim tim pokazuje i dokazuje da nije dovoljno smotren, tj. da nema dovoljno negativnih moti-va prema kažnjivoj radnji koja bi ga odvratila od te radnje. Zato je u zaštiti na radu potrebno po-jačati motivaciju odgovornosti. Ljudi u zaštiti na radu većinom olako pristaju kršiti propis, jer ne-maju dovoljno jasan motiv o onom što se može 152SIGURNOST 50 (2) 149 - 152 (2008)N. MUSLIM: Kažnjive radnje i kazne...Također treba imati na umu da su rezultati sudske prakse u ovom području oskudni, da su pravna mišljenja uopćena i da se mnoge radnje u svijetu rada primaju fatalistički. Kad se dogodi ozljeda na radu, ljudi su skloni sažaljenju, ali to ne rješava problem. Mišljenja samih radnika, koja su bitna za delinkvenciju, također treba do-voditi pod znak pitanja, jer se mišljenja ponekad izvode iz neurednosti, anarhizma, a organizira-ni oblik rada traži urednost, rad i toleranciju.ZAKLJUČAKPremda kažnjive radnje i kazne nisu na oso-bitoj cijeni u našem sustavu rada, može se lako dokazati da su one bitne za sprečavanje neodgo-vornosti i uspostavu odgovornog rada i odgovor-nosti svih u zaštiti na radu i svim drugim zaštita-ma. Ako su propisi stvar struke i stručnog rada, a provjera osposobljenosti za siguran rad svakom razumljiva i jasna, tada su kažnjive radnje i ka-zne učinkovito sredstvo sprečavanja neodgovor-nosti svih i uvjet sigurnog rada u zaštiti na radu i svim drugim zaštitama, pa je o tome razumno raspravljati.Držimo da nema nijednog razloga zbog kojeg ne bi trebalo razvijati disciplinsku odgovornost i disciplinsko pravo u području rada, jer pravosu-đe ne može brzo i učinkovito osigurati zaštitu kojima se pravo sigurnosti osporava.Stručni rad na preciziranju obilježja kažnjivih radnji, osobito u području prekršaja – gdje vlada konfuzija – može bitno olakšati praksi nastojanje da se stvori i održava odgovornost svih za sta-nje zaštite na radu. Također bi trebalo statistički pratiti i analizirati ono što u sudskoj praksi na tu temu postoji.mr. sc. Nikola Muslim, dipl. iur.Zagrebda kazna jača pravnu sigurnost uvijek i svuda. Neodgovornost nije čovjekova sudbina, ona sto-ji u istoj ravni s odgovornošću. Jedno i drugo je naučeno u kulturi čovjekovog života. Kazna mora u svojoj biti nositi obilježja opće praved-nosti, posebno u sferi rada i radnih odnosa. Iako nije moguće u svijetu rada stvoriti apsolutnu pravednost i pravdu, možemo to zamisliti i imati kao ideal odnosa u procesu rada. Svaki čovjek zna što je normalno i dopušte-no, a ako to ne zna treba ga podučiti, upućivati, nadzirati i po potrebi kažnjavati, ali tako da se uvijek omogući ispravljanje pogrešaka. Taj raz-log pravednosti kazne treba nametati u zaštiti na radu, gdje je riječ o korisnim radnjama. Raz- log pravednosti i dobrih odnosa u svijetu rada traži kaznu, a čovjek je dužan poštovati pravila koja je sam prihvatio zato jer je slobodna lič-nost. Čovjekova sloboda u radu je specifična, nije apsolutna i čovjek toga mora biti svjestan ulazeći u svijet rada.Prema tim i takvim shvaćanjima, pravo je za-mišljeno stanje za odnose među ljudima; ono je konkretizirano u objektivnom – vanjskom – svi-jetu i ima svoju samostalnu egzistenciju. Pravo je negacija zla, nasilja, samovolje, a kažnjiva radnja je negacija prava. Kažnjivo djelo poriče i samo postojanje prava. Svrha prava u području rada jest održavanje pravilnih, časnih, moralnih i zakonitih odnosa između poslodavca i radni-ka. Također treba reći da je kazna i oblik borbe protiv napetosti u ljudskim odnosima. Lakše je pristupiti nekom očitovanju i obrani svojeg po-našanja, nego trpiti podbadanja, nositi osjećaj krivnje, subjektivnog omalovažavanja i sl. Pre-ma tome, vrijednost kazne kao afirmacije prava radnika u radu treba promatrati šire i djelovati na uspostavljanju takvog sustava rada svuda.

KAŽNJIVE RADNJE I KAZNE U ZAŠTITI NA RADU

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia