Cilj ovog istraživanja je ispitati kako se pomoću dobi i spola, nekih osobina ličnosti, mjera emocionalne kompetencije, ciljne motivacije, školskog uspjeha i kognitivne procjene stresa može predvidjeti upotreba emocijama i problemu usmjerenih strategija suočavanja adolescenata u situaciji školskog neuspjeha. Postavljene su hipoteze da se emocijama usmjereno suočavanje može bolje prognozirati na temelju varijabla ličnosti i emocionalne kompetentnosti, a problemu usmjereno suočavanje na temelju dobi, školskog uspjeha i motivacije ispitanika.
U ispitivanju je sudjelovalo 534 učenika gimnazija (294 djevojaka i 240 mladića) od 14 do 19 godina. Šest grupa prediktora (godine i spol, osobine ličnosti, emocionalna kompetentnost, ciljna orijentacija, školski uspjeh i kognitivna procjena) objasnilo je ukupno 44% varijance emocijama usmjerenog suočavanja, a osobine ličnosti su najbolja grupa prediktora. Istih šest grupa prediktora objasnilo je ukupno 41% varijance problemu usmjerenog suočavanja, a najveći udio imaju varijable spol i dob.
Potvrđene su postavljene hipoteze. Osobine ličnosti i emocionalna kompetentnost zajedno objašnjavaju 35% varijance emocijama usmjerenog suočavanja (kod problemu usmjerenog suočavanja 9%). Dob, ciljna orijentacija i školski uspjeh objašnjavaju 21% varijance problemu usmjerenog suočavanja (kod emocijama usmjerenog suočavanja 8%).The present study examined the relationship between coping with school failure, emotional competence, personality, goal orientation, school achievement, and cognitive stress appraisals. Two hypotheses were tested: 1) emotion-focused
coping can be best predicted from personality variables and emotional competence; 2) problem-focused coping can be best predicted from age, school achievement and motivation.
534 high school students (294 females and 240 males), aged 14 to 19 years, participated in this study. Results showed that six groups of predictors (age and gender, personality traits, emotional competence, goal orientation, school achievement, and cognitive stress appraisal) explained 44% of emotion-focused coping variance, with personality traits being best predictor group. The same predictor groups explained 41% of problem-focused coping variance, with age and gender being best predictor group.
The results have confirmed both hypotheses. Personality variables and emotional competence explained 35% of emotion-focused coping variance (compared to 9% of problem-focused coping variance). Age, school achievement and motivation explained 21% of problem-focused coping variance (compared to 8% of emotion-focused variance)
