Antun Halonja

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Halonja, Antun

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)Lingvistička analiza žargona srpskoga jezika(Ranko Bugarski: Žargon: lingvistič-ka studija, Biblioteka XX vek, Beograd, 2003., 180 str.)Definirajući žargon stručna literatu-ra polazi od toga da je to govor predstav-nika određene društvene sredine, profesi-je, staleža ili pokrajine s dosta specifič-nih riječi koji je katkad manje razumljiv za druge. Pod žargonom se danas razumi-jeva supstandardni specijalni govor poje-dine društvene skupine ljudi povezanih statusno i strukovno, koji se tim govorom hotimice ili nehotice razlikuju od ostatka društvene zajednice. U njegovu formira-nju i opstanku veliku ulogu imaju i kri-teriji kao što su spol, razina obrazova-nja, životna dob, ali i teritorijalna pripad-nost, pogotovo stoga što su žargoni veza-ni uz urbane sredine koje se inače razliku-ju svojim govorima. Tako žargonima bi-vaju govori ne samo pojedinih zatvorenih društvenih skupina, npr. zatvorenika, pro-stitutka, lopova, narkomana, dilera, navi-jača na stadionima, nego i otvorenih sku-pina poput učenika, studenata i pojedinih profesija, npr. umjetnika, liječnika, profe-sora, sveučilišnih asistenata, mehaniča-ra, kuhara, a u novije vrijeme i računalnih korisnika, osobito hakera.Ranko Bugarski u ovoj se knjizi bavi žargonom u prvome redu s lingvističkoga stajališta, na sustavan način, što do sada nije bio slučaj. Autor, kako to sam zapaža, na taj način pokušava uspostaviti određe-nu ravnotežu u odnosu na sociološki pri-stup pojavi žargona, koji je do sada pri-vlačio veću pozornost.Bugarski u prvome poglavlju knjige obrazlaže teorijski pogled na sam pojam žargona. Šire promatrano, žargon je sva-ki neformalni govorni varijetet kojega je-zika koji služi za identifikaciju i komu-nikaciju unutar koje određene društvene skupine (po profesiji, društvenome statu-su, uzrastu). Žargon je isto tako obilježen zasebnim leksičkim i frazeološkim sa-stavnicama, katkad i sintaktički i fonološ-ki, te je zbog toga vrlo često nerazumljiv drugim govornicima istoga jezika. Bugar-ski predlaže podjelu žargona na tri vrste: stručni, čija je značajka pretjerana šablon-ska uporaba stručnih naziva te supkultur-ni i omladinski žargon, koji su prepuni maštovitih kreacija. S obzirom na to da je usko vezan za određene društvene skupi-ne, žargon je temeljno obilježje identiteta samih tih skupina, a ujedno i sociolekt.U drugome je poglavlju knjige auto-rova pozornost usmjerena ka procesu žar-gonizacije u sufiksalnoj tvorbi imenica u suvremenome srpskom jeziku. Za Bugar-skoga je žargonizacija pojava nove pro-duktivnosti starih imeničkih sufiksa i dru-gih tvorbenih formanata, čiji su krajnji is-hod stilski obilježeni leksemi s ekspresiv-nom familijarno-žargonskom obojeno-šću. U ovome se poglavlju iscrpno ana-liziraju sufiksi -āk, -njāk i -ljāk (bedak, lažnjak, buvljak). Autorovo je proučava-nje u razdoblju od 1985. do 1995. godi-ne urodilo inicijalnim korpusom od pre-ko 80 žargonskih riječi, odnosno znače-nja izvedenica na -āk, -njāk i -ljāk. Au-tor je nakon toga nastavio prikupljati gra-đu pa je ukupni materijal od 197 jedini-ca grubo podijelio u 12 skupina prema se-mantičkome kriteriju, odnosno područji-ma na koje riječi upućuju. U prvu je sku-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)pinu smjestio riječi širokoga raspona zna-čenja, koje je teško razvrstati prema ko-jem od semantičkih kriterija. To su prije svega riječi divljak, koja u žargonu pokri-va čitav niz ilegalnih ustanova i aktivno-sti te crnjak, koja označuje crno vino, gu-sto skuhanu drogu, rad na crno, loše ras-položenje i dr. U drugoj se skupini nala-ze žargonizmi koji označuju odjeću i obu-ću (kožnjak, krznenjak, zimnjak, minjak). Treća je skupina posvećena prometnim sredstvima (brzak u značenju brzi vlak, večernjak u značenju večernji vlak, po-lovnjak što znači polovan, rabljeni auto-mobil i dr.). U četvrtu skupinu spadaju ra-zni predmeti, dokumenti i sl. (džepnjak, trokrilnjak, usnjak, mobilnjak, ličnjak). U petoj su skupini žargonizmi koji označu-ju hranu, piće i drogu (toplak, masnjak, oštrak, kurvinjak u značenju konjaka Cu-rvoisier). Slijedi šesta skupina s dijelo-vima tijela, fiziološkim stanjima i sek-som (zlatnjak, gvozdenjak, kvarnjak, mje-sečnjak, ševak, zornjak, jutrenjak, grup-njak). U sedmu je skupinu autor svrstao stanove, radnje i ustanove (dvosobnjak, trosobnjak, dnevnjak, modnjak, buvljak, popravnjak, osnovnjak, plesnjak), dok osma skupina sadržava toponime (Zele-njak, Novak, Goljak, Stubičnjak). U de-vetu su skupinu smještena zanimanja (na-rodnjak, zabavnjak, slobodnjak, kultur-njak, pozorišnjak, zdravstvenjak). U toj je skupini veoma zanimljiva riječ iz standar-dnoga jezika vilenjak, koja ovdje ima sa-svim drugo značenje – vlasnik vile, odno-sno novopečeni bogataš. Slijede psihofi-zičke karakteristike u desetoj skupini (de-beljak, gotivnjak, topljak, staklenjak, mo-dernjak, opreznjak, pokornjak, sirovnjak, ledenjak), zatim razni, pretežno apstrak-tni pojmovi u jedanaestoj skupini (godiš-njak, službenjak, svadbenjak, trbušnjak, smrtnjak, minutnjak, celovečernjak) te frazeologizmi koji se pojavljuju u karak-terističnim sklopovima, najčešće s prijed-logom na ili glagolom kretanja (ići peša-ka, ići na deljaka, skočiti mrtvaka, na br-zaka, na trčaka, na divljaka, za džabaka, u bedaku).Autor u nastavku navodi još 28 žargo-niziranih sufiksa s primjerima. To su -džija, -āš, -ijáda, -àna, -téka, -skop, -ka, -īć, -āć, -uša, -ulja, -ara, -ača, -onja, -āroš, -ȁnt, -ātor, -čina, -čuga, -àčina, -áža, -àncija, -īšte, -áner, -ac, -er, -alo i -āljka. Tako-đer se bavi i određenim brojem nastava-ka koji u standardnome jeziku imaju sla-bu podlogu ili je uopće nemaju. Oni se izvan žargona gotovo nikad ne pojavlju-ju te nisu smatrani žargoniziranim nego izvorno žargonskim. U ovome slučaju uvjerljivo dominiraju tzv. “omladinski” sufiksi. Autor navodi petnaest takvih su-fiksa: -os, -iš, -ijàna, -ijáner, -ijánović, -ȉška, -ája, -dža, -ánjac, -ánder, -kan, -éza, -enzi, -óza i -oje, s tim da sufikse -ijàna, -ijáner i -ijánović svrstava u istu skupi-nu zbog njihove sličnosti. Na samome kraju pregleda naučestalijih sufiksa pri-kazan je i sufiks engleskoga podrijetla -ing. Taj je sufiks karakterističan za leksik i nazivlje pojedinih struka (sport i fizič-ke vježbe, privredu i poslovanje, tehnolo-giju i komunikacije, povremene i zabavne aktivnosti, modu i kozmetiku te promet), a neki leksemi koji ga sadržavaju već su se udomaćili u srpskome standardnom jeziku (smoking, miting, trening, parking), dok ih je veći broj novijega datuma (kasting, mej-ling, marketing).Svi su navedeni formanti u gramatič-koj službi izvođenja imenica i to najčešće iz imeničkih i pridjevskih, a rjeđe iz  gla-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)golskih, priloških i drugih osnova. Neki od njih skraćuju ili preoblikuju te osnove (npr. -ka, -os, -iš), dok se drugi samo doda-ju osnovama (npr. -ijàna, -ijáner, -ȉška) i na taj način produžuju novostvorenu riječ. Katkad se ista osnovna riječ može s pomo-ću različitih sufiksa skratiti, preoblikovati ili produžiti (npr. od bioskop: bios, biskiš, bioskopijaner). Pri tome formalni i seman-tički identitet osnova u najvećem broju slu-čajeva ostaje očuvan. Izuzetak predstavlja potreba za njegovim prikrivanjem u dije-lovima internoga vokabulara kriminoge-nih skupina. Za primjer možemo uzeti ri-ječ marihuana, koja se naziva marijanom, marišem, ali i džodžom, džidžom, gan-džom, grandžom ili grandžezom i sl. For-manti su po gramatičkome rodu podjedna-ko raspoređeni između muškoga i žensko-ga, iako nekoliko njih pripada srednjem, dvostrukom ili neodređenom rodu (-īšte, -alo, -dža, -enzi). Semantički promatrano, formanti pokrivaju vrlo široku lepezu po-dručja: psihofizičke i moralne karakteristi-ke muškaraca i žena (najčešće negativne); hranu, piće, drogu i seks; pripadnost poje-dinim skupinama, druženje, zabavu, tuču; zanimanje i hobi; radnje, lokale i ustano-ve; odjeću i obuću; osjećaje i raspoloženja. Formanti se razlikuju po značenju i stilskoj vrijednosti, vrsti i stupnju ekspresivnosti, raširenosti, produktivnosti i dr.U trećemu poglavlju, koje nosi naziv Žargon i leksikografija, autor se bavi pi-tanjem leksikografske obradbe žargon-skih riječi i izraza. Navodi razlike izme-đu stručnih i drugih žargona te zaključuje kako se žargonska klasifikacija ne odnosi samo na konkretne jezične jedinice nego – često još i više – na njihovu neumjere-nu i neprikladnu uporabu. Drugim riječi-ma, žargon nije samo stvar jezika nego i govora. Dakle, pojam se žargona ne iscr-pljuje u samim fondovima karakteristič-nih jezičnih i posebno leksičkih jedinica, nego se proteže i na posebnosti žargonske uporabe jezika, odnosno na specifičan go-vor kao svojevrsnu potvrdu identiteta čla-nova pojedinih društvenih skupina. Autor poglavlje završava tvrdnjom da žargon-ska obilježja govora ostaju izvan dometa bilo kakve leksikografije, pripadajući do-meni lingvističke stilistike. U posljednjemu poglavlju knjige au-tor je predstavio aktualnu jezičnu poja-vu – leksičke skrivalice. Riječ je o novo-me sociolingvističkom procesu stvaranja riječi u srpskome jeziku, koje se još na-ziva stapanje, sažimanje ili kontaminaci-ja (u međunarodnome pojmovlju blend). Za tu je pojavu Ivan Klajn predložio na-ziv slivenice (Klajn 2002: 91–92), koji Bugarski preuzima smatrajući ga najpo-godnijim. U pitanju je stapanje dvaju lek-sema ili njihovih dijelova u novu cjelinu (koje nije obavezatno motivirano) prekla-panjem njihovih formalnih dijelova, pri čemu je dobiveni leksem kombinacija di-jelova koji su ušli u njegov sastav. Ta je pojava nadahnuta engleskim kovanicama (npr. motel – motor + hotel = hotel za mo-toriste). Slivenice u srpskome jeziku nisu nužno vezane za posebna društvena po-dručja. Tako su zabilježeni primjeri čo-koholičar (osoba koja obožava čokola-du), dopinkovati se (drogirati se emisija-ma televizijske postaje TV Pink), Beogo-rac (beogradski Crnogorac) itd.U posebnu skupinu, vrlo blisku pret-hodnim primjerima, spadaju i reklame s grafičkim isticanjem, najčešće u obliku imperativa (priJATan let, preTOPite svo-je snove u stvarnost – reklama za putnič-ku agenciju TOP), ali i stapanjem dviju ri-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)ječi tako da se svaka može zasebno pro-čitati (šalantologija, što je nastalo kombi-nacijom riječi šala i antologija). Bugarski zaključuje da bez obzira na relativno kra-tak vijek najvećega broja slivenica, njiho-vo istraživanje nije bezvrijedno u ovome trenutku našega društva.U prilogu na kraju knjige autor daje popis žargonizama iz drugoga poglavlja, raspoređenih prema formantima i obroj-čenim kao i u tekstu. Uz svaki su formant dani primjeri poredani abecednim redom.Za autora je žargon, iz svega navede-nog, jezik u malom, a ova knjiga može poslužiti kao dobra podloga za osnivanje znanosti o žargonu, tzv. žargonistike.   Antun Halonja

Lingvistička analiza žargona srpskoga jezika (Ranko Bugarski: Žargon: lingvistička studija)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Directory of Open Access Journals