U istraživanju su ispitivani efekti serijalne pozicije u vidnomu radnom pamćenju. Provedena su tri eksperimenta u kojima je varirano vrijeme retencije i broj objekata (crta različitih po boji, položaju i/ili duljini) koje je trebalo pamtiti. Korišten je postupak detekcije promjene te je analizirana točnost odgovora ispitanika i brzina odgovaranja. U svakom eksperimentu je sudjelovalo 14 studenata prve godine studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Utvrđeno je da se neovisno o broju čestica u nizu najbolje pamti posljednja prezentirana čestica ako je interval retencije malen (900 ms). Povećanjem intervala retencije (na 6250 ms) gubi se efekt recentnosti i svaka od čestica ima podjednaku vjerojatnost da će biti upamćena, bez obzira na serijalnu poziciju. Rezultati se mogu objasniti teorijom radnog pamćenja OSCAR koju su predložili Brown, Hulme i Preece (2000), odnosno komponentom te teorije koja se odnosi na kontekstualno preklapanje. Provedeno istraživanje predstavlja empirijsku potvrdu da se OSCAR može generalizirati i na vidno radno pamćenje.The effects of the serial position in visual working memory have been investigated. In three experiments, we varied the retention interval and the number of visual objects to be remembered (lines with different colors, position, and length). A change-detection paradigm was used in which accuracy and speed of participants\u27 responses was recorded. Fourteen students from the Faculty of Arts and Sciences in Rijeka participated in each experiment. Data analysis showed that the last item was remembered with greater accuracy and speed when the retention interval was small (900 ms). This is true, irrespective of the number of objects that need to be remembered (four or six). With an increase in the retention interval (6250 ms), the recency effect was lost and all items were remembered with equal probability. The results are explained within the context of the OSCAR model of verbal working memory proposed by Brown, Hulme, and Preece (2000). These experiments have corroborated the conclusion that the OSCAR model could be generalized to visual working memory as well