'Croatian Philosophical Society (Hrvatsko filozofsko drustvo)'
Abstract
Supervizija kao oblik podrške profesionalcima koji rade u području odgoja, obrazovanja i pružanja psiho-socio-pedagoške pomoći, jedan je od načina zaštite mentalnog zdravlja, poboljšavanja profesionalnih kompetencija i poboljšavanja kvalitete usluga koje se pružaju korisnicima. Supervizija kao takva nedovoljno je poznata i dostupna profesionalcima u Hrvatskoj te će se ovaj rad usmjeriti na prikaz modela, oblika, sadržaja i ishoda supervizije. Otpori i teškoće koje se javljaju u procesu implementacije supervizije nalaze se na organizacijskim, kulturnim i osobnim razinama. Usprkos tomu, postignuti su dobri rezultati u dosadašnjem supervizijskom radu, čemu svjedoče rezultati evaluacije supervizijskih procesa (npr. supervizije u sklopu Studijskog centra socijalnog rada, Udruge Igra i dr.), u definiranju supervizijskih standarda (kroz Hrvatsko društvo za superviziju) i edukaciji supervizora prema europskim standardima.Supervision as a form of support to professionals who work in the fields of education and providing psycho-socio-pedagogic help is one of the ways of preserving one’s mental health, improving one’s professional competences and the quality of the services they provide to their users. Supervision as such is virtually unknown and inaccessible to professionals in Croatia. The paper focuses on presenting supervision models, forms, contents and outcomes. A resistance to and obstacles that emerge in the process of implementing supervision are found at organisational, cultural and personal levels. Nevertheless, all thus-far supervision, supervision standards’ definition (through the Croatian Supervision Society) and supervisor education according to European standards have yielded good results, which is testified to by the results of supervision process evaluations (e.g. supervisions within the Social Work Study Centre, »Play« Association, etc.)
