Ivo Sanader

Sanader, Ivo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

MARULIĆEVI SPOMENICI U ČILEUI v o   S a n a d e rUDK: 821.163.42-05 Marulić, M.:73(83)Hrvati u Čileu uživaju poseban ugled, koji su stekli zahvaljujući prije svegagospodarskim i umjetničkim (književnim) uspjesima svojih istaknutijih obitelji.U to se može uvjeriti svatko tko se je susreo s nekim Čileancem i zapodjenuorazgovor o Hrvatima u Čileu ili posjetio tu južnoameričku zemlju koja se protežeuz tihooceanske obale. A ti su društveni uspjesi bili podloga onome što je ondaneumitno moralo slijediti; naime, takav je društveni status, to jest društvenaetabliranost potomaka obitelji hrvatskih iseljenika nužno doveo i do toga da ječitav niz njih izabiran i u čileanskoj politici, i na lokalnoj i na državnoj razini. I udrugim se južnoameričkim zemljama, od Argentine do Perua ili Bolivije, mogunaći slični slučajevi, ali nigdje u takvom broju kao u Čileu. Tu sam zemlju, uzPeru, posjetio u ožujku 1999., u svojstvu zamjenika ministra vanjskih poslova. Iu obje zemlje sam imao prigode razgovarati i s političarima hrvatskog podrijetla– u Santiagu s ministrom poljoprivrede Carlosom Mladinićem te sa zastupnikomu parlamentu Baldom Prokuricom, a u Limi je, primjerice, na mom predavanju uHrvatskoj zajednici Dubrovnik, bio i bivši predsjednik peruanske vlade LuisPerković te savjetnik peruanskog ministra vanjskih poslova Drago Kisić. S obziromna činjenicu da se o Hrvatima u Čileu kod nas puno više zna i govori nego o onimau drugim južnoameričkim zemljama, ovdje ću spomenuti i malo poznati podatakiz Perua – o kojemu sam razgovarao s njihovim ministrom vanjskih poslovaFernandom de Tragzegmiesom Grandom – a to je da je osnivač peruanskogzrakoplovstva bio Hrvat Juan Bielovučić.Ali vratimo se Čileu i Marulu. Uz glavni grad Santiago, u kojemu sam vodioi službene razgovore, posjetio sam i Punta Arenas, na krajnjem jugu zemlje, kao iValparaiso (na putu prema kojemu sam napravio stanku u Isli Negri i obišao kućui grob velikoga Pabla Nerude). U Punta Arenasu hrvatska je zajednica možda inajbrojnija, ali je sigurno najkompaktnija i najorganiziranija, vjerojatno i zbog težih302 Colloquia Maruliana  XVII (2008.)uvjeta života nego u središnjem ili sjevernom području zemlje (prosječna ljetnatemperatura u tom – jednom od najjužnijih gradova na svijetu – iznosi 12˚ C, azimska minus 0,5˚ C). Hrvati su se u taj grad počeli doseljavati u pretposljednjemdesetljeću 19. st., i to uglavnom s otoka Brača. U razgovorima s predsjednikomregije Magallanes Ricardom Sallesom kao i s dogradonačelnikom EmilijemGimenezom Jutronićem domaćini su stalno isticali ulogu i važnost hrvatskezajednice. U osnovnoj školi znakovita naziva – Escuela Republica de Croacia,pripremili su hrvatskom izaslanstvu koje sam vodio svečani doček s pjevanjemhrvatske himne na početku programa. Škola je javna i otvorena za svu djecu, nesamo za one koji su podrijetlom Hrvati. Taj je dan školska uprava odlučila djecidati slobodno, pa je vjerojatno i to bio jedan od razloga što je sedamsto djece sguštom pjevalo tekst »Lijepe naše« iako mnogi od njih nisu razumjeli ni riječi.Naime, to je inače značajka Čilenohrvata: najveći broj njih uopće ne govorimaterinski jezik, ali osjećaju snažnu povezanost s Hrvatskom, pa tako i sami nosei djeci daju hrvatska imena. Oni su i najzaslužniji što je Čile među prvima priznaoHrvatsku. U više od dvadesetak susreta s raznim udrugama u Santiagu i PuntaArenasu osjećala se živa želja za jačanjem svekolikih veza s matičnom domovinom.S moje strane sam iskoristio te susrete pa između ostaloga i predložio da se vezejačaju i tako da naše mjerodavno ministarstvo redovito šalje nove knjige hrvatskihizdavača, ali i da se materijaliziraju i zapečate putem postavljanja poprsja ispomenika Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, u Punta Arenasu i Santiagu.U oba je grada prijedlog jednodušno prihvaćen.Naš počasni konzul u Punta Arenasu Rudi Mijač i hrvatske udruge u tom graduprihvatili su tu inicijativu i brinuli dalje o njoj, a realizirana je nekoliko godinakasnije. Naime, u njezinu se realizaciju uključio i čileanski počasni konzul u SplituJuroslav Buljubašić ponudivši sponzorstvo za odljev u bronci poprsja MarkaMarulića. Natječaj je proveo Grad Split, a na njemu pobijedio akademski kiparAnte Strinić. Brončano Marulovo poprsje svečano je postavljeno 20. studenoga2004. na Plaza Croata u Punta Arenasu, uz nazočnost tadašnjega splitskoggradonačelnika Mira Buličića, te J. Buljubašića i drugih predstavnika Splita, kaoi gradonačelnika grada domaćina i velikog broja tamošnjih Hrvata.Što se pak Santiaga, tiče tadašnji naš veleposlanik u Čileu Ive Livljanićpreuzeo je zadaću da zajedno s udrugama, poduzetnicima i političarima hrvatskogpodrijetla ispita mogućnost postavljanja Marulićeva spomenika na nekom javnomprostoru u glavnom gradu. Naša je glavna poruka bila da bi Marulov spomenik uSantiagu s jedne strane simbolizirao stoljetni prinos Hrvata kulturi, znanosti ijavnom životu svoje nove domovine, dok bi s druge strane jamačno svjedočio i odubokoj kulturološkoj povezanosti između naših dviju zemalja. Konkretnije obrisesvog ostvarenja taj je prijedlog poprimio nakon što je ministar kulture mr. BožoBiškupić 2005. godine u razgovoru s ondašnjim hrvatskim veleposlanikom u ČileuBorisom Marunom dogovorio što je sve potrebno poduzeti e da bi se zamisao iz1999. i realizirala. Ubrzo je veleposlanik Maruna iz Santiaga javio da je Institutocultural de Providencia sa zadovoljstvom prihvatio prijedlog da se MarulovaIvo Sanader: MaruliÊevi spomenici u »ileu 303skulptura, i to rad Vaska Lipovca, dakle isti onakav kakav je podignut i u Vukovaru,postavi u Parku skulptura u elitnom dijelu čileanskoga glavnog grada. Usput valjareći da taj park skulptura postoji već nekoliko godina i da je u sklopu njega iizložbeni prostor, u kojem se uz izložbe organiziraju i drugi, različiti kulturnidogađaji, pa je, kažu domaćini, frekventnost posjeta Parku i veća nego što bi seočekivalo. Svečanost postavljanja i otkrivanja skulpture dogodila se, kako je BorisMaruna dogovorio s domaćinima, za službenog posjeta našeg ministra kulture utravnju 2007., kad je Biškupić sa svojom čileanskom kolegicom ministricomkulture Paulinom Urrutiom potpisao Ugovor između Vlade Republike Hrvatske iVlade Republike Čilea o suradnji u području kulture. Dana 13. travnja 2007.svečano je otkriven Marulićev spomenik, uz prigodne govore hrvatskog ministrai čileanskog domaćina, direktora Instituta Osvalda Rivere Riffa. Valja spomenutida je suradnja nakon toga događaja nastavljena i intenzivirana tako da je OsvaldoRiffo bio u listopadu iste godine u Hrvatskoj, posjetio Zagreb i Split, te održaonekoliko sastanaka s predstavnicima hrvatskih kulturnih institucija gdje jedogovarao buduću suradnju.Marul je dakle pohodio svoje i ostao s njima u Južnoj Americi, svjedočeći iHrvatima i Čileancima da je hrvatska humanistička i renesansna književnost diozajedničke svjetske kulturne baštine. I tim se činom potvrđuje ona Zoranićeva oocu hrvatske književnosti: »Blažen i slovući biti će njega glas, dokole živući budehrvackih stas.« I sasvim na kraju, nadamo se da će ove Lipovčeve i Strinićeveskulpture biti poticaj da ponovno otkriveni Marulićev opus stigne u škole kojenjeguju hrvatsku riječ, te da će takva njegova nazočnost pomoći da mladi hrvatskinaraštaji u Čileu nastave njegovati i čuvati svoj identitet kao što su to činili i njihovipreci.

Marulićevi spomenici u Čileu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia