Josip Tandarić

Croatian

Tandarić, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Autor je azbučno popisao gjagolske lekseme s naznakama u kojim se rukopisima i gramatičkim konstrukcijama javljaju. Dobro bi pri tome bilo da se donosila i konkretna grafijska slika ostvarena oblika, što ne bi znatno povećalo prostor (doduše i ovako prezen­tiran materijal obuhvaća pet knjiga) a na prvi pogled otkrivene bi bile razlike npr. između stegnutih i nestegnutih oblika imperfekta, što znači mlađe i starije jezične crte u kodeksu. Nestandardna je autorova klasifikacija aorista u pet tipova s obzirom na uobičajenu diobu: asigmatski i stariji i mlađi sigmatski aorist. Kategorija imperfektivnoga aorista i perfektivnoga imperfekta, iako svojstvena stsl. morfologiji, poštujući osnovno načelo provedeno u Registru nerazgraničenja po leksičko-semantičkom značenju glagola, ne izdvaja se posebno, odnosno eventualna razlika ne uzima se u obzir. Ako se ima u vidu da je Popisom obuhvaćeno oko 2390 glagola, onda je to zasigurno temeljan i najbogatiji fond sveukupnog stsl. glagolskog leksika. U Popisu ćemo naći koji su to sve glagoli i u kojim tekstovima i koliko puta se u kojoj konstrukciji potvrđuju. Sigurnu i brzu pomoć pruža Registar u dvojbi pri identifikaciji osnovnoga i fakultativnoga značenja nekoga glagola, jer upućuje na mjesto određene realizacije dotičnoga glagola u nekom rukopisu gdje se onda po (kon)tekstu provjerava stvarno ostvareno značenje glagola. Većina stsl. glagola ima grčke ili latinske paralele budući da se radi prvenstveno о prijevodnim teksto­vima pa se prema njima orijentiramo u fiksiranju temeljna značenja glagola. Osnovnom Registru priključena su još dva: azbučni popis glagola po ostvarenim gram. kategorijama (707-739) i po korijenskoj osnovi (741—772). Prilozi su dragocjen dodatak osnovnom Registru. Pregled potvrđenih glag. oblika i načina dopušta da se utvrde i kvantifikacijski odnosi, tj. okurencija kojega vremenskoga oblika s obzirom na drugi vrem. oblik. Očita je dominacija prezentske i osobito aorisne forme i vitalnost participskih konstrukcija, a vrlo slaba morfološka razvijenost futurske forme (svega 6!). Svi složeni glagolski oblici (perfekt, pluskvamperfekt, futuri i kondicional) popisani su pod kategoriju participa preterita aktivnog II. Drugi prilog s rasporedom glagola po korijenskoj osnovi izlučuje prefiksirane glagole i prezentira fond zasvjedočenih prefikasa, što može biti koristan pokazatelj u pitanju vremenske granice definitivnoga formiranja slavenskog glagolskog aspekta.Mnogo truda i strpljenja uloženo je u ovaj rad. I ne možemo se ne zapitati je li moguće u vrijeme kompjutora i mehaničke obrade podataka da jedan ovakav posao s tisućama kartica obavi samo jedan čovjek. Zaista nije riječ samo о hrabrosti, već о pri­mjernoj umješnosti i sposobnosti da se postavljeni zadatak dobro obavi, a Registar je vrlo savjesno i pedantno izrađen. Tko god se pozabavi stsl. leksikom, navlastito morfologijom i sintaksom stsl. jezika, a takvih je u naše dane sve više, ostat će dužnik autoru Popisa.Ksenija RežićSlovansko jez ik o slo v je . N ahtigalov zb o rn ik . Prispevki z mednarodnega simpozija v Ljubljani 30. junija — 2. julija 1977. Uredil FRANC JAKOPIN. Univerza v Ljubljani. Filozofska fakulteta. XIII. Seminar slovenskega iezika, literature in kulture. Ljubljana 1977,530.Prigodom 100. obljetnice rođenja slovenskog slavista Rajka Nahtigala (1877— -1958) priredio je Filozofski fakultet Univerze u Ljubljani (u okviru XIII. seminara za slovenski jezik, književnost i kulturu) međunarodni simpozij u Ljubljani od 30. lipnja do 2. srpnja 1977. U radu je sudjelovalo deset jugoslavenskih slavista i šesnaest slavista izEvrope i Amerike. Njihovi prilozi, kao i prilozi nekih slavista koji nisu mogli sudjelovati na simpoziju, tiskani su u zborniku radova koji ovdje prikazujemo. Objavljeni radovi govore gotovo о svim područjima slavistike kojima se bavio R. Nahtigal, od staroslaven­skog jezika i poredbene slavenske gramatike do suvremenog slovenskog i ruskog jezika. Svaki neslovenski prilog ima sažetak na slovenskom jeziku, a slovenski pisani prilozi imaju sažetak na engleskom jeziku. Uz to svaki prilog ima synopsis na engleskom jeziku. Na kraju zbornika dodan je slikovni materijal s fotografijama iz Nahtigalova života i reprodukcijama pisama što su ih ugledni slavisti uputili Nahtigalu.Osvrnut ćemo se na radove onim redom kojim su objavljeni u zborniku. Nakon predgovora (VII-VIII) i dijela pozdravnog govora što gaje na otvorenju simpozija održao Fr. Jakopin (IX-XI) slijede prilozi poredani po abecednom redu prezimena H. ANDER­SEN (K0benhavn) u referatu On Some Central Innovations in the Common Slavic Period  (1-13) govori о istočnoslavenskom prijelazu e и о i о spirantizaciji praslav. g  и у .  С. Б. БЕРНШТЕЙН (Moskva), ТС воп росу о б  иерархии фонетических законов праславян- ского  периода { 15—25), upozorava na nužnost otkrivanja unutarnjih uzajamnih veza i uzajamne uvjetovanosti fonetskih procesa u praslav. doba, ističući osobito ulogu R. N-a koji je naglašavao zakon otvorenih slogova i njegovo značenje za kasnije praslav. doba. U prilogu Slovenščina in stara cerkvena slovanščina (27—35) FR. BEZLAJ (Ljubljana) s pomoću abesivnog ob brani tezu о podrijetlu pojedinih slavenskih jezika iz mješavine različitih dijalekata praslav. jezika. Po njegovu mišljenju nema zbog toga tješnjih veza između staroslavenskoga i slovenskoga jezika. — W. W. DERBYSHIRE (Rutgers University, USA) u referatu A  N o te  on Some Verbal and Nom inal Homographs in Slovenian and English (37—45) dokazuje na primjerima iz slov. i engl. jezika (npr. pravilo -  pravilo, record -  récord) da jezici u određenim primjerima mjestom naglaska sistematski dijele riječi i za taj postupak stvaraju vlastita pravila. — E. ДОГРАМАДЖИЕВА (Sofija), Об- стоятелствените изречения в Синайския евхологий  (47—66), pokazuje uvjetovanost uporabe priloga u Euh. sin. Premda se u njemu nalaze sve vrste priloških oznaka, karakte­ru djela (molitvama) više odgovaraju izrazi logičkih veza (uzrok, pogodba, namjera) negoli vremenske, mjesne i količinske oznake. Samo u pojedinim primjerima prevodilac je ovisan о grčkom izvorniku, dok je redovito izbjegavao strukturu grčke fraze i prikla­njao se slav. govoru. — Lingvogeografsku i leksikološku analizu riječi koje znače u slaven­skim narječjima ’vilin konjic’ (libellula) daje Й.О. ДЗЕНДЗЕЛ1ВСБКИЙ (Užgorod) u prilogu 1з спострежень над слооЪ’янскою  народною ентомолог1чною лексикою  II  (67—108). Sabrana građa od preko 150 korijena pokazuje prilično zapletenu lingvogeo­grafsku sliku, a većina je izraza metaforične, metonimijske i si. tvorbe. — A.B. ИСАЧЕН­КО (Celovec), Влияние словенского язы ка  на разработку истории р усск о го  язы ка  в 16 и 17  веках  (109—117), pokazuje kako je Sigmund von Herberstein naučio ruski jezik preko slovenskoga jezika. Poznavanje, međutim, jednoga južnoslavenskoga jezika u isto mu je vrijeme priječilo te nije mogao pravilno shvatiti crkvenoslavenski, literarni jezik Moskovske Rusije. — Pregled korespondencije koju su slavisti različitih zemalja slali N-u daje FR. JAKOPIN (Ljubljana) u prilogu K rog Nahtigalovih korespondentov -  jezikoslovcev in filologov (119—133). Trajnije ili samo kroz neko vrijeme bili su mnogi filolozi (Jagić, Šahmatov, SeliŠčev, Kuljbakin, Vondrâk i dr.) povezani sN-om stručnim, znanstvenim, pedagoško-organizacijskim ili naprosto prisnim ljudskim vezama. — J. JURANČIČ (Ljubljana), Problem ćirilice na severozahodu fužnoslovanskega etničnega ozemlja (135—152), pokazuje kako je ćirilica, premda je vrlo rano zamijenjena latinicom, utjecala na prilagođavanje latinice potrebama slovenskog i hrvatskog jezika. — H. KUNA (Sarajevo), N eke grafijske osobine bosanskih srednjovjekovnih kodeksa u odnosu prema  staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji (153-166), analizirajući grafiju bosanskihspomenika dolazi do zaključka da su oni neovisni о srpskoj, svetosavskoj redakciji ćirilice. Premda je većina spomenika pisana ćirilicom, grafija otkriva veze sa Zo i Su, a djelomično iK ijiS in .ps. -H .L U N T  (Cambridge, USA), Праславянская прогресивная палатали­зация (167—181) dokazuje daje  progresivna palatalizacija vrlo star proces, budući da se dogodila prije negoli je *s iza iu rk  prešlo u *x, jer je zahvatila samo *k i *g, a ne i *x <  s iza iu r k . Bitno je da na palatàlizaciju gledamo kao na postupni proces: k > k \  a zatim ili k ’> č  ili k ’> ć  koji se razvija u с- A.C. ЛЬВОВ (Moskva), Старославянские C&- Бота/совота . и недЪлш (183—199), raspravlja о terminima uvedenima pri širenju kršćanstva, budući da su Slaveni — prema sačuvanim podacima — imali petodnevni tjedan. Po autorovu mišljenju, u evanđ. tekstovima с&БОта/совота upotrebljava se u značenju '6. i  7. (?) dan 9 i 'tjedan9, dok se u kalendarskim zapisima strogo razlikuje značenje с&вота/сокота* 96. dan 9i  нед^АК\ 7. d an 9i 'tjedan9. Nije, međutim, jasno zašto bi se redak с&вота естъ n н е  достоите Ti B'çath од pa своего (As, Iv 5, 10) imao prevesti: ))Nedjelja je, ne smiješ uzeti svoje postelje«, kad je riječ о židovskoj sredini u kojoj je subotom zabranjen rad. — О morfološkom razvoju dualskih glagolskih oblika u slov. i lužičkosrpskom jeziku raspravlja FR. V. MAREŠ (В eČ ),D uđl slovinského a luzickosrbského slovesa (201—214). U oba jezika kongruencija 3.1. uzrokovala je pojavu paralelnih nastavaka za razlikovanje roda u dualu, što nije u skladu sa sistemom slav. konjugacije, pa su nove forme počele nestajati. Aglutinoidna tvorba dualskih oblika karakteristična je za lužičkosrpski razvoj. — Б. МАРКОВ (Sko­pje), Третирањето na македонскиот јази к  во  Slovanski jezik i од  проф . Нахтигал (215—233). N-ov priručnik prvo je djelo te vrste koje obrađuje makedonski jezik i njegova naiječja. To je utoliko važnije što je u vrijeme njegova izlaženja službena znanost sugeđ- nih naroda taj jezik proglašavala srpskim ili bugarskim. Primjeri mak. jezika u priručniku imaju i danas većinom znanstvenu vrijednost i daju pravilnu sliku onoga vremena. — A. MENAC (Zagreb), Iz  problem atike suodnosa negacije i objektnog padeža u suvremenom  ruskom jeziku  (235—254), pokazuje da u jezičnoj građi iz suvremene ruske literature genitiv u službi zanijekanog objekta ima brojčanu prednost pred akuzativom (83,14% : 16,85%), i to ne samo u,apsolutnoj brojčanoj zastupljenosti nego i u alternativnoj (aku­zativ se može zamijeniti genitivom a ne obratno). — G. MIHÄILÄ (Bukurešt), Д в е  к о - nuu Симеонова сборника в  библиотеке Румы нской Академ ии  (255-280), polazeći od članka К. Kueva, potanko opisuje dva rukopisa iz početka XIV. i XVI. st. koji su prepisani prema izgubljenu Simeonovu zborniku. Usporedba s najstarijim prijepisom, Izbornikom Svjatodava 1073, pokazuje da je taj enciklopedijski zbornik bio proširen ne samo u Bugarskoj i Rusiji nego i u Srbiji i Rumunjskoj. — Odbijajući mogućnost daje riječ сгъку  preuzeta iz grčkoga, L. MOSZYNSKI (Gdansk) u prilogu Najstarsze zasiçgi slowianskich form  obocznych *сгк у/*сгг(ъ )ку  (281—292) iznosi mogućnost daje  riječ dvama putevima došla Slavenima: st. bav. kirkô prešlo je Slovencima kao сггъку i Hrva­tima kao сгеку , a od Slovenaca je posuđeno u Moravsku, Češku, Slovačku i Poljsku. Neovisno о tome u  dodiru s Gotima posuđen je naziv *kyriko, .2i to je dalo кгку; oblik je (s drugom palatalizacijom) prenesen na Balkan i preuzet u st. slav. jezik. — Pregled poslijeratnih izdanja stsl. i cd. tekstova daje A. NAZOR, Izdavanje glagoljskih i ćirilskih jezičnih  spomenika poslije N ahtigak  (293-321). Zalaže se za kombinirana izdanja — fotomehaničko i kritičko, s razriješenim kraticama i komentarom. Glagoljski tekst treba transliterirati latinicom, ćirilski pak starom ćirilicom. — Kl. D. OLOF (Celovec), Zur  Problem atik des Buchstaben РЕ (323—333), pretpostavlja daje  izvorno azbučna molitva carmen alphabeticum et fïguratum, i to u obliku dvostrukoga grčkoga križa. Riječ ресаГ  stoji na početku druge polovice donjega dugog retka. Pri usmenoj predaji od dugih redaka nastala su četiri nova stiha, a jedno od ispražnjenih početnih mjesta bilo je popunjenoslovom PE. — M. OROŽEN (Ljubljana), Sekundarna derivacija prislovnega deležnika na -é j-à je  v slovenskem knjižnem jeziku  (335—356), obrazlaže sudbinu arhaičnih oblika participa, koji se rijetko javljaju u razdoblju od 16. do 19. st. Nastojanjem gramatičara oživljuju u jeziku početkom 19. st. po uzoru na stsl. jezik i druge slav. jezike i nalaze ponovno mjesto u književnom jeziku. — H. ORZECHOWSKA (Var šava), iWefcto're tenden- cje rozwojne jç zy k a  stoweriskiego a powstawanie balkanizm ôw  slowianskich (357—373), ističe postojanje tipoloških sličnosti između mak. i bug. jezika s jedne strane i slov. s druge (gubljenje infinitiva, pojednostavljenje deklinacije s pojačanom sintaktičkom ulo­gom prijedloga, analitička komparacija pridjeva i dr.). Tipološka analogija sbalk. jezicima vidljivija je u starijim razdobljima (16. st. do sredine 19. st.) i u nestandardnim varijan­tama suvremenog jezika. — П. ПЕНКОВА (Odense), Коментарите на P : Нахтигал към  изданието на Синайскня евхологий и днешното състояние на проучванията въ рху  паметника (375—387), na temelju svojih istraživanja pokušava utvrditi izvore prema kojima je kompiliran ovaj spomenik. Velik dio teksta preveden je u Moravskoj, a konačni redaktor ili prepisivač zamijenio je moravizme i unio neke molitve. — B. POGORELEC (Ljubljana), Nahtigalova Freisingensia v luči novejših studij (389—405), daje kratak pre­gled slovenske i neslovenske freisingenziologije nakon studija R. N-a (Kos, Ramovš, I. Grafenauer,Weingart,Isačenko, Pogačnik, Kolarič). Ramovš-Kosova interpretacija Fr. još danas se smatra najopćenitijim stajalištem slovenske znanosti о spomenicima. — W. SCHMALSTIEG (Pennsylvania), Nahtigalova izdaja Slova о polku Igoreve (407-417), upozorava na važnost N-ova komentara za slav. hist. lingvistiku, posebno s obzirom na fonetičku transkripciju koja predstavlja izvorni izgovor Slova. — G.Y. SHEVELOV (New York City), On the H istory o f  a Sound that Has no H istory (419—432), promatra sudbinu glasa f  u ukrajinskom jeziku. U ukr. jezik glas se uvodi tek u XV. st. i to kao afrikata pisana redovito kao xv  (najstariji jezični sloj pozna samo p  i v, a tipična staroukr. supstitucija je х ). Sličan, iako ne identičan, razvoj nalazi se i u drugim slav. jezicima. — H. SCHUSTER-SEWC (Leipzig), Zur Bedeutung des Sorbischen und Slowe­nischen für die slawische historisch-vergleichende Sprachforschung (433—451), ističe važnost malih slavenskih jezika za slavistička istraživanja, upozoravajući posebno na zajedničke arhaizme i dijalektalne karakteristike slov. i lužičkosrp. jez., koje potječu iz kasnog praslav. razdoblja. Ovakva istraživanja rubnih područja mogu dati više podataka negoli istraživanje pisane riječi velikih jezika. — A. E. СУПРУН (Minsk), Старослав, ов а На д е с я т о  (453—463). Usporedbom mjesta u kojima su upotrijebljeni о в а  на ДбСАТб i д ъ в а  на десА те, autor smatra da su о в а  на десАТб uvela sv. Braća za prijevod grčkog broja s članom. Budući da su primjeri izolirani, to se zna­čenje izgubilo, pa je kasnija uporaba gramatički nemotivirana. — J. TOPORIŠIČ (Lju­bljana), Slovenski je z ik  v Nahtigalovih Slovanskih jezikih  -  imensko oblikoslovje (465- —482), proučava udio slov. jezika u N-ovu priručniku. N. je upotrijebio svu važniju literaturu о slov. jeziku. Uz građu о drugim slav. jezicima unio je toliko slov. građe daje njegov priručnik bio jedini pregled povijesne slov. morfologije do izlaska Ramovševe Morfologije (1952). — J. ZOR (Ljubljana), Glagolica na Slovenskem  (483—495), izvješ­tava о sudbini glagoljice u Sloveniji. Posebno se zaustavlja na knjizi glagoljskih zapisnika godišnjih skupština bratovštine u Dolini pri Trstu od 1583. do 1607. Župnici su zapisnike pisali glagoljicom, čakavskim narječjem pomiješanim s kajkavskim, ikavsko-ekavski, a domaći slovenski elemenat osobito je zamjetljiv u morfologiji i u leksiku.Zbornik je izašao naskoro nakon održavanja simpozija. Izdavač se odlučio »za manj 'ugledno’, vendar bolj učinkovito, cenejšo in hitrejšo pot« (Predgovor, VIII). Objav­ljeni radovi pokazuju da su mnoge N-ove ideje znanstveno još uvijek žive i da njegov radotvara putove novim slavističkim istraživanjima. , . „Josip TanđaricSLOVO29Č A S O P I S  S T A R O S L A V E N S K O G  Z A V O D A  U  Z A G R E B UZAGREB 1979S L O V OČASOPIS STAROSLAVENSKOG ZAVODA »SVETOZAR R ITIG «Instituta za filologiju i folkloristiku, p.o. ZagrebIzlazi jedanput godišnjeUREDNIŠTVO: 41000 ZAGREB, DEMETROVA 11 BROJ: 29Urednički odbor?ANICA NAZOR, MARIJA PANTELlC, JOSIP TANDARICGlavni urednik; A N IC A  N A Z O ROdgovorni urednik: BISERKA GRABARTehnički urednik: JOSIP MILICKorektori:JASNA VINCE, JOSIP MILICOvaj broj časopisa »Slovo« izlazi uz financijsku pomoć Republičke zajednice za znanstveni rad SRHrvatske, SIZ-VII.Tisak: Štamparski zavod »Ognjen Priča«, Zagreb, 1980.

Slovjansko jezikoslovlje. Nahtigalov zbornik. Prispevki z mednarodnega simpozija v Ljubljani 30. junija-2. julija 1977. uredil Franc Jakopin

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia