School of Dental Medicine, University of Zagreb, Croatian Dental Society - Croatian Medical Association
Abstract
Svrha istraživanja bila je procijeniti antimikrobnu aktivnost kalcijeva hidroksida (Calasept) i klorheksidina (CHX-a) u različitim koncentracijama u odnosu prema bakteriji *Enterococcus *faecalis u dentinu ljudskog korijena u dubini do 100 μm.
Materijal i metode: Do standardne veličine ( ISO 40 ) prošireno je 48 ljudskih korijenskih kanala te inokulirano 21 dan bakterijom *Enterococcus faecalis*. Nakon toga kanali su bili tretirani jednim od sljedećih preparata: 2-postotnim, 1-postotnim ili 0,2-postotnim klorheksidinskim gelom, gutaperkom koja otpušta CHX (aktivni štapić) i kalcijevim hidroksidom, a destilirana voda služila je kao kontrola. Na kraju jednotjednoga dezinfekcijskog razdoblja uzeti su uzorci dentina pomoću proširivača i H-pilice (ISO 45 i 50) te su nasađeni na ploče s Columbia agarom. Rast bakterija procjenjivao se brojenjem jedinica koje stvaraju kolonije (CFU-om; engl. colony forming units) i to nakon inkubacije od 24 i 48 sati.
Rezultati: CHX gelovi penetrirali su u dentin čak do 100 μm. Dvopostotni CHX gel bio je malo jači od jednopostotnoga (p-vrijednost 0,0925)samo u uzorku perifernog dentina 48 sati nakon inkubacije, a 0,2 postotni je imao manji učinak na *E. faecalis* od 2-postotnoga (p-vrijednost 0,0191). U uzorku centralnog dentina nije bilo razlike u djelovanju CHX gelova. Općenito, CHX gelovi bili su učinkovitiji od drugih ispitivanih medikamenata. Nije bilo statistički veće razlike između Ca(OH)2 i destilirane vode.
Zaključak: Za djelotvornu eliminaciju E. faecalis, posebice u dubljim slojevima dentina, potrebno je koristiti se CHX-om u koncentraciji od 1 posto i većoj. Između posjeta pacijenata liječniku, intrakanalni
uložak 2-postotnoga CHX gela mogao bi uništiti E. faecalis in vivo.The aim of this in vitro study was to assess antimicrobial activity of calcium hydroxide (Calasept) and chlorhexidine (CHX) in various concentrations with respect to Enterococcus faecalis in human root dentine up to 100 μm.
Material and Methods: Forty-eight human root canals were enlarged to standard size (ISO 40) and inoculated with Enterococcus faecalis for 21 days. After inoculation the canals were medicated with one of the following: 2 %, 1 % and 0.2 % chlorhexidin gel, Chlorhexidine
releasing gutta-percha points (active point), calcium hydroxide and aqua distillate (aqua dest.). Aqua dest. served as control medium. At the end of a disinfection period of one week dentine samples were collected with reamer and H-file (ISO 45 and 50) and put onto Columbia agar plates.
Results: Bacterial growth was assessed by counting the colony forming units (CFU) after 24 hours and 48 hours of incubation. CHX gels could penetrate dentine up to 100 μm. Two % CHX gel is slightly stronger than 1 % CHX gel (p-value 0.0925) only in the peripheral dentine sample after 48 hours of incubation, and 0.2 % CHX gel had less effects on E. faecalis than 2 % CHX (p-value 0.0191). In the central dentine sample no difference between the CHX gels could be observed. In general, CHX gels were more effective than the other medicaments tested. No significant difference between Ca(OH)2 and Aqua dest. could be observed.
Conclusion: For effective elimination of E. faecalis, especially in deeper dentine-layers, CHX concentrations of at least 1 % are necessary. An intracanal, interappointment dressing of 2 % CHX may have the potential to eliminate E. faecalis in vivo
