Ginekološka urologija bavi se prolapsom organa
male zdjelice i inkontinencijom mokraće. Prolaps organa male
zdjelice pogađa gotovo polovinu žena starijih od 50 godina.
Poremećaji mokrenja značajno umanjuju kvalitetu života žene
i važan su javnozdravstveni problem koji utječe na fi zičko i psihičko
zdravlje žena. Naime, poznato je da čak 25–30% žena u
starijoj životnoj dobi obolijeva od statičke inkontinencije mokraće
(SIU). SIU nastaje zbog prirođenih ili stečenih oštećenja
statike organa u maloj zdjelici s gubitkom anatomske potpore
vezikouretralnom segmentu. Za postavljanje dijagnoze prolapsa
organa male zdjelice i urinarne inkontinencije važni su detaljna
anamneza, ginekološki pregled, klinički testovi, cistometrija,
cistoskopija i urodinamski testovi. Liječenje prolapsa je kirurško,
dok liječenje urinarne inkontinencije može biti kirurško
i konzervativno. Postoji više od stotinu operativnih metoda u
liječenju SIU. Danas je trend da se promijeni dosadašnji pristup
kirurškom liječenju statičke inkontinencije mokraće u žena
primjenom jednostavne, učinkovite i sigurne laparoskopske
tehnike, kao i brojnih sling metoda (TVT, SPARC i sl.), te APOGEE
i PERIGEE metoda u liječenju defekata dna zdjelice. Navedenim
se metodama značajno skraćuje trajanje hospitalizacije, bitno
se smanjuju troškovi liječenja, brža je uspostava potpune životne
i radne sposobnosti uz minimalno oštećenje okolnog tkiva i
lokalne inervacije što umanjuje broj poslijeoperacijskih komplikacija
i osigurava uspostavu normalne funkcije. Uspjeh liječenja
ovisi o dobroj dijagnostici i dobro odabranom načinu liječenja
(kirurškom ili konzervativnom). Suvremenim dijagnostičkim i
terapijskim postupcima, postiže se optimalan učinak liječenja i
osigurava kvalitetan život pacijentica.Gynecologic urology deals with pelvic organ
prolapse and urinary incontinence. Pelvic organ prolapse
occurs in nearly every second woman older than 50 years of
age. Urinary incontinence signifi cantly reduces quality of life,
and it is an important public health problem with great impact
on physical and mental health. It is known that nearly 25-30%
of older women develop stress urinary incontinence. Stress urinary
incontinence results from inborn or acquired pelvic organ
support impairment, with loss of anatomic support to vesicourethral
segment. The diagnosis of pelvic organ prolapse and
urinary incontinence is based on anamnesis, gynecologic examination,
clinical testing, cystometry, cystoscopy and urodynamic
testing. The treatment of pelvic organ prolapse is surgical,
while urinary incontinence can be treated with both surgical
and conservative therapies. Currently, there are more than one
hundred surgical methods to treat stress urinary incontinence.
A current trend in surgical therapy for stress urinary incontinence
is the application of simple, effective and safe laparoscopic
surgery and sling methods (TVT, SPARC), as well as the use of
APOGEE and PERIGEE methods in pelvic organ prolapse therapy.
These methods signifi cantly reduce hospitalization and therapy
expenses, with earlier restoration of working ability. Local
tissue impairment and intervention is minimal which decreases
postoperative complications and provides for restoration of the
normal function. Treatment success depends on a diagnostic
procedure and a properly chosen therapy method (operative or
conservative). The use of contemporary diagnostic and therapy
procedures yields optimal therapeutic effects and helps maintain
a patient’s quality of life
