U kom se obliku, kada i kako vršilo novačenje te koliko je trajala služba u pokrajini Dalmaciji, pitanja su na koja ovaj rad nastoji donijeti odgovore. O sustavnom novačenju u Dalmaciji možemo govoriti tek od uvođenja popisne novačke službe 1852. kada se i ova pokrajina u potpunosti uključuje u austrijski vojni novački sustav. Novačenje i trajanje službe nepravedno su usmjereni prema nižim društvenim slojevima, osobito seljaštvu. Tek nakon uvođenja opće vojne obveze 1868. trajanje vojne službe vrijedilo je za sve državljane Monarhije jednako, neovisno o društvenom položaju. S uvođenjem domobranstva 1868., koje se 1890. izjednačava s redovnom vojskom, vojna je služba bila moguća i u ovoj oružanoj formaciji, ali sa znatno kraćim rokom službe negoli je to bilo u redovnoj vojsci. Mladići iz Dalmaciji, iako nenavikli na vojnu obvezu, s vremenom su se pokorili sustavu i ovakvom načinu službe u vojsci.This article attempts to answer the question what was the form, when and how did recruiting take place and how long did military duty last in the region of Dalmatia. One can speak of systematic recruiting in Dalmatia only after the introduction of listed recruiting service in 1852 when this region was wholly incorporated into the Austrian military system of recruiting new soldiers. Recruiting and the length of military duty was unjustly directed at those from the lower social layers, especially the peasantry. Only after the introduction of compulsory military duty in 1868 did the length of military duty apply equally to all citizens of the Monarchy regardless of their social standing. With the introduction of the home-guard in 1868, which in 1890 was made equal to the regular army, military duty could also be done within this military formation but with a considerably shorter tour of duty than was the case in the regular army. Young men from Dalmatia, although unaccustomed to military duty, in time succumbed to the system and to this mode of serving in the army
