Croatian Sociological Association and Jesenski & Turk Publishing House
Abstract
U ovom članku prvi put bit će prikazani rezultati ekspertize iz jedne od dvadesetak studija Projekta sukcesije koja se odnosila na utvrđivanje veličine i vrijednosti diobene mase vojnoindustrijskih resursa i kapaciteta Jugoslavije. Vojnoindustrijski kompleks Jugoslavije sastojao se od radnih organizacija Zajednice industrije naoružanja i vojne opreme Jugoslavije (ZINVOJ), drugih radnih organizacija proizvođača naoružanja i vojne opreme te vojnoremontnih zavoda. Primjenom složenog metodološkog pristupa utemeljenog na povijesnoj metodi, statističkoj metodi, metodi intervjua te metodi analize i sinteze, egzaktno su utvrđeni svi potencijalni diobeni resursi, procijenjene njihove vrijednosti i izrađene diobene bilance. S obzirom na složenost materije, ograničenu dostupnost izvorne arhivske grade te iznimno visoke vrijednosti vojnoindustrijskih resursa, poseban izazov bio je doći do egzaktnih pokazatelja na temelju kojih Republika Hrvatska može ispostaviti račun za svoje gotovo pedesetogodišnje izdašno financiranje navedenih resursa bivše države. Također, rezultati studije nedvosmisleno dokazuju očitu neravnomjernost raspodjele ovih resursa po republikama, a u odnosu na stvarni doprinos republika u financiranju saveznog proračuna. To jasno upućuje na ciljano stečenu prednost Srbije koju je ista vojno, politički i psihološki iskoristila u krvavom raspadu SFR Jugoslavije. U svemu tome, uloga JNA kao čuvarice centralističke unitarne Jugoslavije te komunističke i nadnacionalne ideologije, bila je presudna.The paper, a part of the Succession Project, represents the first account of the expert evaluation of military industrial complex in former socialist Yugoslavia, addressing its elements, size, value and balance-sheet between former republics. Military industrial complex of former Yugoslavia consisted of members of Association of Military Arms and Equipment Industry of Yugoslavia (known by acronym ZINVOJ), followed by other manufacturers of weapons and equipment and by various repairing facilities. Applying complex methodology, and using historical accounts, available statistical data, oral history and other analytical and synthetical tools, the paper identifies all resources, gives its material value and establishes balance sheets in this field. Given the complexity of the matter, limited availability of archival documentation and relatively high total value of the resources, the establishment of a reliable basis upon which Croatia can claim compensation for its half a century long contribution to military industrial complex of former state. The results clearly show that Serbia had the advantage in this field and used it as military, political and psychological means during the bloody dissolution of second Yugoslavia. In that sense, the role of YPA imposing itself above the civilian institutions of the federal state as a guardian of centralist unitary Yugoslavia as well as the bastion of communist ideology was more than important
