Josip Baloban

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

1181GOVOR NA ZATVARANJU TEOLOŠKO-PASTORALNOGA TJEDNA (29. siječnja 2004.)Poštovani sudionici Teološko-pastoralnog tjedna,vjerujem da neću pretjerati, ako u činu zatvaranja 44. Teološko-pastoralnog tjedna za svećenike ustvrdim da je ovaj Tjedan na poseban, a možemo reći i samo sebi svojstven način, bio svojevrsni kulturološki i znanstveno-umjetnički iskorak u Hrvatskoj, a vjerujem i šire. Na ovom Tjednu tijekom tri dana kontinuirano ozbiljno i argumentirano dijalogizirala je teologija i umjetnost odnosno teolozi i umjetnici, teolozi i arhitekti, pastoralni djelatnici i likovni kritičari. Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je iznimno drago što je na ovom znanstvenom skupu pozvao, ponajprije na dijalog, a istodobno i na trajnu suradnju, fi lozofe, teologe, ar-hitekte, umjetnike, likovne kritičare, likovne pedagoge i crkveno vodstvo i time, na-damo se, ne samo nagovijestio, već istodobno i započeo interdisciplinarnu suradnju KBF-a s fakultetima i akademijama unutar Zagrebačkog sveučilišta, a sve to kako na korist Crkve u Hrvata tako i za opće dobro u Hrvatskoj, te Bosni i Hercegovini. KBF je svjestan da živi i djeluje u malom europskom narodu, u narodu u kojem je svaki stručnjak, umjetnik i znanstvenik napose dragocjen. Sukladno tome, Fakulte-tu kojem sam trenutno na čelu, napose je stalo da u ovom povijesnom trenutku i u mladoj državi Hrvatskoj odigra integracijsku ulogu u različitim smjerovima ne gle-dajući, prije svega, na dogođene podijeljenosti i različite distance unutar hrvatskog korpusa posljednjih desetljeća naše povijesti. Radije se svi okrenimo zajedničkoj budućnosti, koja već traje drugo desetljeće.Stoga bih želio da svi, a posebno cijenjeni predavači gosti s drugih fakulteta, akademija i instituta, pođu s ovog skupa ohrabreni u spoznaji da nastupa vrijeme intenzivne i respektirajuće, a na obostranom povjerenju građene suradnje. Neka vrijeme pokvarenih telefona s bilo koje strane bude iza nas, a pred nama neka se otvaraju horizonti stvaranja novih umjetničkih ljepota, arhitektonskih bisera i li-turgijskih oaza, koje će, uistinu biti prostori svetoga u kojima slučajni prolaznik i turist nalazi smirenje i ohrabrenje, a osobito doživljaj ljepote i sjaja koje ga nadi-laze. Specifi čnost i cilj kršćanske likovne umjetnosti je očitovanje Boga najizvr-snije očitovano u ljudskom obliku i djelatnosti Sina Božjega, Isusa iz Nazareta. Želja nam je da slika svojom izazovnom dojmljivošću i umjetničkom vrijednošću potiče kako na molitvu i duboko religiozno raspoloženje tako i na svladavanje zla, nepravdi i izrabljivanja u svijetu u kojem živimo. 1182Govor na zatvaranju Teološko-pastoralnoga tjednaDakako da na ovom Tjednu nismo ni izbliza sve probleme riješili. Usuđujem se zaključivati da smo ih tek detektirali i možda nazvali pravim imenom. Ako nam to u potpunosti nije uspjelo, onda nam predstoji i taj dio zajedničke zadaće pred kojom nije dobro biti malodušan, već naprotiv, odvažno spreman postupno izvršavati tu zadaću. Na Tjednu se stalno osjećala svojevrsna napetost između uo-čavanja problema i mogućeg traženja rješenja tih problema. Posebno onda kada je ukazivano na određene promašaje i propuste bilo u gradnji sakralnih objekata bilo u uređenju liturgijskog prostora. Iz jednog i drugog moramo nešto naučiti, kako crkveno vodstvo i pastoralni djelatnici tako i umjetnici, arhitekti, pa i likovni kritičari. Ostalo je dosta temeljnih otvorenih pitanja. Na Tjednu je apostrofi rano 20. stoljeće kao vijek u kojem se dogodio raskol između Crkve i umjetnosti, te u kojem je osobito religiozna umjetnost nicala izvan Crkve, te se ta umjetnost pre-tvorila u određenu vrstu sekularne religije. Na Tjednu se odgovorno priznalo da postoji puno nesporazuma između Crkve i stvaralačkih napora umjetnosti i umje-tnika. Štoviše, rečeno je da je Crkva otišla na distancu prema modernoj umjetnosti posljednjih sto i pedeset godina. Iznesena je i teza da ne postoji ni jedan pravac ili umjetnička tendencija koja bi bila nespojiva s kršćanstvom. No, istodobno je rečeno da postoji gotovo nerješivi problem između subjektivnosti umjetnika, koja može postati ekscesom za vjernike i zajednicu vjernika, koja ne može prihvatiti tu subjektivnost, premda ne može artikulirati razloge neprihvaćanja. U tom kon-tekstu je postulirano da subjektivnost umjetnika treba biti stavljena u dijalog s vjerničkom zajednicom. Otvoreno i ozbiljno se raspravljalo o tome da li ateist može napraviti sliku religioznog sadržaja? Pitanje je ostalo otvorenim. Isto se uočila nerijetko postojeća diskrepancija između religioznog odnosno kršćanskog sadržaja i likovne forme. Moguće rješenje nazire se u kompromisu između sadr-žaja i likovne forme. S teološke strane jasno je defi nirana slika svetoga i prostor svetoga, koji su od iznimne važnosti za kršćansku kerigmu, za pastoralno-katehet-sku pouku i za liturgijsko slavlje zajednice, koja je više od svakog drugog skupa građanske vrste.Tijekom Tjedna bila je nazočna poznata napetost između umjetničke slobode i liturgijskog zahtjeva obrednosti. Plediralo se za tezu: Liturgija oslobađa umje-tnost od apsolutnosti, a to znači da od umjetnosti očekuje redefi niciju same sebe. Naposljetku, priznato je da današnje umjetnosti jesu mjesta metafi zičkoga i teolo-škoga i samim tim su za teologiju izazovne i poticajne, partner u dijalogu i sura-dnik u zajedničkom društvenom životu. Stoga ih teologija, a onda i Crkva, ne mo-gu zaobići. Ako to učine odlaze na drugu povijesnu distancu prema umjetnosti.Dijalog i susret između teologije i umjetnosti, teologa s jedne te umjetnika, arhitekata i kritičara s druge strane, bio je još dinamičniji i efi kasniji zahvaljujući modernoj tehnici, koja je svim sudionicima u dvorani omogućila da osjetilom uha i oka, te uma i srca prate i pohranjuju sve ono što se u dvorani događalo.1183  BS 74 (2004), br. 4, str. 1181–1183U ime KBF-a Sveučilišta u Zagrebu iskreni hvala, prije svega, dr. Ivanu Ša-šku i dr. Željku Tanjiću, povjerenicima za TPT. Oni su i ove godine u pripremanje i odvijanje Tjedna uložili puno truda, osobnog umijeća i nadasve mladenačkog žara. Okupili su tolika poznata imena od mislilaca, stvaraoca, umjetnika do kriti-čara. Svima njima posebni hvala na spremnosti, na njihovom doprinosu bistrenju teme ovogodišnjega Tjedna. Nadam se da je ovo samo početak buduće intenzivne i plodonosne interdisciplinarne suradnje. Hvala moderatorima i predsjedateljima.Posebni hvala upravi Dječačkog sjemeništa na čelu s rektorom doc. dr. Jurom Bateljom, koji su već naši tradicionalno i poslovično veoma ljubazni domaćini. Iskreni hvala predvoditeljima euharistijskih slavlja: zagrebačkom nadbiskupu, msgr. Josipu kardinalu Bozaniću; dubrovačkom biskupu, msgr. Želimiru Puljiću, koji je i Predsjednik Vijeća za kulturu i kulturalna dobra HBK-e i msgr. dr. Vladi Košiću, pomoćnom biskupu zagrebačkom. Hvala tehničkom osoblju, djelatnici-ma KBF-a, kao i studentima/studenticama, koji su svojim asistiranjem i pjeva-njem sudjelovali u radu ovog Tjedna. Osobito zahvaljujemo dr. Mirku Joziću za svesrdnu pomoć pri organizaciji, osmišljavanju rasporeda predavanja i za kontaktiranje s predavačima i umjetni-cima. Hvala direktoru »Glasa Koncila« Nedjeljku Pintariću za pomoć u izradi materijala za prezentaciju i direktoru »Kršćanske sadašnjosti« Stjepanu Pogačiću za izradu promidžbenog materijala. Hvala gospodinu Florijanu Škuncu, te Pauli i Gabrijelu, koji su izradili pano, kao i s. Valentini Mandarić i s. Benedikti za cvje-tne aranžmane. Posebni hvala bogoslovu Mladenu Škvorcu, koji nam je uvijek projicirao slike i tekst. Hvala svim svećenicima, redovnicama i Kristovim vjernicima laicima, koji su usprkos izazova kupnje, druženja po hodnicima i unatoč izazova metropole, bi-li trajno ili povremeno nazočni na predavanjima i diskusijama. Iskreni hvala svim djelatnicima sredstava javnog priopćavanja, koji su brizantnu temu i sve ono što je s tom temom povezano nastojali prenijeti u hrvatsku javnost. Posebno to vrijedi za djelatnike Hrvatskog radija, koji su se pobrinuli za dobru audio pokrivenost u hrvatskom prostoru.Neka svima Vama ovaj Tjedan bude početak i nastavak dijaloga i suradnje između teologije i umjetnosti, a u konkretnim svakodnevnim pastoralnim proble-mima svjetlo koje pomaže rješavati probleme na obostranu korist zainteresiranih.Ovime proglašavam 44. Teološko-pastoralni tjedan završenim.Prof. dr. sc. Josip Baloban Dekan KBF-a Sveučilišta u Zagrebu

Govor na zatvaranju teološko-pastoralnoga tjedna (29. siječnja 2004.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia