Prikaz knjige: Publije Flavije Vegecije Renat (2002.) Sažetak vojne vještine. Zagreb: Golden marketing

Antonio Tomas

Tomas, Antonio

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

prikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM210Prikazi i recenzijeprikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM211prikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM212Prikazi i recenzije213STALJINGRADSKI PAKAOBeevor, Antony (2003.)  Staljingrad. Zagreb: Stih, 444 str.Antony Beevor izvanredni je profesor naSveuèilištu u Londonu te bivši èasnik bri-tanske vojske. Beevor je plodan pisac kojije osvojio mnoge knji<evne nagrade i pri-znanja. Nositelj je naslova Vitez reda um-jetnosti i knji<evnosti (Chevalier de l’Ordredes Arts et Lettres; 1997. godine) i ÈlanKraljevskog društva za knji<evnost (Fellowof the Royal Society of Literature; 1999.godine. Autor je knjiga The Spanish CivilWar, Crete: The Battle and the Resistan-ce, Paris After the Liberation 1944-1949(u suautorstvu s Artemis Cooper), Berlin– The Downfall 1945 i The Mystery of OlgaChekhova.Knjiga Staljingrad bogati je dokumento tragièkim i junaèkim vremenima koja suzadesila Staljingrad krajem 1942. ipoèetkom 1943. godine. Obiluje podaci-ma i daje detaljan uvid u razvoj samebitke, pa ako netko <eli samo osnovneinformacije i zanima ga samo opæa per-spektiva staljingradske kampanje, bolji bimo<da bio izbor knjiga 199 Days: TheBattle for Stalingrad autora EdwinaPalmear Hoyta. Beevorov Staljingrad veo-ma je èitljiv jer je autor uspio spojiti vojnaznanja i literarni talent koji mu omoguæavada dogaðaje povezuje u prièu. Naime, uzpovijesne èinjenice autor navodi obiljepodataka koji se tièu sudbina pojedinihsudionika ove bitke, podjednako vojnikai zapovjednika, te njihove osobne pogledena situaciju u kojoj su se našli, a što, re-cimo, nije sluèaj s knjigom Stephena Wal-sha Stalingrad: The Infernal Cauldron,1942-1943. Autor prvo opisuje rasporedjedinica na fronti, iznosi planove vojsko-voða, da bi zatim dao opis uvjeta u kojimasu vojnici “<ivjeli”, a koji nas ne ostavljaravnodušnima.Djelo zapoèinje opisom razvojadogaðaja na samome poèetku izvedbeoperacije Barbarossa. U prvih nekolikopoglavlja prati se gotovo nesmetan pro-dor njemaèkih postrojbi duboko u SSSR,kao i greške njemaèke strategije (npr.zakašnjeli napad na Moskvu), tako da sedobiva uvid u opæe stanje koje je postojalona Istoènom frontu neposredno prednapad na sam Staljingrad. Prikazana jenjemaèka ofenziva na podruèje oko Sta-ljingrada, nakon èega slijedi prikaz nje-maèkog osvajanja veæega dijela grada,ruske ogorèene obrane i, naposljetku, sa-me gradske bitke. Nastavlja prikazom, zanjemaèke vojnike kobne, sovjetske ope-racije Uran, zarobljavanja 6. armije nakonèega slijedi analiza njemaèke neuspjeleoperacije Zimska oluja kojom se pokušaloosloboditi njemaèke snage zatoèene po-kraj Staljingrada. Rašèlamba sovjetskeoperacije Mali Saturn, koja je još višeodvojila 6. armiju od ostatka njemaèkevojske, uvod je u prikaz završne operacijePrsten koja je 6. armiju dokrajèila.A. Beevor od poèetka knjige ustrajnopokušava rekonstruirati psihièka stanja ukojima su se nalazili voðe obiju strana,neprestance inzistirajuæi na tome da suupravo oni jedini izvor velikih promašajanjihovih vojski. U opisu je autor otišao ta-ko daleko da stjeèemo plastiènu sliku otome kako je cijeli sukob u stvari tek igraneozbiljnih vrhovnih voða koji su svojeopasne frustracije rješavali doslovno tro-prikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM213Polemos 7 (2004.) 1-2: 213-218, ISSN 1331-5595214šeæi <ivote svojih vojnika. To se sasvim jasnovidi iz èinjenice da Hitleru uopæe “nije bilodo spašavanja <ivota, nego da ga jezanimalo iskljuèivo stvaranje dojmljivihmitova”, buduæi da je “doista raèunao namasovno samoubojstvo, ponajprije viso-kih èasnika”. Staljin se nije ponašao ništaodgovornije i tvrdoglavo je ostajao prisvojim zamislima o operacijama koje suunaprijed bile osuðene na neuspjeh i kojesu dovele do nepotrebno velikih <rtava sruske strane. Takoðer je zanimljivo kakoje Staljin iz straha od rata s Njemaèkom upoèetku nareðivao svojim trupama da nepru<aju otpor, a poslije je to prikazivaokao dio svog plana o uništenju njemaè-kih postrojbi lukavim uvlaèenjem u klopkuprodiranja u dubinu SSSR-a.Mo<e se primijetiti da autor volipodsjeæati na razmjere ratnih stradanjakoja su kulminirala u uvjetima pod kojimasu se vojnici obiju strana nalazili. Zanjemaèke vojnike je situacija ipak bilaosjetno te<a, pogotovo nakon operacijeUran, što autor detaljno opisuje navodeæibezbrojne primjere vojnika koji su umiraliod gladi, hladnoæe ili od posljedica i naj-lakših rana jer lijekova jedva da je i bilo, ahigijenu je bilo nemoguæe odr<avati. “Prijednoj sam patroli pitao stra<ara kakva jesituacija, na što mi je on odgovorio da jesve pod kontrolom. Kada sam se vraæaoiz patrole našao sam ga mrtvog u snijegu,umrlog od gladi – napisao je jedan nje-maèki podoficir.” “Nakon što bi jedan ra-njenik umro, lijeènici su jasno mogli vidjetikako uši silaze s njega i tra<e novo <ivomeso.”Posebno je naglašena nemilosrdnapolitika SSSR-a prema dezerterima ivojnicima sovjetskog porijekla koji su senašli u redovima Wehrmachta, tesovjetskim vojnicima palima u njemaèkozarobljeništvo. “Jednom prilikom kad seskupina sovjetskih vojnika predala, nje-maèki su tenkovi po<urili zaštiti ih od vatrekojom su bili obasuti sa sovjetskihpolo<aja.” No, za razliku od Williama Crai-ga u knjizi Enemy at the Gates: The Battlefor Stalingrad, Beevor uopæe nije na stranini Njemaèke niti SSSR-a, veæ je potpunonepristran i objektivan.Ipak, usprkos iznimno teškoj situacijiu kojoj su se vojnici u Staljingradu našli,postojali su i primjeri njihove meðusobnesolidarnosti, kao i sluèajevi kada su vojniciiskazivali sarkastièan smisao za humor,èemu knjiga takoðer posveæuje brojnamjesta.Prikaz je ovo rata u svoj njegovojsurovosti, s opširnim prikazom razvojabitke koja je oznaèila prekretnicu naIstoènom frontu.Igor Drvend<ijaprikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM214Prikazi i recenzije215RIMSKA TEORIJA VOJNE VJEŠTINEPublije Flavije Vegecije Renat (2002.) Sa<etak vojne vještine. Zagreb: Goldenmarketing, 239 str.U Hrvatskoj je tiskano djelo rimskogateoretièara vojnoga umijeæa Publija FlavijaVegecija Renata (IV./V. stoljeæe) – Sa<etakvojne vještine;  sastoji se od èetiri poglavlja(“knjige”): Liber primus, Liber secundus,Liber tertius, Liber quartus. Iznimno je vri-jedan izdavaèki pothvat jer donosi i izvor-nik Vegecijeva djela na latinskom jeziku –Epitoma rei militaris, i njegov prijevod nahrvatski jezik – Sa<etak vojne vještineprevoditeljice Teodore Shek Brnardiæ.Uvod se sastoji od Napomene nakladnika,zatim  prikaza Vegecija kao teoretièararimske vojne vještine prireðivaèa VladimiraBrnardiæa te bilje<aka prevoditeljiceTeodore Shek Brnardiæ.Dr<i se da Vegecije nije pisao djelona temelju vlastitoga vojnoga iskustva,jer nije bio vojnik, niti je imao namjerunapisati povijest rimske vojske. Bio jeteoretièar vojnoga umijeæa te se koristiodjelima starijih rimskih pisaca (MarkaPorcija Katona Starijeg Cenzora, AulaKornelija Celza, Saksta Julija Frontina iTarutenija Paterna), i rimskih careva(Augusta, Trajana i Hadrijana) èiji supropisi iskorišteni kao prvorazredanizvor. Vegecije se koristio i grèkim au-torima kao izvorima, što potvrðuje èestauporaba grèkih rijeèi u odjeljcima kojise odnose na pomorstvo i pomorskoratovanje. Prema tome, Vegecije ne opi-suje stvarnu vojsku odreðenoga raz-doblja, nego primjerima iz starijih djelapotkrepljuje vlastitu predod<bu o tomekakva je bila vojska predaka.Zbog toga je dvojbeno pitanje kakose Vegecije koristio navedenim izvorima.Neki smatraju da je svaka od èetiri Ve-gecijeve knjige zasnovana na sa<etkujednoga starijega djela iz kojega jepreuzet izvorni raspored. Meðutim,smatra se i kako je èitavo djelo ureðenoslaganjem primjera iz starijih izvora iliterature u sadr<ajne cjeline. Na<alost,Vegecije primjere iz razlièitih razdobljapreuzima tako da nije potpuno jasno štoje citat iz prošlosti, a što je dio njegovepredod<be. Zbog toga se Vegeciju pred-bacuje da je uzimao pojmove iz razlièitihrazdoblja, a da nije uzeo u obzir razno-likost uvjeta u razlièitim epohama.U drugom dijelu Uvoda knjige dat jekratak pregled razvoja i ustroja rimskevojske, koji pokazuje da su se u razdobljuod gotovo 13. stoljeæa postojanja rimskedr<ave (od osnutka grada Rima u 8. st.pr. Kr., pa sve do pada Zapadnog RimskogCarstva 476.) organizacija i ustroj rimskevojske stalno mijenjali. U vrijeme prvogakralja Romula, Rimljani su se borili kaopješaci naoru<ani kopljem, sulicom,maèem, no<em i sjekirom, a bogatiji sunosili i kacigu i oklop. Dr<i se da je unajranijem razdoblju (od 8. do 7. st.)rimska legija brojala oko 3.000 pješaka,kojima je bilo pridru<eno 300 konjanika.Legija je bila ustrojena po plemenskomprincipu i svaka od 30 kurija davala je 100pješaka i 10 konjanika. S vremenom, legijaje brojala sve više i više vojnika. Premapredaji, za vrijeme Servija Tulija (578. –534.  pr. Kr.) provedena je vojna reformauvoðenjem imovinskog cenzusa. Pješaštvosu tada èinili vojnici rasporeðeni premaimetku u 5 razreda; vojnici iz prva 3 redaprikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM215Polemos 7 (2004.) 1-2: 213-218, ISSN 1331-5595216èinili su teško, a vojnici iz preostala 2 redalako pješaštvo. U prvom redu stajali sunajbolje opremljeni vojnici – poput teškogpješaštva grèkih hoplita (s kacigom,oklopom i nazuvcima, te štitom, kopljemi maèem), a svaki sljedeæi red bio je sveslabije opremljen. Oko 100. godine pr. Kr.,Gaj Marije je u potpunosti reorganiziraovojsku. Vegecije navodi da je Gaj Marijestvorio  profesionalnu vojsku i svimaomoguæio stupanje u vojnu slu<bu bezobzira na imetak i podrijetlo. Slu<ba uvojsci trajala je 16, kasnije od 25 do 26godina, a nakon toga su islu<eni veteranidobivali zemlju kao nagradu. Kako je legijapostala tipizirana, ulogu lakoga pješaštvai konjice preuzele su pomoæne èete. UCezarovo doba u legije je novaèena galskai germanska konjica, germanska inumidska konjica kombinirane s lakimpješaštvom te hispansko teško i lakopješaštvo i konjica. U Cezarovo dobarazvoj legije dosegao je vrhunac.U doba Principata i Carstva nije biloznaèajnijih promjena: uz brojeve (koje jeuveo Cezar) svih 25 legija dobiva imena.Car Oktavijan August u Rimu je stvoriogradske kohorte (vigiles i urbani) – sa oko500 vojnika, i pretorijansku gardu.U 1. stoljeæu prva legijska kohortanarasla je na 800 vojnika, a u doba caraHadrijana (117. – 138.) na 1.000 (cahorsmiliaria). Legija je tada brojala 5.500vojnika,  a još joj je pridodano 120konjanika rasporeðenih u 4 turme,predviðenih  za izvidnièku i slu<buglasnika.Konjica je oduvijek bila slabiji diorimske vojske i bila je uzrokom mnogihporaza. U 2. st. ukinuta je legijska konjica,a konjanici su se, kao pomoæne trupe,novaèili na prostoru vojnih operacija. CarHadrijan je uveo u slu<bu Cataphracti,tešku konjicu unovaèenu na Istoku.Jedinice konjanika – tzv. ‘’ALE’’ (ala = krilo)– brojale su 500 vojnika podijeljenih u 16trupa sa po 32 konjanika. Kasnije se brojkonjanika poveæao, a ustrojene su ikombinirane jedinice sastavljene odkonjanika i pješaka (takve jedinice veæ suimali Germani, Hispanci i Numiðani).U doba cara Galijana (253. – 268.)izvršena je centralizacija vojske ustrojeneod pješaèkih odreda (tzv. Veskalija), kojisu bili izuzeti od legija i jedinica na granici.Legije su oslabljene i rašèlanjene na manjeodrede (od 300 do 500 vojnika). ZaDioklecijanove vladavine carska garda(palatini) razvija se u pokretnu vojsku, ajedinice graniène vojske postaju drugo-razredne. Pokretnu vojsku (comitatenses)saèinjavaju elitne jedinice konjice, teškogi lakog pješaštva (brojale su izmeðu 500 i1.000 vojnika), koncentrirane ugradovima. Neovisne regionalne vojske,kojima su zapovijedali magistri militum,kao nadopuna glavnoj vojsci,karakteristika su za doba  vladavineKonstantinovih sinova (od 330. – 350.). Izgraniène vojske izdvojene su konjanièkejedinice koje su postale dio pokretnevojske. U 4. stoljeæu vojska se dijeli naredovitu i plaæenièku. Tijekom vladavineTeodozija I, Carstvo se sve više oslanja naneredovite vojne formacije, kao što jeprema kraju Carstva sve više rasla ovisnostrimskih careva o barbarskim vojskama.Vojna slu<ba barbara pojedinaca, bezobzira na njihovu brojnost, bitno serazlikovala od vojne slu<be èitavih narodakoji zadr<avaju socijalnu strukturu ipolitièku organizaciju.Posebna pa<nja u Uvodu, kao i uVegecijevu djelu posveæena je ratnimspravama. Naime, rimska vojska je, osimpo disciplini, uvijek bila poznata popraæenju dostignuæa u vještini ratovanju,odnosno ratnih sprava koje su Rimljaniprikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM216Prikazi i recenzije217uglavnom preuzeli od Grka i koristiliponajprije one za opsjedanje gradova.Vegecije navodi kako su se za prila<enjeutvrdama koristile razlièite vrste zaklona(vinea, porticus, pluteus, musculus itestudo), te pokretne tornjeve na višekatova s pokretnim mostom koji se mogaoprebaciti preko zidina. U donjem dijelutornja ili u posebnom zaklonu nalazio seovan (aries), namijenjen rušenju zida. Istojsvrsi slu<ili su bušilo (terobra) i srp (falxmuralis). Koristile su se i bacaèke  sprave,hitala (tormenta) koja su imala iobrambenu funkciju.Antièke ratne bacaèke sprave dijele seprema principu rada u dvije grupe: naone koje su se slu<ile izbacivanjemprojektila napinjanjem tetive i luka – dakletenzijom, i one na principu  uvijanja snopavlakana – odnosno torzijom. Tijekom 1.st. pr. Kr. Rimljani su razlikovali sprave kojeizbacuju projektile – kamenje u luku –ballistae, od bacaèa za strijele, odnosnosprava koja izbacuje  projektil pravocrtno– catapultae. Znaèajna promjena dogo-dila se u 3. stjoljeæu kada se pojavio novi,uèinkovitiji bacaè kamena – onager (“divljimagarac”). Tijekom srednjega vijekabacaèko se oru<je rabilo i razvijalo naosnovi rimskoga, sve dok ga primjenabaruta nije istisnula.U Prvoj knjizi djela Sa<etak vojnevještine (od 28 poglavlja), Vegecije govorio odabiru novaka za vojnu slu<bu, te ovje<bama u rukovanju oru<jem tijekomobuke. U opširnom izlaganju nalaze se izanimljiva Vegecijeva razmišljanja –primjerice, kako su Rimljani sve narodepobjeðivali samo izvje<banošæu u oru<ju iumijeæem, a da su brojnost i velièina vojskebili manje va<ni. Govoreæi o odabirunovaka, tvrdi da je  podneblje vrlo bitanèimbenik –  jer su “oni bli<e suncu manjeotporniji od onih sjevernijih”; i dalje dasu: „novaci sa sela, odnosno s polja,prikladniji za oru<je od onih iz gradova“.Ilustrativan je opis zadavanja udaraca: netreba iæi sjeèimice nego ubodom jer “štose god zasijeèe, kakvim god zamahomstiglo, ne ubija èesto zbog zaštitneopreme”, a  ubod, zarinut dva-tri palca,postaje smrtonosan jer “što god da sezabada nu<no prodire do <ivotnihorgana”.U Drugoj knjizi ( 25 poglavlja) Vegecijevrlo dobro opisuje rodove i grane vojske,koju dijeli na konjanike, pješake i flotu.Navodi razlike izmeðu legija i pomoænihèeta, utvrðujuæi koliko je koji narod imaovojnika u rodovima (npr., makedonska igrèka falanga brojile su po 8.000 oru<nika,a rimske legije 6.000 oru<nika). Govori ova<nosti i du<nosti prefekta tabora, legijei graditelja te istièe prvi bojni znak èitavelegije (orao kojeg nosi orlonoša) i kohorte(zmaj). Vegecije naglašava va<nost uvje<-banosti vojnika jer “ako izostaneobuèenost u oru<ju, seljaèina se nerazlikuje od vojnika”.U Treæoj knjizi (26 poglavlja) Vegecijeje izlo<io sve vrste umijeæa koja se smatrajuneophodnima u kopnenoj bici; ovu knjigusmatra va<nijom od ostalih jer je to “knjigakoja zove u borbe”! U njoj raspravlja ovelièini vojske. Primjerice, ako se radi omanjem ratu, Vegecije dr<i da bi dovoljnobilo oko 10.000 pješaka i 2.000 konjanika,a da bi za veæi rat trebalo dvostruko viševojnika. Vegecije govori o potrebinadgledanja zdravlja vojnika, mjeramaosiguranja kako vojnici ne bi digli bunu,te vrstama vojnih signala. Raspravlja otaktici (prepadu, zasjedi ili otvorenomboju) te o ulozi vojskovoðe – o njegovojmudrosti i sazivanju ratnih znalaca radirasprave o svojim i neprijateljskimsnagama. U posljednjem poglavlju Vege-cije nabraja 33 opæa pravila ratovanja, kojaprikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM217Polemos 7 (2004.) 1-2: 213-218, ISSN 1331-5595218su vjerojatno bila najpopularniji dio knjige(posebice u srednjem vijeku).U Èetvrtoj knjizi (46 poglavlja) Vegecijenabraja sve sprave kojima se osvajaju ilibrane gradovi, te donosi i pravilapomorske bitke. Gradovi moraju biti utvr-ðeni (prirodno ili umjetno) bedemimagraðenim pod kutom i pojaèanimzemljanim nasipom. Ratne sprave kojeslu<e pri napadu na bedeme jesu:kornjaèe, ovnovi, srpovi, bojne kolibe,zaštitni krovovi, rovke i pokretni tornjevi.Vegecije  precizno opisuje kako se svakaod njih gradi, odnosno rabi u bici, ali ikako se odbija njezin napad. Pravilapomorskih bitaka u Vegecijevu djelugotovo da i nema jer je “na moru uspo-stavljen mir, pa se s barbarskim narodimaboj vodi na kopnu”. Ipak, Vegecije donosiopis ratnih brodova, koji su nazvaniliburnama.Zanimanje za Vegecijevo djelo bilo jeizuzetno  u razdoblju od 9. do13. stoljeæa.Bilo je jedno od najviše prepisivanih,prevoðenih i preprièavanih u cijeloj Europisve do 1300. godine;  posebice je biloomiljeno kod vladara, pa je prije 1500.godine više puta prevedeno na francuski,talijanski, engleski i njemaèki jezik. Kaošto se Vegecije koristio drugim autorimaza svoje izvore, tako je i njegovo djeloimalo veliki utjecaj na druge autore. Pri-mjerice, u svojoj vojno-teorijskoj raspraviVegecijevim djelom, kao uzorom, slu<iose veliki renesansni teoretièar NiccoloMachiavelli, a Vegecija su tijekom povijestiimali, koristili ili prouèavali i MaksimilijanI. Habsburg, Karlo Joseph de Lignea, carJosip II. i drugi. Vegeciju se pripisuje idanas èesto citirana izreka: Onaj tko <elimir, neka se sprema za rat! (Qui desideratpacem, preparet bellum).Vegecija je u svojoj biblioteci imao iNikola Zrinski. Od èetiri njegova poznatadjela, tri su izravno ili posredno povezanas Vegecijevim djelom. Primjerice, u djelimaMali taborski traktat i Hrabri vojskovoðaNikola Zrinski raspravlja o vojnoj reformi,o kvalitetama koje treba imati vojskovoðate o dobroj i lošoj strategiji. CitirajuæiVegecija, Zrinski dr<i da je za vojnu slu<bunajprikladniji seljak – „koji je odrastao uprirodnim uvjetima, koji je jednostavnanaèina razmišljanja i bez prohtjeva, te kojije sposoban za rat i koji se u borbiponajmanje boji smrti“.Vegecijevo djelo jedinstven je i iznimnovrijedan izvor za razumijevanje antièke isrednjovjekovne vojne povijesti. S obzi-rom na to da je vojna povijest, a posebicesrednjovjekovna vojna povijest u hrvatskojhistoriografiji zapostavljena (ako uopæe ipostoji), objavljivanje prijevoda Vegecijevadjela na hrvatski jezik zaslu<uje svepohvale.Antonio Tomasprikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM218Prikazi i recenzije219prikazi.pmd 2/8/2005, 2:55 AM219

Rimska teorija vojne vještine

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia