Lithuanian sutartines are unique archaic polyphonic songs. The image of women given in these songs is discussed. The symbolic style is difficult to understand for ethnographic purposes and requires investigation of symbols and allegories. Some important rites and responsibilities are outlined and the symbols (e.g. the wreath; summer snow and green birch bathing switches in winter; golden apple trees with silver apples) decoded. Parallelism is a sophisticated method to express facts and feelings. Special attention is given to rites of passage in old age, for they have never been singled out previously in Lithuania.Litavske su sutartine jedinstvene arhaične polifone pjesme. Slični oblici, promatrano iz muzikološke perspektive, postoje i u balkanskih naroda. Članak se bavi slikom žena u sutartinama. Pjevani tekstovi su bogati alegorijama i simbolima te ih je etnografski teško razmrsiti. Komplicirani paralelizam sredstvom je za izražavanje činjenica i osjećaja. U izlaganju autorica slijedi životni ciklus od mladosti do zrelosti, braka, poroda, rada, starenja, smrtne postelje. Za svaku od faza u ženskome životu autorica ocrtava primjerene simbole, kao i obrede i ženske obveze. Prilično univerzalan simbol nevjenčane žene jest vijenac načinjen od različita cvijeća ili nekog drugog materijala. Jedino se u sutartinama javlja zagonetno pitanje o ljetnome snijegu i zelenim šibama zimi – i taj paradoks valja riješiti prije udaje kako bi se za nju pripremilo. Jabuke su uvriježeni simbol plodnosti mladih žena, no sutartine tomu u pjesmama o starosti pridodaju zlatna stabla sa srebrnim jabukama. Posebnu pozornost autorica posvećuje upravo obredima prijelaza u starost jer oni u litavskim istraživanjima dosad nisu bili istaknuti. Ženu se uglavnom naziva "sestrom", a ako je primjereno i "kćeri" ili "majkom", no rijetko "punicom". Uvriježena riječ za "ženu" se ne rabi
