Prikaz knjige
Samo Štefanac, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog kruga, Split: Književni krug, 2006

Predrag Marković

Prikaz knjige

Samo Štefanac, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog kruga, Split: Književni krug, 2006

Marković, Predrag

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

NOVA IZDANJAKVARTAL  IV - 1 - 200722Predrag MarkoviÊA ©TO JE NAMA NIKOLAIVANOV FIRENTINAC?SAMO ©TEFANAC, Kiparstvo Nikole Firentincai njegovog kruga, (prev.) Vera Hrga, Split, Knji-æevni krug, 2006., 334 str., ISBN 953-163-225-1ORestauriranje u arhitekturi, dio knjige Questionipratiche di Belle Arti iz 1893. godine. Boitovdoprinos, vrijedan na europskoj razini, jest sin-tetiziranje stavova restauratorskog i konzerva-torskog “tabora”. Poπtuje cjelovitost spomenika,kako stilsku, tako i tvarnu, ali odbacuje Ruski-nov stav o prirodnoj smrti spomenika te sma-tra dopustivim minimalne izmjene na spome-niku uz obvezu Ëuvanja i izlaganja zamijenjenihizvornika.Posljednji je tekst poglavlja i knjige Modernikult spomenika, njegova bit, njegov postanakAloisa Riegla, nastao prilikom Rieglova ulaskau sluæbu zaπtite spomenika 1903. godine. Rieg-lov tekst sloæena je teorijska razrada znaËenjaspomenika izraæena u sustavu vrijednosti kul-turnog nasljea (Wertsystem), koji tvore razliËitatvarna stanja pojedinog spomenika, ali i raz-liËite recepcije istog. Riegl zakljuËuje da spo-menik nije samostalna, samoæiva jedinica, veÊneodvojiva sastavnica povijesti umjetnosti,ali i ukupne povijesti kulture. GovoreÊi ponovnodanaπnjim rjeËnikom konzervacije, Riegl upo-zorava na temeljnu vaænost valorizacije spome-nika: onaj tko kreÊe u zahvat na spomenikumora biti svjestan statusa i dubinskog smislaumjetnine na kojoj izvodi zahvat. Rieglov tekstprilika je da se upozori na slabo poznavanjedjelovanja austrijskog Srediπnjeg povjerenst-va kod nas. Tko je primjerice upoznat s djelova-njem Riegla u Trogiru, gdje osobnim zalaga-njem spaπava Kamerlengo od ruπenja ili djelo-vanje Dvoráka u Splitu? O poznavanju djelo-vanja velikih imena domaÊe konzervacije, BuliÊa,Szabe, Karamana, FiskoviÊa, Horvatove ili Do-manËiÊa, ne treba ni govoriti. Pisanje povijestikonzervacije u Hrvatskoj tek je pred nama.bjaviti disertaciju nakon petnaest godina, ito u prijevodu, u osnovi moæe znaËiti samo ne-koliko stvari. Ili je tako dobra da zasluæuje ob-javljivanje kad-tad, ili se spoznaje o tim pro-blemima nisu bitno promijenile te su izreËeneteze ostale aktualne, ili, pak, “rupu” koja pos-toji u prouËavanju tog problema nije bilo mo-guÊe nikako drugaËije popuniti. Ako bi se zasada i moglo dvojiti oko prvih dviju teza, ondazasigurno ne moæemo oko one treÊe - jednos-tavno, trebalo ju je objaviti. Naime, kao πto ioni manje upuÊeni zasigurno znaju, o samomeumjetniku i njegovim djelima, posebice kapeliBl. Ivana u Trogiru, napisana su brojna djela,Ëlanci i vrijedne analitiËke studije. No ipak,htjeli mi to priznati ili ne, trajno nam je nedos-ˇNOVA IZDANJAKVARTAL  IV - 1 - 200723tajao jasniji uvid u cjelinu, odnosno pregled svihFirentincu pripisanih djela okupljenih na jed-nom mjestu (ali i njihove fotografije!).  Jednos-tavno, nedostajala nam je neka Ëvrsta podlo-ga jer “polumonografija” Anne Markham Schulzo Nikoli iz 1978. to zasigurno nije bila. Stogane Ëudi kako se mnoge rasprave nisu ni moglerazviti u pravom smjeru, mnoge od tada izre-Ëene hipoteze nisu mogle dobiti adekvatneprotuteze, a istovremeno neke su se misli kaou zaËaranom krugu poËele ponavljati, a velike imale istine nanovo otkrivati. Naravno, ta di-sertacija nije bila posve nepoznata struËnojjavnosti, ali πto iz razloga teæe dostupnosti, aπto zbog jeziËne barijere (koja je daleko veÊanego πto se to obiËno misli), na nju smo se os-lanjali po potrebi, tu i tamo znatiæeljno bismozavirivali u “tamo” iznesenu argumentacijuili, jednostavno, u njoj traæili kakvo korisno gle-diπte u rasvjetljavanju naπeg problema. U meu-vremenu i sam nas je autor upoznao sa svimglavnim tezama i osnovnim postulatima svogadoktorskoga rada tako da se nije hitalo u nje-govo objavljivanje (tekst je zgotovljen stajaokod izdavaËa od 1999. godine). No sada, kadasu “sve karte na stolu”, zauzete pozicije sujasne te lakπe moæemo krenuti dalje. Ukratko,smatram kako ju vrijeme nije pregazilo, negoje upravo suprotno - pokazalo potrebu njezi-na objavljivanja. Stoga njezin dolazak trebapozdraviti i reÊi - konaËno!No, kad smo veÊ kod proteklog vremena, od-mah moramo upozoriti da ga je, u predgovoruili pogovoru, moæda ipak trebalo jasnije zaokru-æiti te uputiti ne samo na, prema autorovu vi-enju, bitne doprinose temi (dva nova arhiv-ska podatka i Ëetiri dodatne atribucije) nego ina sve druge aspekte vezane uz prouËavanjaNikolina opusa koja su u meuvremenu obav-ljena. Vjerujem da se o fenomenu Nikole Iva-nova Firentinca i njegovoj sudbini u najnovi-joj povijesti umjetnosti u Hrvatskoj (a i πire)imalo πto reÊi i s naπe strane. Ne spomenutinetom obnovljenu kapelu Bl. Ivana, uËvrπÊe-ne spoznaje o njegovu autorstvu πibenskekatedrale i veliku izloæbu u Parizu 2004. go-dine, s kojom se renesansa u Hrvatskoj pred-stavila svijetu i u kojoj je po opsegu izloæenihdjela jedan kipar iz Toskane (ako ne iz sameFirence) promoviran u prvo kiparsko ime sovih prostora, po meni znaËi samo vraÊanjekorak unatrag.©TO SADA ZNAMO, A NISMO ZNALI DO SADA?Prije odgovora, treba neπto reÊi o strukturiknjige, ili bolje reËeno, o autorovu pristupuproblemu. Disertacija je nastala s ciljem dapruæi suvisle odgovore na neka temeljna pi-tanja u vezi s Nikolom i njegovim krugom kojado tada evidentno nisu bila na zadovoljavaju-Êi naËin rijeπena ili uopÊe nisu ni bila postav-ljena. Istovremeno, πto zbog veliËine i opsegapripisanih mu kiparskih djela, a πto zbog broj-nih problema koja ona otvaraju, autor vjero-jatno nije ni mogao ni htio krenuti u detaljnui stilsku, ikonografsku i inu analizu te inter-pretaciju, veÊ je pragmatiËno postavio svojezadatke - kreiranje funkcionalnog kritiËkogkataloga djela te jasno i saæeto iznoπenje veÊzgotovljenih rezultata. Disertacija u takvu ob-liku broji neπto viπe od stotinjak stranica osnov-nog teksta, Ëetrdesetak stranica kataloga tetridesetak stranica bogate i za ovu priliku na-dopunjene bibliografije. Uz to, knjiga ima i 129stranica (naznaËenih kao table) koje nose da-leko veÊi broj nenumeriranih crno-bijelih fo-tografija. Treba istaknuti kako je moæda ipaktrebalo navesti dimenzije svakog pojedinogdjela, pogotovo uzme li se u obzir da je redveliËina teπko shvatljiv samo na osnovi pri-NOVA IZDANJAKVARTAL  IV - 1 - 200724loæenih reprodukcija. Reprodukcije su, naæalost,neujednaËene kvalitete i u nekim sluËajevimane pomaæu u argumentaciji stilskih i inih nijan-si, a zasigurno ne pomaæu puno ni pri letimiË-nom selekcioniranju znaËajnijih od manje zna-Ëajnih djela. Nedostaje i povezivanje teksta,kataloga i prateÊih reprodukcija u jedan logiËanreferentni niz koji bi olakπao snalaæenje i omo-guÊio “Ëitanje u svim smjerovima”. Sve te zam-jerke moæda i gube na snazi kada znamo daje rijeË o ukoriËenoj disertaciji, ali knjiga jeknjiga. ©to se tiËe prijevoda, Ëini mi se dobrim,ali je ipak netko trebao uoËiti kako pridjev “got-ski” mora biti “gotiËki”, kao i da je, uza sve poπti-vanje izvornika, talijanski termin “scorcio” ipaktrebalo zamijeniti uobiËajenim “skraÊenjem”.Tekst je podijeljen u osam poglavlja. Prvo, For-tuna critica, u kojem autor kratko i jasno su-mira oko 150 godina dugu povijest pisanja oFirentincu, na zgodan naËin objedinjuje uvodi kritiËki pregled dosadaπnje literature o umjet-niku. Iz toga “gornjega rakursa” postaje raz-vidno zbog Ëega sve do meuratnog razdob-lja kunsthistorija nije bila sklona djelu i likuNikole Firentinca, poglavito ona iz pera hrvat-skih pisaca, te kako se to stanje nije znatnijepopravilo ni nakon Drugog svjetskog rata kadaje njegovo ime (ne zaboravimo, on se pisaoNiccolò di Giovanni Fiorentino) ostalo u sjeninaπega domaÊega Jurja Dalmatinca. Stogase ne moæemo ne sloæiti s autorovom kon-statacijom: “»ini se da hrvatski povjesniËariumjetnosti Nikolu jednostavno nisu smatraliposve ‘svojim’, a u stranoj literaturi i tako nijebio prisutan praktiËno od poËetka stoljeÊa.”UvaæavajuÊi doprinos ukupne dosadaπnje “nebaπ oskudne literature”, autor zakljuËno isti-Ëe tri glavna nerijeπena problema koji su senametnuli i kao glavni ciljevi disertacije: 1.izuzetno velik i bogat kiparski opus koji dosada nije bio obraen i ocijenjen kao cjelina,2. problem Nikolina umjetniËkog formiranja irada prije dolaska u Dalmaciju i 3. umjetniËkapozicija Nikole Ivanova u kontekstu talijan-skog kiparstva kvatroËenta.Drugo poglavlje Problem umjetniËkog formi-ranja i rada Nikole Firentinca prije dolaska uDalmaciju “nosi” Ëitavu disertaciju jer u nje-mu autor predstavlja svoju glavnu tezu. Sup-rotstavljajuÊi se dosadaπnjim nedovoljno ar-gumentiranim hipotezama, prvo onoj A. Ven-turija koja je naπeg kipara htjela identificiratis Donatellovim suradnikom u Padovi, Nicco-lòom Coccarijem iz Firence, a potom i najoz-biljnijem pokuπaju, onomu Anne MarkhamSchulz da djelovanje Nikole Ivanova prije Dal-macije smjesti u Veneciju, ©tefanac je jasno iargumentirano pokazao sve slabosti tako pos-NOVA IZDANJAKVARTAL  IV - 1 - 200725tavljenih “poËetaka prije poËetaka”, prije sve-ga onoga ameriËke znanstvenice koja je podnjegovim imenom okupila respektabilnu, alistilski dosta heterogenu skupinu djela veneci-janske kiparske produkcije od 1457. do 1467.Na tragu zapaæanja nekih starijih pisaca, pr-venstveno H. Folnesicsa, ©tefanac priliËnouvjerljivo otklanja moguÊnost Nikolina πkolo-vanja kod Donatella u Padovi i razvija tezukako se naπ kipar prije dolaska na ovu stra-nu Jadrana razvijao u okviru kasne majsto-rove radionice u Firenzi (1454.-1466.). Novijiarhivski podatak koji potvruje Nikolin bora-vak u Dalmaciji veÊ od 1464. godine, kako samautor kaæe u predgovoru, bitno ne mijenja tenjegove stavove. UsporeujuÊi Nikolin reljefOplakivanja s bronËanim reljefima s propovje-daonica iz San Lorenza, a potom s reljefimaiste teme, djelima dvaju Donatellovih bliskihsuradnika (Bertoldo di Giovanni i BartolomeoBellano), autor zakljuËno iznosi privlaËnu pret-postavku kako je Nikola Ivanov Firentinac moæ-da Ëetvrti, neimenovani garzone velikog firen-tinskog kipara kojega uz spomenutu dvojicu ijoπ jednoga treÊega spominje Vespasiano daBisticci. Evidentni problem Nikolina odnosa spadovanskom umjetniËkom sredinom, pose-bice s djelom A. Mantegne, autor time ne stav-lja ad acta, nego ga Ëak na viπe mjesta kas-nije otvara i pokuπava razrijeπiti. SljedeÊa pog-lavlja, Prve godine djelovanja u Dalmaciji (dogodine 1472.): Suradnja s Aleπijem i NikolaFirentinac i Andrija Aleπi na Tremitima, naiz-gled ne nude niπta nova i ostaju u domeni veÊdobro poznatih i viπe puta pretresenih stavo-va o prvim godinama FirentinËeva rada. Ipak,valja istaknuti kako se pored pojedinih zanim-ljivih opservacija javljaju i novi, moæda drugdje idotaknuti, ali tek ovdje jasno uobliËeni zakljuËci.To se prvenstveno odnosi na konstatacije onaglom osobnom sazrijevanju umjetnika ukratkom vremenu te kako je opÊenito Nikolatada jaËi u reljefima nego u punoj plastici (tonam logiËno objaπnjava preteæito “radioniËkikarakter” njegovih ranih djela na BraËu i Hva-ru). SljedeÊa dva poglavlja Drugo trogirskorazdoblje Nikole Firentinca i Kapela BlaæenogIvana Trogirskog objedinjuju srediπnje, “zlat-no” razdoblje djelovanja Nikole Firentinca uTrogiru i u Dalmaciji (1475.-1490.). Tada nasta-je ne samo srediπnje djelo - kapela Bl. Ivana,nego i glavnina njegova kiparskog i arhitek-tonskog opusa (kao “dvorski” arhitekt Korio-lana ∆ipika redizajnira glavni gradski trg uTrogiru, a kao protomagistar izrauje projektdovrπetka πibenske katedrale Sv. Jakova). Utim poglavljima moæda najviπe dolazi do izra-æaja autorova vjeπtina da kratkim i brzim op-servacijama izdvoji i jasno formulira bitneprobleme svakog znaËajnijeg djela, a potomda preciznim i jasnim komparacijama brzo isigurno prokrËi put do rjeπenja. Takav izravan,pomalo apodiktiËan, a gdjegod Ëak i poneπtoπtur pristup ne ostavlja mnogo prostora zaraspravu i moæda osiromaπuje ukupni prob-lemski potencijal raznolikog Nikolina opusa,a pogotovo druπtvenog konteksta njegovanastanka, no uvelike nam pomaæe da bez ve-Êeg napora doemo do ponuenog, uglavnomprihvatljivog rjeπenja. Pri tome valja imati uvidu kako se na rubovima glavnih smjernicaËesto nalaze ne samo upotrebljiva faktografi-ja i kronologija djela nego i korisna usputnazapaæanja, poglavito o opusu bliskog mu An-drije Aleπija. Jednako tako ne treba zaboravi-ti da se veÊ u ovom radu iz 1991. javljaju jasnouobliËene pretpostavke o Nikolinu poznava-nju L. B. Albertija, kako njegova spisa Dereadificatoria tako i De pictura. Sve to aktu-alizira ukupnu vrijednost samoga rada, uNOVA IZDANJAKVARTAL  IV - 1 - 200726rvo izdanje knjige Umjetnost Hlebinske πko-le predstavljeno je uz istoimenu izloæbu odræa-nu 2005. godine u zagrebaËkim KloviÊevimdvorima. S obzirom na to da je ubrzo raspro-prvom redu kao korisnog, pouzdanog, ali i po-ticajnog oslonca u daljnjim prouËavanjima.“A ©TO JE NJEMU NIKOLA?” Nakon predzadnjeg, razmjerno kratkog poglav-lja (Kasno razdoblje djelovanja Nikole Firen-tinca) u kojem se autor osvrÊe na nevelik maj-storov opus nastao od 1490. do kraja njego-va æivota (kraj 1506.) slijedi zavrπno, moæda inajznaËajnije poglavlje Ëitave radnje NikolaFirentinac i talijansko kiparstvo Quattrocenta.U njemu se autor nuæno vraÊa na pojedine veÊranije spomenute usporedbe, ali se u susretus problemom valorizacije dotiËe i nekih naËel-nih, iznimno znaËajnih pitanja kao πto je: je liuopÊe moguÊa usporedba djela i njihovih maj-stora s obzirom na to da su nastali u posverazliËitim druπtvenim i kulturno-povijesnim okol-nostima, odnosno sredinama (Firenza - Trogir)?UnatoË jasnoj svijesti o ograniËenosti prosud-be, Samo ©tefanac hrabro, ali i s punim oprav-danjem naπega majstora izdiæe visoko iznadËitavog niza danas mnogo poznatijih talijan-skih kipara (“i usuujem se Ëak neskromnozapisati da je bio veÊi umjetnik od nekih punoslavnijih suvremenika, kao πto je na primjertehniËki inaËe savrπen, ali bezizraæajan i aka-demski hladan Mino da Fiesole.”). Valorizira-juÊi i njegov znaËajni doprinos u arhitekturikvatroËenta (autor je magistrirao s temomNikola Firentinac - arhitekt), ide i korak daljestavljajuÊi ga, s pravom, uz bok Francesca diGiorgia Martinija i nalazeÊi u tom pravom rene-sansnom uomo universaleu jedinu pojavu sum-jerljivu naπem kiparu i arhitektu!ZakljuËno se moæemo zapitati: “A πto je namadanas Nikola Ivanov iz Firence?” Ako nistesigurni ili teπko nalazite odgovor na ovo pita-nje, pokuπajte ovo: izvadite njegova djela izkorpusa naπe renesanse i vidjet Êete πto ostaje.No, sada se postavlja drugo pitanje: hoÊe liVlada Republike Hrvatske sutra i neko njego-vo novopronaeno djelo otkupiti i dovesti u“njegovu domovinu” Hrvatsku, jer on drugeevidentno nema? HoÊemo li mu bar napravitiveliku izloæbu, predstaviti ga svijetu u njegovu(rodnom?) gradu Firenci, jedinom mjestu gdjebi to uistinu imalo smisla? Mnogo nas joπ poslaËeka, no evo, barem je jedan dio obavljen.Petar PrelogPRIJEDLOG ANTOLOGIJEHLEBINSKE ©KOLEVLADIMIR CRNKOVI∆, Umjetnost Hlebinskeπkole / The Art of the Hlebine School, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb, Hrvatski muzejnaivne umjetnosti, 2006., 276 str., ISBN 953-6660-32-6P

A ŠTO JE NAMA NIKOLA IVANOV FIRENTINAC

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia