Određivanje visine iznosa do kojeg se osiguravaju štedni ulozi (limit), jedno je od ključnih pitanja pri formuliranju sustava osiguranja
štednih uloga. Jedino pravilno postavljen limit omogućuje uspješno ispunjavanje ciljeva samog sustava osiguranja i minimizaciju problema moralnog hazarda, negativne popratne pojave koje neumoljivo koegzistiraju sa svakim sustavom osiguranja štednih uloga. U tom se smislu postavlja pitanje: koliko je postojeći limit u Hrvatskoj (100.000 kuna) “dobar”? i hoće li promjena toga limita na 20.000 € (približno 150.000 kuna) prilikom ulaska u EU imati kakve posljedice? Radi odgovora na ta pitanja, u radu se nastoji naći svojevrstan optimalni limit za Hrvatsku. Pritom se koristi ekonometrijskom analizom podataka za široki skup zemalja koje
posjeduju sustav osiguranja štednih uloga. Neovisno o ekonometrijskoj analizi, analizira se struktura štednih uloga po bankama u Hrvatskoj. Navedena dva, međusobno neovisna puta dovode do gotovo istih rezultata na osnovi kojih se može zaključiti da trenutno postojeći limit od 100.000 kuna nije značajno viši od optimalnoga, ali bi eventualna promjena limita na 150.000 kuna mogla narušiti kvalitetu ispunjavanja ciljeva sustava osiguranja štednih uloga, tj. pridonijeti smanjenju stabilnosti financijskoga sustava u srednjem roku.In the process of formulating a deposit insurance scheme, one of the key issues is to determine the level of coverage. Correctly determined coverage would help to fulfill the aims of the deposit insurance scheme itself and to minimise the moral hazard problem, a
negative externality which inevitably coexists with any deposit insurance scheme. In this regard, an important question is how appropriate is the existing coverage level in Croatia
(100.000 kuna). Also, one can ask whether an increase to 20.000 € (or approximately to 150.000 kuna), when entering the EU, would cause any problems. To answer these questions, this paper tries to establish the most appropriate coverage level for Croatia. There are
two approaches used in the paper. The econometric one analyses data for a large sample of countries with deposit insurance schemes. Independently, the second approach analyses the structure of deposits at banks in Croatia. Both approaches lead to virtually the same results. On this basis, it can be concluded that current coverage in Croatia (100.000 kuna) is not significantly higher than the most appropriate (optimal). However, an increase in coverage
to 150.000 kuna could potentially harm the deposit insurance scheme and consequently decrease the stability of the Croatian banking system in the mid-term
