This paper attempts to answer three questions on the status of real economic convergence in central and eastern Europe. First, how large are the differences, measured by key macroeconomic indicators, between the new member states that joined the EU in 2004, the four EU candidates (Bulgaria, Croatia, Romania and Turkey) and the EU “aspirants” from southeast Europe (Albania, Bosnia and Herzegovina, Macedonia and Serbia and Montenegro). Second, how long could it take the EU candidates and aspirants to overcome these differences and catch up with the new member states? And third, how long could it take the 16 countries in central and eastern Europe to catch up with living standards in Greece, Italy, Portugal and Spain? Due to the complexity of cross-country comparisons, answers to these questions are only illustrative. It is shown that differences in terms of macroeconomic indicators between the EU candidates and the new member states are not as large as is often thought. However, the starting position of countries in southeast Europe is considerably less favourable. Second, at the average speed of reforms exhibited by the new member states over the past 15 years, it would take between 1½ and 7½ years for the EU candidates and aspirants to reach the level of transition observed in the new member states at the time they joined the EU. Converging to real per capita incomes of four southern members of EU-15 would take considerable longer: between 25 and 50 years for the new member states (with the exception of Slovenia) and EU candidates; and 65 years or longer for the southeast European countries.Autor u ovome radu pokušava odgovoriti na tri pitanja o statusu realne ekonomske konvergencije u srednjoj i istočnoj Europi. Prvo, kolike su razlike mjerene ključnim makroekonomskim pokazateljima između novih zemalja članica koje su se pridružile EU u 2004,.zatim kolike su razlike između četiri kandidata za EU (Bugarska, Hrvatska, Rumunjska i Turska) i na kraju kolike su razlike između «aspiranata» za EU iz jugoistočne Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija i Srbija i Crna Gora). Drugo, koliko bi moglo potrajati da kandidati za EU i «aspiranti» prevladaju te razlike i dostignu nove zemlje članice? I treće, koliko bi trajalo da 16 zemalja u srednjoj i istočnoj Europi sustignu životni standard u Grčkoj, u Italiji, u Portugalu i u Španjolskoj?Zbog složenosti usporedbi između zemalja, odgovori na ta pitanja mogu biti samo ilustrativni. Pokazalo se da razlike u makroekonomskim pokazateljima između kandidata za EU i novih zemalja članica nisu tako velike kao što se to često misli, ali je početna pozicija zemalja u jugoistočnoj Europi znatno slabija. Drugo, prosuđujući prema prosječnoj brzini reformi koju su nove zemlje članice pokazale u prošlih 15 godina, kandidatima i «aspirantima» bit će potrebno 1,5 -7,5 godina da dostignu razinu tranzicije koju su imale nove zemlje članice u vrijeme kad su se pridružile EU. Za konvergenciju pak realnog dohotka po stanovniku, za četiri će južna člana europske petnaestorice trebati znatno više vremena: između 25 i 50 godina za nove države članice (osim Slovenije) i kandidate za EU, a za jugoistočne europske zemlje to će potrajati 65 godina ili duže
