Sanja Klempić

Croatian

Klempić, Sanja

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 309–317  314 kon više od sto godina nakon osnutka posje-da petorice yuèzhìških knezova, jedan od njih, guišuanski (kušanski) knez Kudžula Kadfis, čija se prijestolnica nalazila u blizini današ-njega grada Bekabada (Uzbekistan), pobu-nio se i, uništivši ostala četiri kneza, oko 20. g. n.e. prodorom na jug ovladao prijestolni-com Lanshi i proglasio se carem. Kudžula Kadfis, vođa manjeg plemena Asijana (Asi), zbacio je s prijestolja vladara Velikog Yuè-zhìja, koji je potjecao iz plemena Toharaca. Kako bi spriječio daljnje međuplemenske sukobe, carstvo nije nazvao Asijanskim, već Kušanskim, prema svojoj kneževskoj tituli. Prema tome, smatra Borovkova, imenica »ku-šani« nije etnonim nego opći naziv za poda-nike toga carstva, koji su pripadali raznim na-rodima i plemenima, a također i ime vla-dajuće dinastije. Prvi kušanski car kovao je novac na kojemu njegova titula glasi – »car careva veliki spasitelj«. Stvorivši moćno car-stvo počeo je s osvajanjima, nakon pobjede nad Partima, osvojio je carstva Gaofu i Kipin (sjeverna Indija). Drugi kušanski car, Vima Takto, sin Kudžule Kadfisa, osvojio je car-stvo Tianzhu (središnja Indija). Nakon toga kovao je zlatni i bakreni novac sa svojim imenom i likom hinduističkog boga Šive. Šesto poglavlje, »O vremenu vladanja Kaniške (oko 103.–125.). Uspon Kušanskog Carstva u njegovo doba i postupno slablje-nje za vrijeme njegovih nasljednika« (str. 229–270), daje kronologiju kušanskih vla-dara u završnom razdoblju Carstva. Anali-zom podataka iz kronike Hou Hanshu i bu-dističkih predaja, koje je u 7. stoljeću za-pisao kineski budist Xuan-zang, Borovkova stavlja početak vladavine Kaniške u 103. g. n.e. Kovao je zlatni i bakreni novac s natpi-sima na baktrijskome jeziku i prvi se na nji-ma naziva Kušanom. Na poleđini kovanica osim hinduističkoga boga Šive prikazani su bogovi raznih religija, rasprostranjenih po regijama velikoga Kušanskog Carstva. Prije-stolnicu Carstva Kaniška je prenio iz grada Lanshija u grad Purushapur (današnji Pe-shāwar). Ali u povijesti je najpoznatiji kao zaštitnik budizma, koji se jako raširio za nje-gove vladavine iako nije bio silom nametan. Nakon Kaniške narasla su unutarnja protu-rječja na kušanskome dvoru. Dolaskom na vlast Vasudeve (166.–200.), vladara tipično indijskoga imena, na kušanskome je dvoru prevlast odnijelo plemstvo iz Tianzhua (In-dije). Na poleđini njegova novca ponovno je prikazan samo lik boga Šive. Nakon Vasu-devine smrti Kušansko Carstvo se raspalo. U indijskim zemljama osnovana su indijska carstva koja su kovala vlastiti novac, a u au-tohtonim kušanskim zemljama, u sjevernoj Baktriji, Kušansko Carstvo se održalo naj-vjerojatnije do sredine 3. stoljeća. Godine 230. kušansko je izaslanstvo stiglo u sjever-no kinesko carstvo Wei. Nekoliko godina poslije Šapur I. (241.–272.), vladar iz perzij-ske dinastije Sasanida, osvojio je ostatke Kušanskoga Carstva. Knjiga L. A. Borovkove donosi nove i za-nimljive rezultate istraživanja povijesti naro-da Yuèzhì, kao i položaja kineske dinastije Han u povijesti Istočnoga Turkestana. Valja očekivati dinamičnu raspravu o tim rezulta-tima, koja bi mogla donijeti još više spozna-ja. Knjiga se preporučuje arheolozima, ori-jentalistima i povjesničarima. Nenad Vidaković OŠ »Milka Trnina«, Križ Ivo Nejašmić Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima Zagreb: Školska knjiga, 2005, 283 str. Posljednjih godina u hrvatskoj javnosti raste interes za probleme vezane uz razvoj sta-novništva. Knjiga Demogeografija: stanov-ništvo u prostornim odnosima i procesima vrsnoga hrvatskog demogeografa Ive Nejaš-Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 309–317  315 mića odgovara na sva važna pitanja demo-geografske znanosti u Hrvatskoj. Struktura knjige, kao što i sam autor ka-že u predgovoru, temeljena je na nastavnom programu predmeta Demogeografija na Geo-grafskome odsjeku Prirodoslovno-matema-tičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sa-stoji se od predgovora, šest glavnih poglav-lja podijeljenih na mnogobrojna potpoglav-lja, popisa literature te kazala imena i poj-mova. Prvo poglavlje, »Uvod u geografsko pro-učavanje stanovništva«, bavi se predmetom, metodom i razvojem demogeografije te poj-mom, značajkama i istraživanjima stanovni-štva. Autor definira demogeografiju kao znan-stvenu disciplinu u sklopu društvene geo-grafije koja proučava stanovništvo kao sub-jekt vrlo složenih prostornih odnosa i obi-lježja radi razumijevanja i objašnjavanja geo-površinske stvarnosti te njezine transformacije i valorizacije. Iako je demogeografiji najbli-ža demografija, Nejašmić naglašava razliku između tih znanstvenih disciplina. »Demo-geografija proučava odnose što ih stanov-ništvo formira oko sebe na geopovršini« (str. 9). Autor daje kratak pregled razvoja demo-geografije (geografije stanovništva) i na kraju tog potpoglavlja naglašava da »pro-stor – promatran kao skup geografskih i dru-gih elemenata i determinanti – demogeogra-fima treba biti sredstvo temeljitijeg prouča-vanja stanovništva, a prije svega njegove ulo-ge u oblikovanju i mijenjanju geopovršinske stvarnosti« (str. 12). U drugom dijelu po-glavlja usredotočuje se na pojam stanovni-štva i njegove značajke. »Stanovništvo je skup osoba koje žive i rade na nekom dijelu Zem-ljine površine, skup u kojem svaka jedinka sudjeluje sa posebnim obilježjima« (str. 13). Međutim, značajke stanovništva neprestano se mijenjaju, vremenski i prostorno, i to na različitim razinama populacijskoga sustava. Definira osnovne jedinice u istraživanju sta-novništva: osoba, obitelj, kućanstvo i nase-lje, te navodi izvore podataka o stanovništvu. »Razmještaj stanovništva na Zemlji« na-slov je drugoga poglavlja, koje se bavi kon-tinentalnim i regionalnim razlikama u raz-mještaju stanovništva, gustoćom naseljeno-sti i urbanizacijom. Na Zemlji živi oko 6,5 milijardi stanovnika, a prosječna je gustoća naseljenosti oko 12,7 stanovnika na km². Prosječna je gustoća kopna 43,1, a prosječ-na gustoća naseljenoga kopna 47,4 stanov-nika na km². Autor ističe izrazitu neravno-mjernost kao glavno obilježje razmještaja svjetskoga stanovništva. Navodi razlike me-đu kontinentima (Azija i Europa najgušće su naseljeni kontinenti), pojasevima geograf-ske širine (od 20. do 40. stupnja geografske širine živi 49 % svjetskoga stanovništva), polutkama (na Sjevernoj polutki živi 86,4 % stanovništva, a na Južnoj svega 13,6 %), u naseljenosti unutar kontinenata (primorja su znatno naseljenija od unutrašnjosti, a istoč-na primorja naseljenija su od zapadnih), u naseljenosti prema nadmorskoj visini (do 200 metara nadmorske visine živi 59 % svjet-skoga stanovništva) te regionalne razlike u naseljenosti (u jugoistočnoj Aziji, Europi bez dijela bivšeg SSSR-a i sjeveroistočnom dijelu SAD-a živi oko 60 % stanovništva). Potom iznosi opće značajke i kategorizaciju gustoće naseljenosti te metode analize i pri-kazivanja razmještaja stanovništva i gustoće naseljenosti. Osvrće se i na problem prena-seljenosti, koja snažno pritišće suvremeno čovječanstvo, ali i na pitanje optimalne na-seljenosti. Na kraju poglavlja razrađuje po-jam urbanizacije i njezin utjecaj na promje-ne u naseljenosti: »Najveća promjene u raz-mještaju stanovništva svijeta u posljednja dva stoljeća, uz interkontinentalne migracije, odnosi se na brzi porast urbane populacije« (str. 30). U trećemu poglavlju, »Razvoj svjetskog stanovništva (naseljenosti)«, autor daje pre-gled razvoja naseljenosti, ističe kontinental-ne i regionalne razlike, kao i razlike u stup-nju razvijenosti koje se neprestano poveća-vaju. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 309–317  316 Afrika je kontinent s najvišom prosječnom godišnjom stopom porasta (2,85 %), slijede Latinska Amerika (1,85 %) i Azija (1,57 %). Europa ima vrlo mali porast, 0,06 %, pa mo-žemo govoriti o stagnaciji. Iznosi i teorijske poglede na razvoj stanovništva kroz rane rasprave, maltuzijansku teoriju i neomaltu-zijanizam, optimističke i druge pristupe, te teoriju demografske tranzicije. Nejašmić iz-laže osnovne značajke teorije demografske tranzicije te objašnjava karakteristike demo-grafske tranzicije u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Posebno je prikazan slu-čaj Hrvatske, u kojoj je demografska tran-zicija počela potkraj 19. stoljeća, tridesetih godina 20. stoljeća ušla u središnju fazu, a početkom osamdesetih završila. »Kretanje stanovništva« naslov je najop-sežnijega, četvrtog poglavlja, na kojemu je i težište rada. U tom poglavlju autor objašnja-va sastavnice ukupnoga kretanja stanovni-štva, tj. prirodno kretanje i prostornu pokret-ljivost. Detaljno su razrađene dinamičke kom-ponente prirodnoga kretanja – rodnost i smrt-nost, njihove opće značajke i pokazatelji, tipovi općega kretanja te perspektive, prog-noze i projekcije stanovništva. Kao primjer navedena je projekcija stanovništva Hrvat-ske autora I. Nejašmića i R. Mišetića za razdoblje od 2001. do 2031. izračunana ana-litičkom metodom, a rađena za tzv. zatvore-no stanovništvo (bez vanjske migracije). Prema toj projekciji Hrvatska će 2031. imati 3.680.750 stanovnika, što je u sljedećih 30 godina smanjenje od 17,1 % ili 756.710 stanovnika. Definirani su osnovni pojmovi prostorne pokretljivosti – migracija, cirkula-cija, migrant i cirkulant. Nejašmić daje detalj-nu tipologiju prostorne pokretljivosti stanov-ništva prema trajanju i učestalosti, terito-rijalnom dometu, ali i prema kriteriju glav-noga uzroka (ekonomska i neekonomska), dragovoljnosti (dragovoljna i prisilna) te or-ganiziranosti (organizirana i neorganizirana). Objašnjava i tranziciju prostorne pokretlji-vosti W. Zelinskog te tumači činioce pro-storne pokretljivosti – gospodarske, socijal-ne, demografske i ostale. Potom iznosi opće značajke migracija i utjecaj na ukupno kre-tanje, a dotiče se i nekih teorija migracija te utjecaja selektivnosti migracija na razvoj stanovništva. Razrađuje unutarnju i vanjsku migraciju te navodi izvore podataka, poka-zatelje i metode analize migracije. Peto poglavlje nosi naslov »Sastav sta-novništva« i posvećeno je biološkome, druš-tveno-gospodarskom i kulturno-antropolo-škom sastavu stanovništva. Sastav stanovni-štva funkcija je prirodnoga kretanja i pro-storne pokretljivosti, a s druge strane sastav je njihov činilac. »U demogeografskom pro-učavanju najveće značenje imaju biološki i društveno-gospodarski sastav, ponajprije zbog utjecaja na prirodno kretanje i druge vitalne značajke stanovništva« (str. 168). Težište tog poglavlja stavljeno je na sastav stanov-ništva prema spolu i dobi. U posljednjem poglavlju, »Stanovništvo, okoliš i razvoj«, autor razmatra međuzavis-nost stanovništva, prirodne osnove, društve-no-gospodarske razvijenosti i okoliša. Ana-lizira utjecaj klime, reljefa, vode, tla i pri-rodnih bogatstava na razmještaj stanovništ-va na Zemlji te veliku nejednakost između razvijenih i nedovoljno razvijenih dijelova svijeta. Nejašmić zaključuje da je budući razvoj čvrsto povezan s okolišem, što za-htijeva »koncept održivog/obzirnog razvoja, po kojem su problemi razvoja isto što i pro-blemi okoliša; jedni se ne mogu riješiti bez drugih« (str. 257). Jedan je od važnih či-nilaca kakvoće okoliša stanovništvo, njego-va dinamika i struktura. Demogeografija: stanovništvo u prostor-nim odnosima i procesima odlično je konci-piran i vrlo pregledan udžbenik koji uz os-novni sadržaj, kroz bogate grafičke priloge i mnoštvo primjera jasno i sažeto upoznaje čitatelja s građom iz područja demogeogra-fije. Nejašmić se u sklopu pojedinih temat-skih cjelina posebno bavi osnovnim značaj-Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 22 (2006), 3: 309–317  317 kama svih važnih demografskih pojava i pro-cesa u Hrvatskoj grafički ih ističući sivim okvirom. Ovo je svakako jedan od temeljnih udžbenika za sve koji se bave istraživanjima na području demogeografije. Iako je zamiš-ljen i napisan prije svega kao udžbenik za studente geografije, bit će podjednako za-nimljiv i koristan svima koji su zainteresira-ni za problematiku stanovništva.  Sanja Klempić Institut za migracije i narodnosti, Zagreb    

Ivo Nejašmić, Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Directory of Open Access Journals