The focus of the present study is on the interdependence of language and regional identity
set within the framework of language ideology and theory of practice. It is based on a quantitative
investigation of the language attitudes of 1,154 secondary students from the multicultural
region of Istria, which explores their perceptions of regional and national standard
varieties, and relates those perceptions to the social conditions affording status and/or
solidarity value at the regional linguistic market. By investigating linguistic categorization,
self–making and “othering” within the region, as well as spatial orientations of the respondents,
the present study analyzes ways used by speakers to define their sense of self and to
contrast themselves with others in terms of the region and in terms of the different language
varieties. The results demonstrate the correspondence among the observed evaluation
patterns with the strong regional movement and multicultural orientation of Istria. The
emerging regional identity is characterized linguistically by persistence of the regional codes
due to their symbolic and solidarity value and by resistance against hegemony and symbolic
domination of the standard language.Rad se bavi proučavanjem međuovisnosti jezika i regionalnog identiteta u okviru teorijskih
pretpostavki ideologije jezika i teorije prakse. Analiza se temelji na kvantitativnom istraživanju jezičnih stavova prikupljenih od 1154 učenika i učenica iz ukupno osam srednjih škola u višejezič-
noj, multikulturnoj Istri. U središtu pažnje su društveno, kulturno i simboličko značenje povezano
sa statusom i/ili solidarnošću na regionalnom jezičnom tržištu, koje se očitava iz stavova ispitanika
o hrvatskim i talijanskim regionalnim i standardnim varijetetima te načini društvene kategorizacije
povezane s prostornom identifikacijom. Rezultati upućuju na podudarnost jezičnih stavova s regionalnom
i multikulturnom orijentacijom Istre. Jezična obilježja dobivene slike regionalnog identiteta
upućuju na vitalnost regionalnih kodova kao oblika simboličkog i društvenog kapitala uz
otpor prema simboličkoj dominaciji standardnoga hrvatskog jezika
