Pharmacotherapy in Elderly Patients

Abstract

Udio stanovnika starijih od 65 godina bit će u Europi 2050. godine 60%. Farmakoterapija je defi nitivno pridonijela produžetku životnog vijeka i poboljšanju kvalitete života; lijekovi predstavljaju značajan udio od ukupnih zdravstvenih resursa. U ekonomski razvijenim zemljama ovaj je postotak oko 15, dok je u tranzicijskim zemljama od 25 do 35% ukupne zdravstvene potrošnje. Praćenje potrošnje lijekova može pružiti značajne odgovore u ocjeni racionalnosti farmakoterapije, u stvarnoj potrebi pacijenata, stvarnoj upotrebi lijekova te odnosu koristi i štete primjene lijekova u populaciji. Stoga Svjetska zdravstvena organizacija preporuča jednistvenu metodu praćenja potrošnje lijekova dnevnim defi niranim dozama, što je odnedavno zakonski prihvaćeno i u Republici Hrvatskoj. Farmakoterapija starijih bolesnika specifi čna je zbog fi zioloških promjena koje stariji bolesnik prolazi, ali i zbog polipragmazije i niže suradljivosti s uputama o liječenju. Stariji bolesnici koriste razmjerno više lijekova nego li je njihov udio u populaciji pa će eventualne intervencije u terapijskim shemama imati daleko veći učinak na ukupne populacijske parametre, nego u drugim segmentima stanovništva. Analize potrošnje lijekova u Hrvatskoj ukazuju na nedovoljno racionalno propisivanje lijekova, osobito ako se podaci uspoređuju s podacima iz skandinavskih zemalja, koje već 2 desetljeća primjenjuju DDD metodologiju praćenja potrošnje lijekova.The European population above 65 years of age will account for 60% in 2050. Pharmacotherapy has defi nitely contributed to extended life expectancy and improved quality of life, and medications make a signifi cant part of total health care resources. In developed countries, they account for around 15%, while in transition countries they account for 25-35% of total health care expenses. Monitoring of their use can signifi cantly contribute to the assessment of rational pharmacotherapy, as well as to the assessment of actual patient needs, actual use of medications and benefi t/risk ratio in their administration. Therefore, the World Health Organisation recommends a common method for monitoring of drug use, i.e. Defi ned Daily Doses, a methodology that has been recently adopted in Croatia. Pharmacotherapy in the elderly is specifi c due to physiological changes, polypharmacy and lower patient compliance. The use of drugs by elderly patients is proportionally higher than the overall ratio of the elderly in the population. Therefore, possible interventions in dosing regimens will have a far greater impact on total population parameters than in other population segments. The analysis of drug use in Croatia shows insuffi ciently rational prescribing, especially if data are compared with those from Scandinavian countries that have been applying the DDD methodology for already two decades

    Similar works