The article deals with a Mediaeval hagiographic text dating from 1309, Joinville\u27s work Histoire de Saint Louis. The text is a hagiography or sacred biography, a legal testimony that served in the canonisation process of Louis IX, but, at the same time, also the chronicle of a crusader expedition, that is, the story of a journey which was both an expedition and a pilgrimage. Finally, the text is also an autobiography, since Joinville also inserted elements from his own life in the discourse about the saint. The article elaborates the frameworks of hagiography in relation to historiography and the conception and formation of the Other (the non-Christian) in the context of the late Western Middle Ages.Hagiografija reflektira temeljnu ambivalentnost svetosti: ona nam govori o nekoj svetoj osobi, no ona ne rekonstruira kontinuitet njezine ljudske sudbine, opisani su tek trenuci njezina života. Tako povijesna stvarnost njezina postojanja nije uništena, nego razdijeljena na fragmente, od kojih svaki dobiva novu vrijednost – onu modela – koji će biti složeni poput mozaika prema zakonima hagiografskog žanra. Kao što je to ustvrdila E. B. Vitz, svaki životopis sveca je istodobno, no u razmjerima koji se razlikuju od slučaja do slučaja, diskurs pohvale, uvjeravanja i dokaza. U posljednjim stoljećima srednjeg vijeka "pohvalni" aspekt često prelazi u drugi plan jer autori manje inzistiraju na priči o čudima njihova junaka, no zato se u tekstu naglašava uvjeravanje: potrebno je uvjeriti slušatelja, ili sve češće – čitatelja, da djeluje, da se ponaša prema modelu sveca i da prema njemu modificira svoje ponašanje. Dokazi također dobivaju na važnosti jer su u procesu kanonizacije "zagovaratelji" nekog kandidata morali uvjeriti eklezijastičke autoritete da njihov junak posjeduje sve atribute i zasluge koje zahtijeva Crkva da bi potvrdila svetost. U 12. i 13. stoljeću pojavljuje se novi tip hagiografskih tekstova: naglasak je stavljen na egzemplarnost sveca, dakle na sve ono što bi moglo potaknuti čitatelja ili slušatelja da ga pokuša oponašati. U sklopu promjena koje je donijelo 13. stoljeće pojavljuju se i individualni glasovi, kakav je bio Joinvilleov, koji nam pripovijeda o svom prijatelju i svecu Louisu IX., ne zaboravljajući pritom ni priču o vlastitom životu, ali se koristeći i Drugim kako bi jasnije ocrtao identitet srednjovjekovnoga kršćanskog kralja-sveca
