Šime Pilić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

STIPE [UVAR (1936 – 2004)Stipe [uvar je ro|en 17. velja~e 1936. godine u zabiokovskom selu Zagvozdu (iza Gvoz-da) gdje zavr{ava osnovnu {kolu. Kao njezin najbolji u~enik upisuje gimnaziju u Imotskom.Prva ~etiri gimnazijska razreda stanuje u |a~kom domu u Imotskom jer ima stipendiju. Kadje uvedeno pla}anje |a~kog doma, [uvar se vra}a u roditeljski dom u Zagvozd jer njegovi ro-ditelji nisu mogli pokrivati tro{kove smje{taja u |a~kom domu. Peti razred gimnazije pola`eprivatno, a kasnije nastavlja redovito {kolovanje. Vjerojatno u tom razdoblju radi {est mjese-ci na po{umljavanju (kopa rupe po padinama Biokova).Po zavr{etku gimnazije upisuje studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je jedan oddeset najboljih studenata. U po~etku se izdr`avao prodaju}i po gradu novine, potom sura|u-je u zagreba~kom Studentskom listu. Nakon {to je diplomirao pravo, upisuje studij filozofije(da bi, prema svom planu, zaokru`io svoje znanje). Zapo{ljava se u Agrarnom institutu u Za-grebu.Doktorirao je sociologiju na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1965. kad je imao 29 godina ismatran je tada najmla|im doktorom znanosti kod nas. Mentor mu je bio sociolog OlegMandi}.Stipu [uvara upoznao sam na Kongresu omladine 1968. godine prenose}i mu pozdravejednoga mladog agronoma iz Dalmacije. On tada kao honorarni sveu~ili{ni docent, urednikuglednog ~asopisa Na{e teme, s reputacijom organizatora velikih sociolo{kih istra`ivanja uAgrarnom institutu i osniva~a i prvog glavnog urednika ~asopisa Sociologija sela, a ja studentdruge godine. Posljednji smo se put sreli na godi{njoj skup{tini HSD travnja 2004. u Dru{tvunastavnika u Zagrebu kojom prilikom re~e da je on sudionik i osniva~ke skup{tine HSD.Kretanje u radnom odnosu:– Od 1. studenog 1956. do kraja 1960. godine u radnom je odnosu kao urednik i glavni iodgovorni urednik (1958–1960) Studentskog lista u Zagrebu.– U prosincu 1960. asistent na Sveu~ili{noj katedri za teoriju i praksu socijalizma do 1.lipnja 1962.– Od 1. lipnja 1962. u Agrarnom institutu stru~ni suradnik (sociolog-istra`iva~), potomrukovoditelj Sociolo{kog odjela te, naposljetku, direktor Agrarnog instituta (od velja~e1965.) do kraja rujna 1968.– Od 1. listopada 1968. do kraja sije~nja 1972. zaposlen je kao glavni i odgovorni ured-nik ~asopisa Na{e teme u Zagrebu.– Radni odnos na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu zasnovao je 1. velja~e1972. i tu ostaje – unato~ funkcijama koje je obavljao – do kraja svoga `ivota, to jest do 29.lipnja 2004. Radni odnos na Filozofskom fakultetu bio je u stanju mirovanja ~etiri godine, ito od ljeta 1986. do ljeta 1990. za obavljanja funkcija u Predsjedni{tvu CK SKJ i u Predsjed-ni{tvu SFRJ.Ostvario je sveukupno 48 godina radnog sta`a, a umro je u 69. godini `ivota.[uvar je utemeljio i “formirao sociologiju sela u nas u institucionalnom i u program-sko-formativnom smislu. Njegove zasluge kao osniva~a Odjela za sociologiju sela i pokreta~a iglavnoga kreatora koncepcije ~asopisa Sociologija sela, doslovce su nemjerljive.” Iza Zagre-ba~ke ruralno-sociologijske {kole, njezine otvorenosti prema svijetu i prema novijim tenden-cijama u sociologiji i osobito sociologiji sela i njezinih dosega stajali su [uvarovo enciklope-225IN MEMORIAMdijsko znanje, multidisciplinarnost i njegova uvjerenost da znanost i njezina primjena mo`epridonositi razvoju dru{tva i, dakako, sela u njemu. Posebice iza toga stoji “njegov silan entu-zijazam, ustrajavanje na timskom radu i znanstvenoj vrsno}i”. Ta je Zagreba~ka ruralno-so-ciologijska {kola iznimno pridonijela institucionalizaciji “ruralne sociologije kao istra`iva~ke inastavne discipline na sveu~ili{tima Hrvatske i svih dr`ava nastalih raspadom druge Jugosla-vije” (Antun Petak).[uvar je kao sociolog analiti~ki pratio bitne dru{tvene procese kao {to su industrijaliza-cija, deagrarizacija i urbanizacija hrvatskog (i biv{ega jugoslavenskog dru{tva) te sociodemo-grafsku i stratifikacijsku tranziciju nekada{njega selja~kog dru{tva (u kojemu pred Drugisvjetski rat u Hrvatskoj 80 posto ljudi nije imalo svoj krevet) u industrijsko-urbano dru{tvo sodgovaraju}im stratifikacijskim sustavom. To je uvjetovalo pomicanje njegova znanstveno--istra`iva~kog i nastavni~kog interesa ka tom kontinuumu i rezultiralo uvo|enjem u nastavupredmeta Sociologija naselja (ruralna i urbana sociologija), odnosno jednako tako predmetaSociologija jugoslavenskog dru{tva.“Izme|u mnogih polja, Stipe [uvar stvorio je u nas urbanu sociologiju”. Du{ica Sefera-gi} isti~e kako je u~io i od svojih biv{ih studenata mole}i ih da mu posude svoje “radove da ihpro~ita” napominju}i da je to “fascinantna i rijetka osobina me|u profesorima poznatim posvojoj sujeti!”. Pisac ovih redaka – iz osobnog iskustva – mo`e posvjedo~iti da je osobito cije-nio mla|e kolege u poslu, svoje nekada{nje studente, jer bi [uvar za na{ih razgovora o slo`e-nijim pitanjima iz sociologije o kojima je ina~e dosta znao, ipak na kraju znao re}i kako }e opone~emu pitati mla|e kolege na Odsjeku jer da su oni izvrsno informirani.U nastavni~koj karijeri na Sveu~ili{tu u Zagrebu njegovo napredovanje kretalo se odasistenta, prosinac 1960. godine, preko izbora za docenta 1967., izvanrednog profesora 1974.te redovitog profesora 1982. godine. Za redovitog profesora u trajnom zvanju biran je nakonosamostaljivanja RH.Kao rijetko koji sociolog-znanstvenik i sveu~ili{ni profesor ure|ivao je u `ivotu ~etiriznanstvena i stru~na ~asopisa u tri grada i dva lista. Bio je pokreta~ i glavni i odgovorni ured-nik ~asopisa Sociologija sela (1963–1965), glavni i odgovorni urednik ~asopisa Na{e teme(1963–1972), jedan od tri glavna i odgovorna urednika ~asopisa Marksisti~ke sveske (Sarajevo,1970–1973) te glavni i odgovorni urednik teorijskog ~asopisa Socijalizam (Beograd,1983–1987). Kao {to je ve} spomenuto u mladim, studentskim danima bio je glavni i odgo-vorni urednik zagreba~koga Studentskog lista (1958–1960), a u svojim zrelim godinama pok-renuo je, osnovao, izdavao i bio glavnim i odgovornim urednikom mjese~nika za demokracijui socijalnu pravdu Hrvatska ljevica od 1994. godine do lipnja 2004., odnosno do kraja svoga`ivota.Predavao je na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Sarajevu,Rijeci, Novom Sadu i Podgorici (neko} Titogradu).Provodio je brojna empirijska istra`ivanja i vodio istra`iva~ke timove (npr. velika anketaseoske omladine 1962/1963, anketa seoskog stanovni{tva 1967., sociolo{ka istra`ivanja u svr-hu izrade urbanisti~kog plana Zagreba i generalnoga urbanisti~kog plana zagreba~ke regije1968–1974. godine, te sociolo{ka istra`ivanja u svrhu izgradnje novih dijelova Novog Sada iOsijeka, ispitivanje kulturnih potreba radnika u Zagrebu 1984–1987).Evo, ukratko {to su o njemu kao ~ovjeku, znanstveniku, profesoru, sociologu, ali i anga-`iranom intelektualcu, rekli neki od kulturnih, javnih i znanstvenih radnika.... “Stipe je za mene bio ~ovjek ~ija privr`enost idealima ulijeva po{tovanje i ~isto}u uljudskim odnosima” (Josip [entija).“Umro je ~ovjek koji je u zna~ajnoj mjeri sudjelovao u oblikovanju modernih hrvatskihpoliti~kih, kulturnih i znanstvenih zbivanja, uvijek na sebi svojstven na~in obilje`en dosljed-no{}u vlastitog svjetonazora” (Vladimir [eks, predsjednik Hrvatskog Sabora).226In memoriam: Stipe [uvar (1936 – 2004) Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 3–4: 225–229Profesor [uvar “je bio dobar profesor i u odsutnim trenucima po{ten i korektan” (Vje-ran Katunari}).“Stipe [uvar slu`io je na ~ast socijalisti~koj ideji u ljudskom pona{anju, znanosti i politi-ci” (Zorica Stipeti}).Neki njegovi radovi o klasno-slojnoj strukturi dru{tva izazivali su polemi~ke rasprave. Ujednom od posljednjih svojih tekstova zapisao je: “Polazimo od ~injenice da modernu rad-ni~ku klasu ~ine svi pripadnici dru{tva koji svoju radnu snagu iznajmljuju bilo privatnom vlas-niku bilo dr`avi.” Smatrao je mogu}om “socijalisti~ku perspektivu u Hrvatskoj u sklopu epo-halno-svjetskog ra|anja i nastajanja socijalizma kao dru{tva slobode, jednakosti i bratstva.”Istodobno je pisao “da nije mogu} povratak na... socijalizam pro{losti, no da je neizbje`an so-cijalizam u budu}nosti, u kojem }e postojati i politi~ka i ekonomska i socijalna demokracija iu kojem }e se te`iti da, kako je to svojedobno formulirao Karl Marx 'sloboda svakog ~ovjekabude uvjet slobode za sve' (...)” (Hrvatska ljevica poseban broj, listopad 2004. str. 13).Iza njega ostaju ne samo znanstveni radovi i ~asopisi. “Prof. dr. Stipe [uvar ostavlja go-lemo djelo na mnogim podru~jima svoga znanstvenog i ukupnoga javnog djelovanja. Poma-gao je i pomogao mnogima, neposredno i posredno: onima koji su to od njega tra`ili, ali jo{ ivi{e onima koji to nisu ni tra`ili” (Slobodan Uzelac). Me|utim, “mnogi kojima je pomogao,to su zaboravili, a neki kojima i nije mogao pomo}i, to su upamtili” (Ivan Cifri}).Odlazak [uvara “je veliki gubitak za sve nas i za ovu zemlju” (Milan Kangrga).Stipe [uvar je jedan od onih... “koji je znao ne skr{iti se kad se sve oko njega skr{ilo ikr{ilo i koji je znao ne povijati se pred olujnim vjetrovima pred kojima su se mnogi drugi takobrzo i lako povijali”... nego je kao politi~ki anga`iran intelektualac “uporno i dosljedno prak-ticirao politiku programa i ideja i programskih konfrontacija” (Sr|an Vrcan).Njegova je deviza bila knjigom na knjigu, a ne ~ovjek na ~ovjeka (Ratko Bubalo), a...“njegova je prisutnost bila jaka, neodoljiva, zanimljiva, jedinstvena...” (Predrag Matvejevi}).Prof. [uvar }e “nedostajati, njegov o{tri humor i dosjetke, zafrkancija, ali i ozbiljnost uozbiljnim stvarima i situacijama. Predmeti koje je zasnovao na Odsjeku za sociologiju ne}ebiti zaboravljeni, a njegovo djelovanje, aktivnost i napisana djela ostat }e trajan doprinos na-{oj znanosti” (Ognjen ^aldarovi}).Rade}i sa [uvarom u grupi za ruralnu sociologiju u Agrarnom institutu, Vlado Puljiz jedobro upoznao njegova “bitna karakterna obilje`ja: ogroman talent, poduzetnost i velikuradnu energiju, te nepatvorenu ~ovje~nost, koja je, ~ini se, mnogima ostala skrivena iza nje-gove dobro poznate, ali dobrodu{ne ironije” (Vlado Puljiz).Alija Hod`i} primje}uje da je uvijek kod [uvara “bio prisutan cini~ki realizam i utopi-zam jednog realiste. Bio je, dakle, cini~an, konfliktan, duhovit, neosvetoljubiv, solidaran.”Prof. dr. Ivan Cifri} uo~ava da je volio “svoj nastavni~ki poziv, koji je redovito i prijegor-no obavljao, unato~ i drugim obvezama”.B. ^ulig ka`e da je prof. [uvar bio osoba koju je mo`da – kao pro~elnik Odsjeka za so-ciologiju – “najvi{e susretao na Odsjeku, {to zna~i zapravo da je on vrlo ~esto bio na svomposlu, da je radio mnogo, da je radio na mnogo predmeta, da je mnogo sura|ivao sa studen-tima i svojim kolegama i da zapravo ne znam ni jednu osobu iz struke koja je toliko ulo`ila ustruku.” Dao je izniman doprinos kulturi i sociologiji, a... “taj ~ovjek je doista pridonio hrvat-skoj znanosti uop}e i time ostavio iza sebe ogroman materijal koji }e jo{ generacije prou~ava-ti” (Benjamin ^ulig).Jedan nepotpun popis njegovih radova sadr`ava 480 bibliografskih jedinica (Vidi: [. Pi-li}: Prilozi za bibliografiju radova prof. dr. Stipe [uvara, [kolski vjesnik, Vol. 53, br. 3–4/2004.str. 279–310) od kojih se najmanje dvadeset odnosi na knjige. U strogo znanstvenom smisluzna~ajniji je doprinos dao knjigama: Sociolo{ki presjek jugoslavenskog dru{tva, Izme|u zaseokai megalopolisa, Samoupravljanje i alternative (u pet izdanja) te dvije dvotomne i voluminozneknjige Socijalizam i nacije te Sociologija sela. Mo`da bi se tome mogla pridodati i njegova zad-227In memoriam: Stipe [uvar (1936 – 2004) Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 3–4: 225–229nja knjiga Hrvatski karusel pisana (u odnosu na druge) na atipi~an na~in, kao {to je sebe i samsmatrao atipi~nim sociologom u Hrvatskoj.Od 1974. do 1982. bio je ~lan Izvr{nog vije}a Sabora SR Hrvatske i predsjednik Repu-bli~kog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizi~ku i tehni~ku kulturu. Za njegovo ime vezuje sereforma obrazovanja u to vrijeme, ali i pothvati u kulturi, kao {to su otvaranje Stalne izlo`becrkvene umjetnosti u Zadru, Muzeja hrvatskih arheolo{kih spomenika u Splitu, Muzeja “Mi-mara” i Muzejskog centra “Julije Klovi}” u Zagrebu, izgradnja nove zgrade Nacionalne isveu~ili{ne biblioteke.Mnogi su suglasni u tomu da je zaslu`an za ~etiri kapitalna objekta kulture u Hrvatskoj.Me|utim, tri od ta ~etiri objekta podr`avala je i vlast, dok Nacionalna i sveu~ili{na biblioteka(NSB), zbog onda{njeg programa stabilizacije, nije bila u planu gradnje. Slu`bena politika uHrvatskoj bila je dakle, protiv gradnje NSB-a. [uvar je iskoristio mogu}nost u propisima: akosamoupravnim sporazumima ve}ina zaposlenih u jednoj grani djelatnosti prihvati da izdvajasredstva za neku investiciju, onda Sabor SRH donosi Zakon kojim progla{ava obavezu zasve. U pripremi toga anga`irao je na stotine ljudi, od obi~nih gra|ana do akademika. I sad se`ivo sje}am kako mi je radosno, kasno nave~er, telefonirao da je, primjerice, ve}ina zaposle-nih u gra|evinarstvu Hrvatske prihvatila sporazum o izdvajanju financijskih sredstava zaNSB.Prof. B. ^ulig tvrdi da je prof. [uvar bio “omiljen me|u studentima” ~ega se sje}a jo{ izvremena kad je i sam studirao, a iz posljednje generacije studenata kojima je [uvar predavaoKaja Ocvirek-Kru{i} priop}ava nam da prof. [uvar “nikad nije imao potrebu da se dokazujena studentima” da je Sociologiju sela, iako je govorio “prili~no tiho” ipak “slu{alo jako punoljudi”. Oni su studenti “iz prvih klupa i oni koji su se srijedom ujutro dizali da stignu do osamsati na Sociologiju prava, dobili pune bilje`nice njegovih digresija, i digresija na digresije, ukojima je sa savr{enom sociolo{kom imaginacijom povezivao osobne anegdote i do`ivljaje izsvakodnevnog `ivota s makronivoom. I u`asno je puno toga znao. (...) zatim, obja{njavao jenarodne poslovice tako {to bi ih smjestio u suvremeni kontekst. I za devedeset posto studena-ta mogao je na temelju njihovog prezimena re}i to~no iz kojeg su mjesta.” (...) “Nikad nijeradio probleme studentima, nije ga ni smetalo ni vrije|alo kada bi ljudi kasnili na predavanja,... imao je termine za ispite svaki tjedan” (K. Ocvirek-Kru{i}).I kao {to re~e prof. dr. Ivan Cifri} na opro{taju od [uvara na Mirogoju: “^itav je `ivot`ivio izme|u hvale i kritike, grade}i svoj svijet i vlastiti put me|u sociolozima, anga`iranimintelektualcima i politi~arima.” I dalje: “Rodio se u seoskoj sredini, siroma{an – umro je uvelikom gradu kao sveu~ili{ni profesor, siroma{an, a ostavio je u naslje|e zna~ajan prilogznanstvenom bogatstvu hrvatske sociologije.” @ivio je, u privatnom `ivotu, skromno.U vrijeme kad je bio predsjednik SKJ, slu~ajno smo se sreli u zagreba~kom Palaceu. Inakon kra}eg razgovora rekoh mu da tramvajem produ`ujem za Jarun. Ponudio se da me od-veze svojim osobnim kolima. Bio je to ve} legendarni bijeli golf. Kad je prof. [uvar vozio nizSavsku cestu, mnogi voza~i pored i iza nas su trubili. Rekoh mu da vjerojatno ne{to nije u re-du s automobilom. Ne, ka`e on, negoduju {to sam oti{ao na du`nost u Beograd. Me|utim, namoj nagovor ipak je zaustavio auto i vidjeli smo da se auspuh vu~e po cesti. Tra`io je komad`ice da ga zave`e. Pravio sam se ozbiljan, ali sam u {ali rekao da zgrada Vjesnika nije daleko ida }u zamoliti nekog novinara da napravi fotoreporta`u o predsjedniku SKJ koji sam sebevozi u dotrajalom automobilu koji se prakti~no na cesti raspada. Na to je odgovorio: “Mo`e{oti}i, ali ti ne}e vjerovati jer misle da imam ogromnu pratnju i jo{ ve}u imovinu.”U gimnaziji aktivno djeluje u Narodnoj omladini (kasnije Savez omladine) te je kao ma-turant primljen u KP/Savez komunista.1972. godine kooptiran je u CK SKH, a za ~lana u`ega partijskog vodstva u Hrvatskojbiran je (po prvi put) 1982. godine. Na 13. kongresu SKJ 1986. godine izabran je (po prvi228In memoriam: Stipe [uvar (1936 – 2004) Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 3–4: 225–229put) za ~lana CK SKJ, te za ~lana njegovog Predsjedni{tva. Od lipnja 1988. do svibnja 1989.bio je predsjednik Predsjedni{tva CK SKJ, a od svibnja 1989. do kolovoza 1990. ~lan Pred-sjedni{tva SFRJ, kad ga je hrvatski Sabor opozvao.“Dvadesetak njegovih knjiga, na stotine ~lanaka i bezbroj javnih nastupa... materijalnisu dokaz njegove neiscrpne energije i kreativnosti po kojoj je znan mnogima” (Ivan Magdale-ni}).“Umro je protiv svoje volje, ali je `ivio po svojoj volji” (\uro [u{nji}).“[uvarov sprovod na Krematoriju u Zagrebu bio je do sada nevi|en skup intelektualneljevice, valjda najve}i nakon smrti Vladimira Bakari}a i Miroslava Krle`e. Ne po direktivi, posrcu” (Vilko Luncer).Sahranjen je na Mirogoju, na polju 111.Nadao se da }e imati vi{e vremena za pisanje. Namjeravao je do kraja srediti rukopisedviju gotovo dovr{enih knjiga (Historia tragicomica i Ogledi o tranziciji i globalizaciji) i ubrzatipisanje novih, u prvom redu ud`benika iz sociologije prava i memoarskih zapisa kojima je ve}bio odredio naslov: Za sve su mi krivi Hrvati i Srbi. Posljednje poglavlje tih memoarskih zapisatrebalo je nositi naslov: “Jesam li mogao biti drugi i druga~iji?”.Neposredno nakon njegove smrti pojavio se, u Zagrebu, u samom sredi{tu grada, uDra{kovi}evoj ulici grafit: “Trg [uvaru”.[ime Pili}229In memoriam: Stipe [uvar (1936 – 2004) Revija za sociologiju, Vol XXXVI. (2005), No 3–4: 225–229

In memoriam: Stipe Šuvar (1936. – 2004.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia