The role of neurophysiologic tests in the diagnostics of vertigo primarily consists of assessing the functional status of the sensory systems responsible for the concept of space. They also have a limited application in assessing the functional status of structures responsible for the integration of this information. The data obtained by neurophysiological testing are purely functional giving no information considering the etiology of the disturbance, and only point to the localization and type of the disturbance that lead to vertigo. That is why they always need to be combined with neuroradiologic, neurosonologic and laboratory tests. The brain relies on three sensory systems to maintain spatial orientation: the vestibular system (the inner ear), the visual system (the eyes), and the somatosensory system (which conveys information from the skin, joint, and muscle receptors). These three systems overlap, allowing the brain to assemble an accurate sense of spatial orientation. Information from these systems is integrated in the cerebrum and cerebellum. However, a compromised system or conflicting signals can cause vertigoUloga neurofizioloških pretraga u dijagnostici vrtoglavica primarno se sastoji u utvrđivanju funkcionalnog statusa senzornih sustava odgovornih za stvaranje koncepta prostora. Primjenjive su donekle i u određivanju stanja integrativnih neuralnih struktura, koji objedinjuju informacije dobivene iz istih senzornih sustava. Podaci dobiveni neurofiziološkim pretragama isključivo su funkcijskog karaktera i ne daju nikakvu informaciju o etiologiji poremećaja, već upućuju samo na lokalizaciju i vrstu poremećaja koji je doveo do vrtoglavice, te se uvijek moraju kombinirati s neuroradiološkim, neurosonološkim i laboratorijskim ispitivanjima. Obzirom na način stvaranja koncepta prostora u ljudskom mozgu, potencijalni generatori vrtoglavice su oči (koje prenose vidnu informaciju), unutarnje uho (koje prenosi slušnu i vestibularnu informaciju), cervikalni receptori (koji prenose proprioceptivnu informaciju), te mali i veliki mozak (čija je uloga u integraciji ovih informacija). Ovi sustavi se nadopunjavaju, omogućavajući mozgu da stvori točnu informaciju o položaju u prostoru. Neurofiziološka ispitivanja ovih struktura predstavljaju temelj neurofiziološke dijagnostike vertiginoznih smetnji
