Kao što prirodne znanosti općenito, a među njima genetika i
molekularna biologija, imaju svoju povijest, tako i suvremena teorija
evolucije, koja se temelji na rezultatima istraživanja spomenutih
znanosti, ima svoju povijest, koja je sastavni dio povijesti bioloških
znanosti.
U ovom radu autor analizira evolucijsku teoriju J. B. Lamarcka,
lamarkizam, kao značajni moment u povijesti evolucijskih teorija,
posežući za njegovim temeljnim djelom “Zoološka filozofija”.
U prvom dijelu rada autor iznosi glavne etape Lamarckova
života, koji je, na neki način, bio predodređen da postane najprije
botaničar, a onda i zoolog, što je na kraju iznjedrilo njegovu teoriju
evolucije.
U drugom dijelu analizira se Lamarckova teorija, po njemu
nazvana lamarkizam, na temelju njegova djela “Zoološka filozofija”,
te se iznose pokušaji revitalizacije lamarkizma u drugoj polovici
dvadesetoga stoljeća.
U trećem dijelu iznosi se kritički osvrt na lamarkizam, kao i
obrazloženje zašto Lamarckova teorija, premda je u sebi nosila neke
pozitivne strane, nije mogla doživjeti veći uspjeh. Naime, suvremena
genetika i molekularna biologija pokazale su da se individualno
stečena ili izgubljena svojstva ne prenose na potomstvo. Nasljedne
osobine uglavnom su zabilježene na genetičkom materijalu spolnih
stanica. Molekularna biologija je dokazala da su nasljedne samo
genotipske promjene koje nastaju u liniji stanica, koje u tijeku
gametogeneze, produciraju zrele gamete.
Pokušaji koji su vodili k ponovnom oživljavanju lamarkizma
ostali su bezuspješni, jer se nije uspjelo ponuditi dovoljno argumenata
za teorijske spekulacije koje su se često javljale.As natural sciences in general, and among them genetics and
molecular biology, have their history, so does the contemporary
theory of evolution too. It is based on the research results of the
mentioned sciences and has its history that is an integral part of
the history of biological sciences.
In this work the author analyses the evolutionary theory of
J. B. Lamarck – Lamarckism, as an important moment in the
history of evolutionary theories, referring to his fundamental work
Zoological Philosophy.
In the first part of the work the author presents the major
phases of Lamarick’s life, which in some way determined him to
become first a botanist, and then a zoologist, which in the end
generated his theory of evolution.
In the second part Lamarick’s theory is analysed, named
Lamarickism after him, on the basis of his work Zoological
Philosophy. Some trials of Lamarickism in the second part of 20th
century are presented.
In the third part a critical review on Lamarckism is set out,
as well as the explanation why Lamarck’s theory, in spite of some
of its positive points, could not meet with a greater success.
Namely, modern genetics and molecular biology have shown
that individually received or lost properties are not conveyed to
descendents. Hereditary traits are mainly recorded on the genetic
material of sexual cells. Molecular biology has proved that only the
genotype-changes that occur in the line of cells are hereditary, as
they produce mature gametes during the gametogenesis.
The trials that led to the resumed revival of Lamarckism
remained unsuccessful, because there were not enough arguments
for theoretical speculations that often arose
