Snažni razvitak industrije kaveznog uzgoja ribe u posljednjim de-setljećima doveo je marikulturu do sukobljenosti s brojnim korisnicima obalnih zona, proizvodeći ujedno čitav niz otvorenih pitanja o njenoj ekološkoj održivosti, ekonomskoj učinkovitosti i društvenoj opravdanosti. S obzirom na biofizikalne i geomorfološke specifičnosti Jadrana, napose njegovu produktivnost i disperzivne mehanizme, javnost je posebno zabrinuta zbog neizbježnog organskog otpada i mogućih eutrofikacijskih procesa u ekosustavu mora. Slijedom dostupnih podataka koji se odnose na okolišne aspekte marikulture, posebno u Sredozemlju, kao i na unapređenje sastava i tehnologije proizvodnje krmiva daje se detaljna kvantifikacija nutrijenata koji kaveznim uzgojem ribe dospijevaju u morski okoliš, te se posebno analiziraju potencijalni rizici po morski okoliš. Novije zootehničke mjere, izbor sirovina u hrani, povećanje sadržaja masti kao glavnog energenta na uštrb bjelančevina rezultirali su znatnim unapređenjem ekoloških i ekonomskih performansi kaveznog uzgoja. Ocijenjeno je da su rizici eutrofikacije u jednom oligotrofnom moru kakav je Jadran posve mali. Negativni ekološni učinci su mogući na lokalnoj razini, posebno ako se kavezni uzgoj odvija u geomorfološki neprikladnim zonama i ukoliko je zbog upravljanja uzgajališta na djelu veliki rasap hrane.Vigorous development of industrial cage fish breeding has brought mariculture into conflict with numerous users of coastal zones raising, at the same time, a whole series of open questions on its ecological sustainability, economic efficiency and social justification. With respect to biophysical and geomorphological specific qualities of the Adriatic sea, particularly its productive and dispersion mechanisms the public is particularly worried about the unavoidable organic waste and possible eutrophic processes in the ecosystem of the sea. Following the available data connected with the environmental aspects of mariculture, particularly in the Mediterranean, as well as the improvement of the system and technology of feed production a detailed nutrient quantification is given, which in cage breeding ends up in the sea. Recent zootechnical measures, selection of feed ingredients, the increase of fat as the main energy source at the expense of proteins have resulted in significant improvement of ecological and economic performance in cage breeding. It has been established that the risks of eutrophication in the olygotrophyc sea like the Adriatic are quite small. Negative ecological effects are possible on a local level, par¬ticularly if cage breeding is in geomorphologically inadequate zones and if due to poor management there is a great waste of feed