Sestre Milosrdnice University hospital and Institute of Clinical Medical Research
Abstract
Radical prostatectomy is a treatment of choice for localized prostatic adenocarcinoma. In most cases, radical prostatectomy is combined with pelvic lymph node dissection. During the last decade, the necessity to perform lymphadenectomy in all patients has been questioned. Lymph node dissection adds the risk of complications, and increases operation time and medical costs. Data of patients with prostatic adenocarcinoma who underwent radical prostatectomy at Department of Urology, Sestre milosrdnice University Hospital, Zagreb during the period from January 1, 1998 till December 31, 2002, were analyzed. There were 110 patients who had complete preoperative data including prostate-specific antigen (PSA)
value, Gleason score, T stage and lymph node status on frozen section analysis. Using predictive nomograms the patients were divided into different risk groups. Positive lymph node(s) were found in one patient with T2 and in five patients with T3, whereby three, two and one of these patients had Gleason score 6, 7 and 8, respectively. There was a correlation between increasing PSA value and positive lymph nodes (p<0.005). A statistically significant correlation between T stage and PSA value (p<0.005) as well as between T stage and Gleason score (p=0.0014) was also observed. The majority of patients belonged to low and intermediate risk groups, known to benefit very little from lymph node dissection and frozen section analysis. Thus, it seems reasonable to reconsider the use of these predictive nomograms on advising and therapy strategy planning for newly diagnosed patients, especially those with clinically organ-confined disease.Radikalna prostatektomija je metoda izbora u liječenju lokaliziranog karcinoma prostate, a najčešće se izvodi u kombinaciji s disekcijom zdjeličnih limfnih čvorova. Disekcija zdjeličnih limfnih čvorova povećava rizik komplikacija, produžava trajanje operacije, povisuje troškove liječenja i medicinske skrbi, pa se je potreba za njenim provođenjem u svih bolesnika s dijagnosticiranim karcinomom prostate tijekom prošloga desetljeća višekratno preispitivala. Radi boljeg probira bolesnika sa značajnijom koristi od disekcije zdjeličnih limfnih čvorova različiti autori su obrađivali čimbenike kojima je moguće predvidjeti rizik metastaziranja u regionalne limfne čvorove. Studijom su obuhvaćeni svi bolesnici kojima je zbog dijagnoze karcinoma prostate u razdoblju od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2002. u Kliničkoj bolnici Sestara milosrdnica učinjena radikalna prostatektomija. Uz primjenu prediktivnih nomograma bolesnici su bili podijeljeni u različite rizične skupine. Većina bolesnika pripadala je skupini niskog i srednjeg rizika metastaziranja, s vrlo ograničenom koristi od disekcije zdjeličnih limfnih čvorova i njihove intraoperacijske analize. Od 110 bolesnika za koje su dobiveni svi podaci uključujući vrijednost antigena specifičnog za prostatu (PSA), Gleasonov zbroj, T stadij i stanje limfnih čvorova analiziranih na intraoperacijskim rezovima, pozitivni limfni čvorovi su utvrđeni u 6 slučajeva. Utvrđena je statistički značajna povezanost između vrijednosti PSA i pozitivnih limfnih čvorova (p<0,005). Također je opažena korelacija između T stadija i vrijednosti PSA (p<0,005) odnosno T stadija i Gleasonova zbroja (p=0,0014). Zaključeno je kako bi bilo uputno razmotriti uporabu prediktivnih nomograma kod planiranja terapijskog pristupa bolesnicima s novootkrivenim, a poglavito onima s klinički lokaliziranim karcinomom prostate
