Josip Grgurić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

34PISMA UREDNI[TVULETTERS TO THE EDITORSOTVORENO PISMOHrvatskom dru{tvu za perinatalnu medicinu Hrvatskoga lije~ni~kog zboraPo{tovane kolegice i kolege,Iza nas su XX. perinatalni dani, posve}eni s pravom izaslugom prof. Anti Dra`an~i}u. Dvadeseti jubilej bio jei prigoda da se ka`e {to je na podru~ju perinatologijeu~injeno u na{oj zemlji. Prezentirani govori i referati po-kazali su kako se organiziranom djelatno{}u mo`e punou~initi. Na kraju je usvojena i Rezolucija »Za za{titumaterinstva i djece i humanije ra|anje«. Ona bi trebalabiti i okvir za daljnje djelovanje.Prate}i rad skupa parinatalnih dana od otvaranja pado zavr{ne sjednice uo~io sam neke elemente na kojebih ̀ elio upozoriti, a koje se mo`da u rezoluciji i ne moguizraziti. Prije svega mislim da u na{oj zemlji postoji jedanraskorak izme|u pisanih dokumenata i realnosti, koje neidu u korak s lijepo sro~enim deklaracijama.Upozorio bih, kao za primjer, na dva nacionalna do-kumenta bitna za polo`aj djeteta u na{em dru{tvu. Jedanod tih dokumenata je »Strategija demografskog razvojaHrvatske«, koja je usvojena u Saboru jo{ 1996. godine,u kojoj je re~eno da treba poduzeti sve mogu}e naporeza demografskom obnovom pu~anstva Hrvatske. A da-na{nja situacija je daleko lo{ija nego onda kad je onausvojena.Drugo, Vlada Republike Hrvatske donijela je odlukuo usvajanju Nacionalnog programa djelovanja za djecuu Republici Hrvatskoj 1. studenoga 1998, a zaklju~ak oprihva}anju Prioritetnih aktivnosti za dobrobit djece uRepublici Hrvatskoj za razdoblje 2003–2004. (dopunaNacionalnog programa djelovanja za djecu u RH) usvo-jila je 10. srpnja 2003. godine. Stavljeni su u tu dopunui konkretni rokovi, ali nisu osigurana financijska sred-stva za njezino izvr{enje. Neki rokovi su postavljeni takoda ih je potrebno ispuniti ve} do kraja ove godine. S godi-nom koja isti~e ostaju neispunjeni zadatci ve} na po~etkuprimjene prioritetnih aktivnosti.Upravo zato, mo`e biti poticajna i ova Rezolucija usvo-jena na ovom perinatalnom skupu s ciljem da se stvaripromijene. Naime, briga za djecu u na{em Dru{tvu jedeklarativno vrlo visoko postavljena s lozinkom »Sveza na{u djecu«, a konkretna stvarnost je demantira, jerne postoji strate{kog opredjeljenja da se to i provede. [tozna~e u ovom kontekstu rije~i strate{ko opredjeljenje?Figurativno govore}i, to je opredjeljenje koje npr. imamou ovoj dr`avi za izgradnju cesta, gdje je jasan cilj, pla-novi, novac, realizacija.Nasuprot tomu u svim deklaracijama i rezolucijamakoje se odnose na djecu toga nema. Prema tome na{aRezolucija mo`e biti poticajna prema dru{tvu, ali onamora biti okrenuta i na sve nas koji radimo u za{titi, kakoka`emo, najvulnerabilnije populacije – majke i djeteta.Prate}i rad ovog perinatalnog skupa imao sam dojamda kod na{ih zdravstvenih djelatnika, u ovom slu~aju gi-nekologa i neonatologa, postoji veliki trud da se bude narazini suvremenih saznanja u tehnolo{kom napretku. Sdruge strane u nizu organizacijskih i prakti~nih postu-paka uo~ava se da je te{ko promijeniti stavove, odnosnosvakodnevnu usvojenu rutinu. I upravo bih na nekimbitnim pitanjima to htio ilustrirati.Prvo, laureat XX. perinatalnih dana prof. Dra`an~i}se desetlje}ima bori za program regionalizacije perina-talne za{tite. Na svim, pa i ovom skupu se takav programpodr`ava, {to vi{e i Povjerenstvo za pedijatriju Ministar-stva zdravstva ga je podr`alo. Naravno, za njegovo ostva-renje potrebna su materijalna izdvajanja, ali i druga~ijastru~na suradnja i nastojanje da se dogovoreno provede.Za to nije uvijek potreban dekret, ve} i na{a svakodnev-na praksa. Ako mi na{e stru~ne dogovore sami ne prove-demo te{ko da }e to uspjeti samo ministarskim dekretom.Drugo, skup je posebno ukazao na dobre rezultate usmanjenju perinatalne smrtnosti. S obzirom na jubilarnisastanak isticanje tih rezultata je razumljivo. Mene me|u-tim kao pedijatra isto tako interesira analiza mortalitetadojen~adi iza 7. dana, u kojoj mjeri je mortalitet iz ranogneonatalnog razdoblja preba~en u kasnije razdoblje. [tovi{e, svakog gra|ana, a ne samo stru~njaka interesiraodgovor na pitanje, je li smanjenje mortaliteta pra}eno ismanjenjem komplikacija i o{te}enja u djece, posebnosmanjenjem cerebralne paralize. Morali bismo kod ana-liziranja perinatalnih rezultata stru~nu pa`nju usmjeriti ina ta pitanja.Tre}e, perinatalna medicina spaja u osnovi dvije spe-cijalnosti: ginekologiju i porodni{tvo s pedijatrijom, od-nosno neonatologijom. Ova druga grana se u okviru rodi-li{ta po~ela kasnije razvijati, te danas prakti~ki u svimrodili{tima od `upanijske razine pa dalje imamo neona-tologe. U uvodnim referatima na skupu konstatirani suneki problemi neonatologije, da nemamo niti jednog priz-natog subspecijaliste iz neonatologije, a tako|er da nepostoje habilitirani neonatolozi, koji su preduvjet za ka-snije subspecijalisti~ko obrazovanje, pogotovo {to je prednama usvajanje europskih programa sadr`aja i na~inaspecijalizacija i subspecijalizacija. Zbog toga je razum-ljiva teza koja se pojavljuje unutar Hrvatskog pedija-trijskog dru{tva, da bi i ovom podru~ju pedijatrije trebaloomogu}iti razvitak u subspecijalisti~ko dru{tvo, kao i dosada sedam drugih pedijatrijskih podru~ja. Naravno, pret-hodno navedeni argumenti idu u prilog ove teze i menikao predsjedniku Hrvatskog pedijatrijskog dru{tva je lo-gi~no, kad smo krenuli u proces subspecijalizacija, da tajproces i dovr{imo. Me|utim osobno vidim u tom osamo-staljenju i jedan ozbiljni nedostatak.Radi se o budu}em sadr`aju rada neonatologije, kojaje u nas sada zastala na brizi o djetetu aktom samog po-roda i poslijeporodnog perioda. Budu}i trendovi pedija-trije sve vi{e }e zadirati i u period prenatalnog razvojadjeteta, pa je i ovaj skup nazna~io va`nost fetalne kar-diologije ili fetalne kirurgije. Neonatologija }e moratipre}i svojevrsni Rubikon, koji je do sada predstavljaoporod i brigu za ro|eno dijete. U toj novoj grani medici-35Gynaecol Perinatol 2004;13(1):34–36 Pisma uredni{tvune – fetologiji potrebna }e biti bliska suradnja ginekolo-ga i neonatologa, pa u tom smislu perinatologija mo`ebiti svojevrsna poveznica u smislu nove dimenzije brigeza fetus.^etvrto, u preambuli »Rezolucije« navode se promje-ne, koje su se dogodile od prvih perinatalnih dana pa dosada. Me|u ostalim se navodi: »progla{enje 15 rodili{ta’Prijateljski naklonjenim djeci’ (Baby Friendly Hospi-tal)«. Zvu~i naravno dobro, ali na`alost iza tog privid-nog uspjeha krije se deklarativna podr{ka dojenju sa stra-ne na{eg Ministarstva zdravstva, ali tako|er i kolega unekim na{im renomiranim rodili{tima. Naravno, da bihmogao potpuno objasniti situaciju, morao bih napisaticijeli jedan ~lanak samo o tome problemu. Vjerojatno }ebiti prigode, jer pretpostavljam da }e ovaj moj prilogpobuditi interes i raspravu, pa }e biti i prigode za potpu-niji odgovor. Zato vrlo kratko.Zahvaljuju}i UNICEF-u Hrvatska je 1993. godine, daklejo{ u ratno vrijeme krenula u Program promicanja doje-nja, tzv. »10 koraka do uspje{nog dojenja«. Od 34 rodi-li{ta u Hrvatskoj 15 rodili{ta postalo je do 1. studenog1998. godine »Bolnica (rodili{te) – prijatelj djece«. U tovrijeme Hrvatska se svrstala po broju rodili{ta prijateljskinaklonjenih djeci odmah iza skandinavskih zemalja [ved-ske i Norve{ke. Tada se uz potporu Ministarstva zdrav-stva pojavljuje novoro|ena~ki paket »Sretna beba«, kojije zbog reklamiranja supstituta za `enino mlijeko bio ukontradikciji s Me|unarodnim kodeksom o na~inu rekla-miranja supstituta za maj~ino mlijeko, te je cijeli programocjenjivanja rodili{ta na zahtjev UNICEF-a u Hrvatskojprekinut. Na`alost paket »Sretna beba« jo{ uvijek nijeuskla|en s Kodeksom.»Sretna beba« je naravno jedan problem, a drugi jetaj, {to je i zavr{na rasprava na perinatalnim danima po-kazala, da neki kolege pokazuju pasivni, a na skupu ijavni otpor akciji promicanja dojenja.Peto, program »Bolnice prijatelji djece« vodi se s ciljempromicanja dojenja, me|utim on nosi puno vi{e poruka,osobno smatram i zna~ajnijih od samog akta primanjanajbolje hrane. U »10 koraka do uspje{nog dojenja« vrlozna~ajno mjesto zauzimaju neki od koraka, a to su:– stavljanje djeteta majci na prsa nakon poroda (pri-sni kontakt)– zajedni~ki boravak majke i djeteta u sobi (room-ing-in)– podoj na tra`enje djeteta.[to ovi koraci govore? Da je potrebno uspostaviti tzv.rani kontakt majka – dijete (rani attachement), koji jepretpostavka pravilnog daljnjega razvoja djeteta. Mo`ese razumjeti da je u pro{losti zbog prete`no niskih higi-jenskih prilika do{lo u rodili{tima do odvajanja novoro-|en~adi i njihovih majki. Danas, kada znamo da odva-janje djeteta od majki predstavlja za dijete patnju s reper-kusijom na kasniji razvoj, to se ne bi smjelo doga|ati. Udana{njim prilikama izolacija novoro|en~adi od njiho-vih majki u odvojene sobe nije primjereno civilizacijskimdostignu}ima.[esto, Ameri~ka i Kanadska Akademija za pedijatrijuobjavile su prije tri godine upute za smanjenje boli unovoro|en~eta. U tim uputama navodi se, da u zdravstve-nih djelatnika postoji stav kako je prag za bol u novoro-|en~eta ve}i nego kod odraslog, pa se i manje primjenjujupostupci za smanjenje boli. Posebno nagla{avaju potre-bu da i mi zdravstveni djelatnici, koji radimo s djecom,smanjimo razli~ite bolne procedure. Upute su primarnousmjerene na smanjenje fizi~ke boli novoro|en~etu, me-|utim va`no je upozoriti i na psihi~ku stranu, pogotovona {tetne posljedice ranog odvajanja novoro|en~adi odnjihovih majki.Sedmo, koristim priliku da vas upoznam s jednim zna-~ajnim dokumentom, koji je upravo ovih dana ugledaosvjetlo dana. Radi se o »Eti~kom kodeksu istra`ivanja sdjecom«, koji je napravilo i usvojilo Vije}e za djecu kaosavjetodavno tijelo Vlade Republike, ~ija je zada}a pro-micanje i za{tita prava djeteta u skladu s Konvencijom opravima djeteta. Ove upute predstavljaju svojevrsni okviru istra`iva~kom radu, gdje su sudionici djeca. U {iremokviru oni mijenjaju na{ odnos prema djetetu, koje trebabiti subjekt, a ne objekt na{e za{tite. U takvom jednomkontekstu treba prihvatiti i ovo otvoreno pismo ne samoperinatalnom dru{tvu, ve} i svim drugim dru{tvima kojaskrbe o djeci, a tako|er i onima koji donose strate{keodluke na{eg dru{tva.Posebno zamolba i zahvala urednicima ~asopisa »Gy-naecologia et Perinatologia«, te »Lije~ni~kim novinama«,koje sam posebno odabrao, sa `eljom da potaknu {irustru~nu raspravu ne samo o navedenim problemima, ve}i ukupnoj brizi o djeci.U Zagrebu, 2. prosinca 2003.*Prof. dr. Josip Grguri}——————————————* Tekst Otvorenog pisma je primljen kad je broj 4/2003. ~asopisa ve} bio otisnut.ODGOVORNA OTVORENO PISMO PROF. GRGURI]ARaduje nas »Otvoreno pismo« prof. Grguri}a, posebi-ce jer je on predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog dru{tvaHrvatskoga lije~ni~kog zbora, a i predsjednik Povjeren-stva za pedijatriju Ministarstva zdravstva Republike Hr-vatske. Otvoreno pismo nije samo osvrt na »RezolucijuXX. Perinatalnih dana« ve} op}enito na perinatalnu pro-blematiku. To je prvi javni i pisani osvrt, koji pokazujeda ima ljudi koji o perinatalnoj problematici razmi{ljajui koji `ele unaprijediti perinatalnu skrb. Neka to budepoticaj da ne ostane opet ono {to je prof. Grguri} napi-

OTVORENO PISMO HRVATSKOM DRUŠTVU ZA PERINATALNU MEDICINU HRVATSKOGA LIJEČNIČKOG ZBORA

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia