Croatian Society of Gynaecology and Obstetrics, and Croatian Society of Perinatal Medicine of Croatian Medical Association
Abstract
Cilj rada. Odrediti učestalost i način završavanja poroda trudnica s placentom previjom. Ispitanice i metode. Retrospektivno je u Ginekološko-aku¬šerskoj klinici u Tuzli analizirano ukupno 9010 poroda u dvogodišnjem razdoblju (2001. i 2002. godina), od njih 16 s placentom previjom. Kontrolnu skupinu sačinjavalo je 16 trudnica, koje su izabrane metodom slučajnog uzorka, a nisu imale placentu previju. U statističkoj obradi podataka korišten je t-test. Rezultati. Incidencija placente previje bila je 0,17%. Placenta previa partialis nađena je u 8 (50%), placenta previa centralis u 4 (25%) i placenta previa marginalis u 4 trudnice (25%). Sve trudnice s placentom previjom bile su drugorotkinje i višerotkinje. Prethodni carski rez imalo je 8 trudnica (50%), a bez prethodnog carskog reza bilo je također 8 trudnica (50%). U 14 (87,5%) trudnica porod je završen carskim rezom. U kontrolnoj skupini carski rez imale su 3 trudnice (18,75%). Nađena je statistički značajna razlika (t=5,72; p<0,05). Apgar zbroj od 8–10 imalo je 12, a Apgar zbroj od 4–7 imalo je 4 novorođenčadi; u kontrolnoj skupini Apgar zbroj 4–7 imalo je jedno novorođenče, nije nađena statistički značajna razlika. U terminu, od 37. do 42. tjedna trudnoće, završeno je 8 poroda, a 8 je rođeno prije vremena. U kontrolnoj skupini od 16 poroda svi su bili u terminu, razlika je statistički značajna (t=2,51; p<0,05). Zaključak. Placenta previja je ozbiljna kompli¬kacija trudnoće. Metoda izbora za rađanje trudnica s placentom previjom je carski rez.Objective. The aim of this study is to appreciate the mode of delivery in the pregnant women with placenta praevia. Methods. Retrospective study. We analized 9010 deliveries (two years period, 2001 and 2002) performed at the University Clinical Center, Tuzla, Ob/Gyn Clinic. Control group were 16 pregnant women without placenta praevia. In statistical analysis t-test was used. Results. The incidence of placenta praevia was 0.17% (16 out of 9010 deliveries). Placenta praevia partialis was established in 8 (50%), placenta praevia centralis in 4 (25%) and placenta praevia marginalis in 4 (25%) pregnant women. All pregnant women with placenta praevia were secundiparas and multiparas. The caesarean section was previously performed in 8 (50%) pregnant women. In actual pregnancy in 14 (87.5%) of pregnant women with placenta praevia the mode of delivery was by caesarean section, in the control group in 3 (18.75%), the t-test is 5.72, p<0.05. Apgar score 8–10 was in 12 and 4–7 in 4 (25%) neonates; in the control group Apgar score 4–7 was only in one case (6.25%); the statistical difference is not significant. The gestational age at delivery in 8 cases was 37 weeks, in the control grup in 2; the difference is statistically significant (t=2.51, p<0.05). Conclusion. Placenta praevia is a serious complication of pregnancy. The method of choise in the delivery for pregnant women with placenta praevia is caesarean section