Ovaj esej razmatra pitanje o redoslijedu pisanja četiri evanđelja u kanonu
Novoga zavjeta. U njemu se proceduralno raspravlja o pojavi tradicije četverostrukog
Evanđelja, o sinoptičkom problemu i kako mu se pristupalo kroz
povijest. Esej podupire stajalište Klementove hipoteze ili hipoteze o dva evanđelja.
Analiza Mateja 10,5-23 služi kao ilustracija vrijednosti te hipoteze za
razumijevanje teksta i za spoznaju njezine vrijednosti za život vjere
