Ankica Čilaš Šimpraga

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Croatian

Čilaš Šimpraga, Ankica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)Bračka toponimija(Petar Šimunović: Bračka toponimija, Golden marketing – Tehnička knjiga, Za-greb, 2004., 327 str.)Toponimi, imena zemljopisnih obje-kata, leksička su podvrsta koja ima ne-zamjenjivu ulogu pri istraživanju starijih jezičnih stadija. Naime, oni se oblikuju sredstvima kojima jezik raspolaže u tre-nutku njihova nastanka pa su dobri poka-zatelji fonoloških, morfoloških i tvorbe-nih karakteristika određenoga razdoblja. Toponimi predstavljaju bogatstvo podata-ka bitnih za povijest jezika i dijalektolo-giju “jer na njih ne utječe mnogo pisarska tradicija, već se kao ‘znakovi bez smisla’ zapisuju fonološki, kako se izgovaraju.”10 Također pokazuju koje su izvanjezične sadržaje ljudi smatrali bitnima za imeno-vanje te, s obzirom na podrijetlo toponi-mijske osnove, kojim su jezičnim, a usto i kulturnim, političkim i gospodarskim utjecajima bili izloženi.Sustavan prikaz otočke toponimije ostvario je Petar Šimunović u svojoj knji-zi Bračka toponimija, prerađenom i do-punjenom izdanju Toponimije otoka Bra-ča, koja je objavljena 1972. godine u Su-petru kao X. knjiga “Bračkoga zbornika”. Bračka toponimija uvodna je knjiga u de-setoknjižju izabranih djela Petra Šimuno-vića11. 10 Šimunović, Bračka toponimija, 2004: 2311 Druga je u nizu Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora, a očekuju se još: (3) Hrvatska toponimija, (4) Hrvatska prezimena, (5) Uvod u hrvatsko imenoslovlje, (6) Hrvatska osobna imena i nadimci, (7) Hrvatska imena u Knjiga se sastoji od pet dijelova. Na-kon teoretskoga uvoda u toponomastič-ka istraživanja slijede poglavlja o pojedi-nom toponimijskom sloju. Naime, Šimu-nović je nakon dugogodišnjega terenskog i arhivskog istraživanja bračkih toponima utvrdio organiziranost toponima u povije-snom slijedu izdvajajući 4 sloja: (1) sta-rohrvatski sloj na temelju toponimije Po-valjske listine (prema prijepisu iz 1250.); (2) toponimiju Bračkog razvoda (od 13. do kraja 15. st.); (3) toponimiju katastar-skih listova iz 19. stoljeća i (4) današnju toponimiju, koja sadržava ukupnost svih toponima na Braču.Unutar svakoga toponimijskog sloja autor analizira podrijetlo apelativa koji-ma su motivirani toponimi i daje njihovo precizno etimološko tumačenje. Tako se otkrivaju stara apelativna značenja koja toponimi čuvaju (npr. peć ‘hrid’, grohot ‘kamenito tlo’, skala ‘litica’, griža ‘liti-ca’, rudina ‘zeleni zaravnjak na kršu’) te se utvrđuje da je više od 80 % prvih za-pisanih toponima na Braču općeslaven-skoga podrijetla, no malobrojniji se alo-glotski prethrvatski toponimi odnose na najvažnije objekte, npr. Bunje, Bol, Pov-lja. Međutim, za razliku od etimološkoga pristupa u toponomastici, koji je domini-rao u prvoj polovici 20. stoljeća, na tome mjestu analiza ne prestaje, već se toponi-mija ponajprije opisuje kao sustav u ko-jem je bitno prikazati kako su toponimi organizirani da bi jednoznačno označivali pojedinačne zemljopisne objekte. Stoga se za svaki toponimijski sloj pri-kazuje razmještaj i organiziranost toponi-ma, a nakon toga se opisuju jezične osobi-Istri i hrvatska riječ istarska, (8) Zagreb u svo-jim imenima, (9) Čakavska čitanka i (10) Ča-kavski rječnik.Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)tosti toponima na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj (npr. utvrđuje se inventar sufik-sa), sintaktičkoj i leksičkoj razini. Tako se npr. fonološkom analizom prvoga toponi-mijskog sloja pokazuje da je u drugoj po-lovici 12. st. u starohrvatskom jeziku oto-ka Brača postojao fonem /ь/ te slogotvor-ni /r/ i /l/. Također se iz toponima s obzi-rom na zapisivanje fonema /ě/ može utvr-diti da je tada bila u toku monoftongizaci-ja jata prema fonemu /i/. Onomastika je interdisciplinarna zna-nost koja od istraživača, uz lingvistička zahtijeva geografska i historiografska znanja te upućenost u gospodarske pri-like određenoga razdoblja. No i sama to-ponomastička istraživanja imaju  kultur-nopovijesno značenje. Naime, s obzirom na to koji su objekti imenovani, može se zaključivati o kolektivnom sustavu vri-jednosti u nekom vremenu. Tako su u prvom sloju bračke toponimije uglav-nom imenovani tereni za poljoprivrednu obradbu jer su od njih zemljoposjedni-ci, tj. feudalci mogli imati najviše kori-sti pa su ih unosili i u listine, dok u dru-gom razdoblju prevladavaju toponimi u vezi s morfologijom tla, biljnim i živo-tinjskim svijetom, što je u vezi sa stočar-skim privređivanjem. U drugom je raz-doblju i tvorbeni inventar bogatiji te je veći broj izvedenih i dvočlanih toponi-ma, što je i razumljivo jer se odnose na morfološki vrlo razvijen pejzaž bračke unutrašnjosti. U trećem razdoblju, tj. u 19. stoljeću javljaju se toponimijske sin-tagme pod utjecajem talijanske sintak-se, npr. Glava od Čela, a na leksičkoj ra-zini određeni broj mletačkih toponimij-skih apelativa, npr. Pijaca, Piškera i Po-rat. Također, s tvorbenog je stajališta ve-lik broj dvočlanih toponima u kojima pridjev obavlja razlikovnu ulogu (npr. uz Dolaz, Pr 44/8, zabilježeni su u Praž-nicama Banschi dolaz, Pr 38/8; Iasenovi doci, Pr 68/14; Ogorili dolaz, Pr 42/8). To je posljedica izvanjezične zbilje, pre-ciznije usitnjavanja posjeda i umnažanja njihova broja. U prvom izdanju pod naslovom Topo-nimija otoka Brača Šimunović je primije-nio tada nov pristup u klasifikaciji toponi-mijske građe, tj. toponime je klasificirao s obzirom na njihovu strukturu i semanti-ku. Naime, građa se razmatra kao organi-ziran sustav imena koji je tako strukturi-ran da jednoznačno identificira zemljopi-sne objekte. U analizi i prikazu pojedinih toponi-mijskih slojeva strukturalna je klasifika-cija veoma važna jer se preko nje može slijediti dinamika razvoja onima. Pritom je vrlo važno i rasprostiranje te frekvenci-ja toponimijskih osnova u prijašnjim raz-dobljima i danas. S obzirom na struktu-ru autor razlikuje: (1) imena nastala to-ponimizacijom apelativa bez ikakvih do-puna, koji mogu biti zemljopisni i gospo-darski termini, te toponomastičke metafo-re, (2) imena nastala dodavanjem afikasa i (3) složene toponime u koje ulaze imena toponomastičke sraslice te dvočlane i vi-šečlane toponomastičke sintagme. Šimu-nović konstatira: “Pretežitost toponimnih apelativa u starijem sloju bračke toponi-mije, dvočlanih imena u mlađem, te koli-čina i raznovrsnost toponomastičkih afi-kasa u današnjem zemljopisnom nazivlju upućuju na rast i bogaćenje toponima do onog stupnja kakav ima svaka razvijena toponimija”. (str. 13)Što se tiče semantičke klasifikacije, ona uvelike ovisi o specifičnostima topo-nimije, a time i geografskim karakteristi-Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 31 (2005.)kama određenoga područja. Tako Šimu-nović svoju građu, unutar pojedinih slo-jeva, raspoređuje s obzirom na značenje toponimne osnove u šest skupina: 1) ze-mljopisna imena uvjetovana fiziogeo-grafskim svojstvima tla; 2) zemljopisna imena od drugih toponima; 3) hidronimi-ja; 4) obalna toponimija; 5) kulturnopovi-jesni i gospodarstveni nazivi; 6) toponi-mi antroponimnog postanja. Kao i pri kla-sifikacijama svih vrsta onimijske građe i ovdje preostaju imena nesigurnoga posta-nja ili nejasne motiviranosti, za koje au-tor nudi tumačenja, ali smatra da za njiho-vu uspješnu klasifikaciju nedostaju zasad povijesne potvrde i terenski podatci.Nakon zaključnoga poglavlja donosi se vrlo važan abecednik toponima. U njemu se uz akcentuirani toponim nalazi kratica ka-tastarske općine, broj katastarskoga lista te broj koji pokazuje približan smještaj topo-nima na katastarskom listu. Iza toga dolazi broj stranice na kojoj je toponim spomenut. Tako organiziran abecednik omogućava či-tatelju brzo dobivanje odgovora na konkret-no toponomastičko pitanje. Kao veliki zagovornik “terenske”, tj. “nekabinetske” onomastike, Šimunović je obišao sve zemljopisne objekte na koje se prikupljeni toponimi odnose. Upra-vo tako toponomastičkim istraživanjima treba pristupati suvremeni toponomasti-čar jer bi bez poznavanja karakteristika objekta i jezičnog sustava u kojem je to-ponim oblikovan teško bilo utvrditi moti-vaciju za velik broj imena. Zadatak može biti osobito zahtijevan kad je riječ o mi-krotoponimima, koje karakterizira česta višeimenost i nestabilnost struktura, pa je teško utvrditi je li riječ o apelativima ili toponimima. Prvotno Toponimija otoka Brača, a prema drugom izdanju Bračka toponimi-ja, uz radove Petra Skoka i Valentina Pu-tanca jedna je od najcitiranijih onomastič-kih knjiga u Hrvatskoj. Kako je u svojim radovima citiraju i mnogi slavenski ono-mastičari, zaključujemo da je riječ o knji-zi koja je s obzirom na primijenjenu me-todologiju i donesene spoznaje ogledno toponomastičko djelo.Ankica Čilaš Šimpraga

Bračka toponimija (Petar Šimunović: Bračka toponimija)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Directory of Open Access Journals