U ovome se radu govori o nekim obilježjima u jeziku potomaka hrvatskih iseljenika koji su rođeni i odrasli u Njemačkoj. Oni su hrvatski naučili od roditelja i vrlo raznoliko njime vladaju. Međutim, u njihovu se govoru usprkos različitim stupnjevima ovladanosti hrvatskim pojavljuju zajednička obilježja. U pisanim tekstovima redovito se pojavljuju rečenice koji su doslovni prijevodi njemačkih istoznačnih rečenica. Moglo bi se reći da su to primjeri njemačkoga jezika s hrvatskim riječima. Međutim, pitanje je kako se događa da se u hrvatski jezik tih dvojezičnih govornika unosi njemački red riječi i zadržavanje zamjenica, dok morfologija u pravilu zadržava hrvatska obilježja. U radu će se pokazati da drugačiji pristup tome problemu, koji uključuje i svojevrsnu promjenu u pogledu na sam jezik, može dati jednostavan odgovor.In the last three decades, a group of young people, whose parents emigrated from Croatia, have grown up in Germany. Their knowledge of their parents’ language is extensive, but there are some peculiarities in their speech that they all have in common. In their essays written in Croatian, appearing regularly are sentences such as `Kad ja prošle godine u Hrvatskoj bio...\u27 or `Ja sam je pitala, što ona poslije predavanja radi\u27. They are word for word translations or transformations of the German equivalents: ``Als ich voriges Jahr in Kroatien war, and \u27Ich habe sie gefragt, was sie nach der Vorlesung macht\u27\u27. One could say they look like examples of German with Croatian words. However, on closer examination two questions arise: why is the German word order imitated, while morphology as a rule is not affected. What is the reason that the pronouns are not dropped? It is often said that language learning is based on imitating the speech of the parents, but why do then young Croatians born and raised in Germany imitate only the words and morphology in the speech of their parents, and not the pronoun dropping or word order
