Autorica se bavi traženjem odgovora na pitanje može li neki zdravstveni sustav koji je usmjeren prema ostvarenju načela pravednosti u zdravlju, pristupu i korištenju zdravstvene zaštite, biti istodobno etičan i efikasan. Naime, u svijesti mnogih javnozdravstvenih teoretičara, političara i praktičara, posebice onih iz tranzicijskih zemalja, koje napuštaju ideologiju i praksu “komunističkog modela” zdravstva i pokušavaju razvijati hipotetski “europski model”, javlja se uvjerenje kako su načela zdravstvene pravednosti i etičnosti na jednoj strani i ekonomske efikasnosti (smanjenja troškova, ekonomičnosti, rentabilnosti i ograničavanja zdravstvene potrošnje) na drugoj strani, naprosto – nepomirljiva. Na temelju analize sadržaja niza dokumenata Svjetske zdravstvene organizacije i analize stavova vodećih javnozdravstvenih autoriteta današnjice, autorica dokazuje kako napuštanje “komunističkog modela” zdravstva ne smije nikako dovesti do zanemarivanja načela pravednosti i etičnosti u javnom zdravstvu i zdravstvenoj politici. Autorica smatra da je čvrsto uporište za novu teoriju zdravstvene pravde moguće tražiti u teorijskim raspravama Johna Rawlsa, Amartya Sena i Margaret Whitehead. Upravo zbog toga, zemlje koje danas mijenjaju i “europeiziraju” zdravstvene sustave (primjerice Hrvatska) trebaju uložiti maksimalni napor kako bi u projektiranju tih sustava podjednaku pažnju posvetili efikasnosti i pravednosti.The author attempts to answer the following question: can a health system, geared towards the fulfillment of the principle of equity in health, in the access to health care, and in utilization of health care services be at the same time both ethical and efficient. Some public health scientists, politicians and practitioners claim that health equity and ethics on the on hand and efficiency (cost containment, cost-effectiveness and profitability) on the other hand are simply irreconcilable principles. This belief is especially widespread among politicians from the countries in transition which are leaving the ideology and practice of a Communist health care system and trying to develop a hypothetical European model of health care. Based on the analysis of a number of the WHO documents and the arguments of leading public health experts, the author stresses that the abandonment of a Communist health care system should under no conditions lead to ignoring of the principles of equity and ethics in public health and health care policies. The author furthermore believes that the works of John Rawls, Amarty Sen and Margaret Whitehead represent a foundation for the new theory of health care justice. The countries trying to modify and “europeanise” their health care systems (like Croatia) have to devote equal attention in devising these new systems to the principles of equity and efficiency
