Sestre Milosrdnice University hospital and Institute of Clinical Medical Research
Abstract
Increasing attention has been paid to the problem of dementia in neurology, in its scientific, clinical and practical aspects. New diagnostic technology, and perspectives of prevention and treatment have transferred medical interest from the phenomenological, predominantly psychiatric view to the etiologic, organic aspect which is by nature closer to neurology. The aim of the study was to evaluate the contribution of continuous physical and mental rehabilitation of elderly patients with ischemic stroke resulting in motor deficiency, in the prevention of dementia syndrome. The patients were divided into two groups: group A consisting of patients treated during the period from October 1, 1991 till April 30, 1992, who could not receive continuous physical and mental rehabilitation due to the war; and group B including patients treated at the beginning of 1991, who underwent continuous physical and mental rehabilitation. The patients from both groups belonged to urban or suburban population, and were matched according to age, sex, education, and diagnosis. Neuropsychological studies for some specific cognitive abilities indicated significantly better preservation of visuomotor abilites, visual memory and short-term memory in the group included in the rehabilitation process. Likewise, these patients showed considerably better emotional stability, while the patients who did not undergo rehabilitation showed symptoms of anxiety and depressive disorder. The second part of the study referred to evaluation of the success of rehabilitation in the treatment of motor deficiency. The percentage of mobile patients in group B (53.8%) was considerably higher than in group A (21.4%).Sve se veća pozornost u neurologiji posvećuje problemu demencije, i to u znanstvenom, kliničkom i praktičnom aspektu. Nova dijagnostička tehnologija, te izgledi za uspješnu prevenciju i liječenje prenijeli su zanimanje medicine s fenomenološkog, poglavito psihijatrijskog stajališta na etiološki, organski aspekt koji je po svojoj naravi bliži neurologiji. Cilj ovoga ispitivanja bio je procijeniti doprinos kontinuirane fizikalne i psihičke rehabilitacije starijih bolesnika s ishemijskim moždanim infarktom s posljedičnom motornom deficijencijom, u prevenciji sindroma demencije. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine: skupinuA, koji su bolesnici liječeni u razdoblju od 1. listopada 1991. do 30. travnja 1992. godine i zbog ratnih okolnosti nisu prošli program kontinuirane fizikalne i psihičke rehabilitacije, te skupinu B, koji su bolesnici liječeni početkom 1991. godine i koji su prošli program rehabilitacije. Bolesnici obiju skupina pripadali su gradskoj i prigradskoj populaciji i bili su podjednaki podobi, spolu, stupnju obrazovanja i dijagnozi. Neuropsihološko ispitivanje s naglaskom na specifičnim kognitivnim sposobnostima pokazalo je značajno bolje očuvane vizualno motorne sposobnosti, vizualno pamćenje i kratkotrajno pamćenje u skupini bolesnika koji su bili uključeni u rehabilitacijski program. Isto tako, ovi su bolesnici pokazali znatno bolju emocionalnu stabilnost, dok su bolesnici koji nisu prošli program rehabilitacije pokazivali simptome anksioznosti i depresivnog poremećaja. U drugom dijelu ispitivanja provedena je procjena uspjeha rehabilitacije u liječenju motorne deficijencije. Postotak pokretnih bolesnika bio je znatno viši u bolesnika iz skupine B (53,8%) nego u onih iz skupine A (21,4%)
