SREDNJE MIOCENSKI TALOŽNI MODEL U DRAVSKOJ DEPRESIJI OPISAN GEOSTATISTIČKIM MAPAMA POROZNOSTI I DEBLJINE (POLJE: STARI GRADAC-BARCS NYUGAT)

Abstract

Neogene depositional environments in the Drava depression can be classified in two groups. One group is of local alluvial fans, which were active during the period of Middle Miocene (Badenian) extension through the entire Pannonian Basin. The second group is represented by continuous Pannonian and Pontian sedimentation starting with lacustrine environment of partly deep water and partly prodelta (turbidity) fans and terminating at the delta plain sedimentation. The coarse-grained sediments of alluvial fans have the great hydrocarbon potential, because they often comprise reservoir rocks. Reservoir deposits are mostly overlain (as result of fan migration) by pelitic seal deposits and sometimes including organic rich source facies. That Badenian sequences are often characterised by complete petroleum systems, what is confirmed by large number of oil and gas discoveries in such sediments in the Drava and other Croatian depressions. Alluvial environments are characterised by frequent changes of petrophysical properties, due to local character of depositional mechanism and material sources. In the presented paper, Stari Gradac-Barcs Nyugat field is selected as a case study for demonstrating the above mentioned heterogenic features of the Badenian sequences. Structural solutions are compared by maps of parameters related to depositional environment, i.e. porosity and thickness maps. Geostatistics were used for spatial extension of input dataset. The spatial variability of porosity values, i.e. reservoir quality, is interpreted by transition among different sub-environments (facies) in the alluvial fan system.Neogenski taložni okoliši u Dravskoj depresiji mogu se podijeliti u dvije skupine. Prva skupina obuhvaća lokalne okoliše aluvijalnih lepezi, koje su bile aktivne u razdoblju srednjomiocenske (badenske) ekstenzije u cijelom Panonskome bazenu. Druga skupina predstavljena je kontinuiranom panonskom i pontskom sedimentacijom u lakustričkom okolišu, koja je započela djelomično s dubokovodnom, a dijelom taloženjem u prodeltnim lepezama (turbiditni facijesi). Taj ciklus završio je sedimentima karakterističnim za deltne ravnice. Krupnozrnati sedimenti aluvijalnih lepezi karakterizirani su velikim naftnoplinskim potencijalom, jer vrlo često obuhvaćaju ležišne stijene. Ti sedimenti uglavnom su prekriveni (a kao rezultat migracije aluvijalnog okoliša u vremenu i prostoru) pelitskim izolatorskim stijenama koje ponegdje sadrže i matične facijese bogate organskom tvari. Zato takve badenske sekvence često obuhvaćaju cjelovite naftnoplinske sustave, što je potvrđeno otkrićem velikog broja naftnih i plinskih ležišta u tim sedimentima, kako unutar Dravske tako i u drugim depresijama u hrvatskom dijelu Panonskog bazena. Aluvijalni okoliši su karakterizirani čestim promjenama petrofizikalnih svojstava, a zahvaljujući lokalnom karakteru takvoga taložnog okoliša i izvora materijala. U prikazanom radu odabrano je polje Stari Gradac-Barcs Nyugat kao ogledni primjer, na kojemu je prikazana ranije spomenuta heterogenost badenskih sekvenci. Strukturna rješenja su uspoređena s karatama onih parametara čije vrijednost ovisi o taložnom okolišu, tj. s kartama poroznosti i debljina. Geostatistika je upotrijebljena za prostornu analizu ulaznog skupa mjerenja. Prostorna varijabilnost vrijednosti poroznosti, tj. kvaliteta ležišta, je objašnjenja prijelazom između različitih podokoliša (facijesa) unutar sustava aluvijalne lepeze