Prikaz knige Davor Pećnjak, Aspekti osobnog identiteta, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Biblioteka Scopus, Zagreb 2006, 113 str

Jasmina Čelica

Čelica, Jasmina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

ili onkraj razlièitih podruèja iskustvene znanosti, […].” Pogled unaprijed, pak,otvara se kroz osvjedoèenje da “duh znanstvenog shvaæanja svijeta u sveveæoj mjeri pro®ima razlièite oblike privatnog i javnog ®ivota, nastave, od-goja, arhitekture, te poma®e voditi gospodarski i društveni ®ivot prema racio-nalnim principima. Znanstveno shvaæanje svijeta slu®i ®ivotu i ®ivot ga prih-vaæa.” Naposljetku, knji®icu dovršava izvrsna rasprava Borana Berèiæa, auto-ra naše jedine sustavne studije logièkog empirizma, “Logièki pozitivizam imetafizika – 76 godina kasnije”, dopunjena prikazom dodatne literature.Tihomir VukeljaZavod za povijest, filozofiju i sociologiju znanostiFizièki odsjek, Prirodoslovno-matematièki fakultetBijenièka cesta 32, HR-10000 Zagrebtvukelja@phy.hrDavor Peænjak, Aspekti osobnog identiteta, Hrvatski studiji Sveuèilištau Zagrebu, Biblioteka Scopus, Zagreb 2006, 113 str.Veliki broj rasprava iz filozofije uma bavi se prirodom osobnog identiteta.Stoga je prije svega potrebno odrediti u èemu se sastoji problem osobnogidentiteta. Problem nije lako definirati, no mo®emo reæi da se osobni iden-titet bavi pitanjima o nama samima kao ljudima ili osobama. Ne postoji samojedan problem osobnog identiteta, veæ cijeli niz razlièitih problema, oblikova-nih u pitanja poput: što èini osobu upravo tom osobom, što èini osobu istomosobom kroz vrijeme, te što je osoba? Iako su sva ta pitanja izuzetno zanim-ljiva, ipak u samoj sr®i diskusije o osobnom identitetu obièno le®i pitanje: štome to èini istom osobom kroz vrijeme? Ja pretpostavljam da sam ista osobakao što sam bila juèer, prije mjesec dana ili deset godina. No, uzmem li u ob-zir promjene koje su mi se dogodile tijekom tog vremena, mogu se zapitati:kako je to moguæe? Što je to što nas povezuje s nama samima u prošlosti i štoæe nas povezivati u buduænosti? Što je to potrebno da bi ista osoba postojalakroz razlièita vremena? Odgovor na to i slièna pitanja le®i u uvjetima našepostojanosti ili, toènije, u kriterijima osobnog identiteta kroz vrijeme.Upravo je pitanje identiteta kroz vrijeme središnji problem knjige As-pekti osobnog identiteta Davora Peænjaka. Veæ nas u samom uvodu autor upo-zorava da æe prikazati samo “jednu diskusiju u okviru analitièke filozofije”, tenas usmjerava prema gore navedenoj problematici postojanosti identitetakroz vrijeme, ili preciznije, k pitanju: što je to što neku osobu koja postoji unekom trenutku t1 èini istom osobom u nekom drugom trenutku t2? U tra®e-nju odgovora na to pitanje postoje neki aspekti (odatle i naziv knjige) koji se113Prikazi knjiga / Book Reviewsmogu pomnije ispitati, poput tjelesnog kontinuiteta, psihološkog kontinuite-ta ili pamæenja. U skladu s time, autor nam u nastavku nudi pregled najva®ni-jih filozofskih ideja relevantnih za rješenje problema postojanosti identitetakroz vrijeme.Od pojave Descartesa u 17. stoljeæu, diskusijom o “svijesti” dominiradualistièka ideja o umu (duši) kao neprote®noj, misleæoj supstanciji poveza-noj s fizièkim tijelom. Nakon toga, raspravu potièu, prije svega, reakcije naDescartesovo mišljenje, ali i na sve ostale forme dualizma opæenito. Mo®emoreæi da ovakav razvoj diskusije vrijedi i za problem osobnog identiteta.Peænjak pregled moguæih rješenja navedenog problema zapoèinje uobi-èajenom tvrdnjom da se um kao nositelj mentalnih stanja i procesa mo®e re-alizirati na materijalni ili nematerijalni naèin, te predstavlja Descartesa kaonajpoznatijeg zastupnika ove posljednje ideje. Ukratko, Descartes je tvrdiokako su um i materija sastavljeni od dvije potpuno razlièite supstancije. Ma-terija je prote®na i od nje je sastavljeno ljudsko tijelo, dok je nematerijalnasupstancija neprote®na, a od nje je sastavljen ljudski um ili duh. Upravo je tanematerijalna supstancija ono što neku osobu èini upravo tom osobom. To jenjezino jastvo. Taj se neprote®ni, nedjeljivi entitet koji je nositelj psihološkihosobina obièno naziva kartezijanskim egom, a ova se teorija obièno naziva du-alizmom supstancija. Ako prihvatimo tvrdnju kako je specificiranje kriterijaosobnog identiteta, izmeðu ostaloga, odreðivanje neèega što bismo moglismatrati dokaznom graðom za osobni identitet, tada mo®emo ustanoviti ka-ko nikakve dokazne graðe o postojanju èisto mentalnih entiteta nema, te dakartezijanski ego, prema autorovim rijeèima, “otpada kao moguæi kandidatza kriterij osobnog identiteta”. Buduæi da se kartezijanski ego pokazao lošimkandidatom, Peænjak se okreæe tra®enju prikladnijeg. U nastavku knjige raz-matra dva osnovna kriterija osobnog identiteta: fizièki i psihološki. Potrebnoje napomenuti kako se u raspravi i preciznom odreðivanju kriterija Peænjakkoristi misaonim eksperimentima – privlaènim i za ovaj problem uobièajenimmetodološkim postupkom koji pokazuje kako postoje i neki malo drugaèiji,logièki moguæi sluèajevi koji ozbiljno narušavaju naše uobièajene zdravora-zumske stavove.Prema fizièkom kriteriju, biti istom osobom kroz vrijeme jednostavnoznaèi biti istim biološkim objektom kroz vrijeme. Postoji nekoliko verzijafizièkog kriterija prema kojima je osoba ljudsko biæe, tijelo, mozak ili pakcentralni ®ivèani sustav. Sve te verzije tvrde kako je osobni identitet krozvrijeme uvjetovan postojanjem neke biološke stavke. Ipak, to ne znaèi da bilokoja od gore navedenih verzija tvrdi kako je osoba numerièki identièna s bilokojim biološkim objektom. U ovom dijelu knjige prikazana je verzija fizièkogkriterija prema kojemu se identitet osobe sastoji od prostorno-vremenskeneprekidnosti tijela, tj. tjelesni kriterij. U detaljnom i iscrpnom razmatranjutjelesnog kriterija, Peænjak problematizira tu tvrdnju pomoæu zanimljivogprimjera èovjeka Ivana koji na veèer normalno ode na spavanje, da bi seujutro probudio potpuno karakterno drugaèiji no što je bio. Mnogim prezic-114 Prolegomena 5 (1/2006)nim i pomalo tehnièkim varijacijama tog istog primjera (u kojima Ivan nesta-je, duplicira se ili pak ima tuða sjeæanja) ote®ava se moguænost odgovora, nopitanje ostaje isto. Je li, bez obzira na neupitnu oèuvanost prostorno-vre-menske neprekidnosti, Ivan još uvijek ista osoba koja je bila do tog jutra?Izgleda da nije. Kako bi stvar bila još kompliciranija, Peænjak uvodi i pri-mjere u kojima imamo prostorno-vremenski diskontinuitet. U tim sluèaje-vima Ivan nestaje na kraæe vrijeme, nakon èega se pojavljuje naizgled fizièki ikarakterno neizmijenjen. No racionalno je upitati se je li to ona ista osobakoja je bila prije negoli je nestala? Buduæi da je prema fizièkom kriterijuprostorno-vremenska neprekidnost nu®na za reidentificiranje osobe, moralibismo reæi kako Ivan, bez obzira na to što je naizgled nepromijenjen, nije istaosoba. No problemi za tjelesni kriterij ne prestaju ovdje. U nastavku Peænjakiznosi poznate Shoemakerove prigovore tjelesnom kriteriju. Shoemaker umisaonom eksperimentu poznatijem kao “transplantacija mozga”, opisujesluèaj u kojemu su dvojici muškaraca Brownu i Robinsonu (Peænjak ih nazivahrvatskim imenima Novak i Boškoviæ) nehotice zamijenjeni mozgovi pri ope-raciji. Taj primjer pokazuje kako je tjelesni kriterij pogrešan, te da je mo®dabolje okrenuti se psihološkim èinjenicama o osobama u prosuðivanju osob-nog identiteta.U pokušaju formuliranja psihološkog kriterija, Peænjak predla®e isprav-ljeni fizièki kriterij. Naime, buduæi da je tjelesni kriterij suoèen s mnogimproblemima, mo®da je bolje oslabiti zahtjev za prostorno-vremenskom ne-prekidnošæu cijeloga tijela i okrenuti se k zahtjevu za prostorno-vremenskomneprekidnošæu mozga. Zbog svoje razumske i misaone funkcije, mozak seobièno istièe kao sjedište ljudskog identiteta, pa ako je veæ neplauzibilnovjerovati da je naše tijelo ono koje odreðuje naš identitet, bolje je pomaknutise k uvjerljivijem kandidatu, a to je mozak. Ova je ideja vidljiva u teorijamaThomasa Nagela koji tvrdi da smo mi esencijalno naš mozak i Johna Perryakoji tvrdi da je ljudsko biæe ®ivo ljudsko tijelo. Perry takoðer nudi “teoriju oljudima” koja predstavlja apstraktni okvir u kojem mo®emo raspravljati oproblemu osobnog identiteta. Ipak, i ovdje mogu postojati problemi i to usluèajevima kada ne znamo je li odreðeni entitet i dalje isti mozak kao i prije.U poglavlju o psihološkom kriteriju razmatraju se dvije ideje: da se iden-titet osobe zapravo sastoji od njezine memorije (Lockeova teorija) i modifici-rana Parfitova verzija da se identitet osobe kroz vrijeme sastoji u zadr®avanjuveza psihološkog kontinuiteta izmeðu osoba u razlièitim vremenskim razdob-ljima. Ta je veza sastavljena od niza lanaca koji povezuju direktne psihološkeveze, poput onih izmeðu iskustva i zapamæivanja, te onih izmeðu iskustva idosjeæanja. No buduæi da se koncept memorije pokazao u najmanju rukuproblematiènim (najpoznatiji je Butlerov prigovor cirkularnosti), Shoemakerje uveo izmišljeni pojam quasi-memorije koja je jednaka kao i uobièajena me-morija, osim što za nju nije nu®no da pripada osobi koja je se prisjeæa. Peænjaknadalje uvodi i jedan od najpoznatijih protuprimjera psihološkom kriteriju,toènije, primjer iz èlanka Bernarda Williamsa koji ®eli pokazati kako misaoni115Prikazi knjiga / Book Reviewseksperimenti u kojima se tvrdi da je “zamjena tijela” konceptualno moguæa(iako se sla®e s tom moguænošæu) i nisu baš tako uvjerljivi kako se to èini naprvi pogled. Williams naime tvrdi kako svatko od nas mo®e predosjeæatibrigu samo za svoja buduæa iskustva, a ne i tuða, te da je upravo to kljuènosvojstvo identiteta kroz vrijeme. Na primjer, ako znate da æete biti muèeni,razumno je da se bojite tog dogaðaja. Ali ako znate da æe netko drugi bitimuèen, a da vi neæete, vaš stav æe biti znatno drugaèiji, bit æe manje osoban.Kako bi to pokazao, Williams iznosi dva razlièita naèina gledanja na eksperi-ment u kojem se dva tijela “zamjenjuju”, tj. povezuju s drugim mislima,karakterom i sjeæanjima, te u skladu s time i probleme koji nastaju u pitanji-ma vezanima za osobni identitet. Iako su ta dva sluèaja potpuno jednaka, teopisuju dvije potpuno jednake situacije, Williams nas na kraju uspijeva uvjer-iti kako bismo u jednom sluèaju trebali zakljuèiti da je osobni identitet odre-ðen psihološkim, a u drugom tjelesnim kriterijem.Nakon niza misaonih eksperimenata kojima se ispituju naše intuicije,Peænjak razmatra i poznate stvarne sluèajeve iz psihijatrije koji se obièno na-zivaju “višestruka liènost”, što je, smatram, posebno zanimljiv dio ove knjige.Osnovno je pitanje, nalazimo li zaista kod ljudi koji pate od pojave višestrukeliènosti više osoba ili je to jedna osoba koja ima odreðeni mentalni pore-meæaj. U pokušaju odgovora na to pitanje, razmatra se sluèaj djevojke Chris-tine Beauchamp, koji je opisao amerièki neurolog Morton Prince, a koja jeosim “svoje”, pod hipnozom pokazivala i tri dodatne, karakterno razlièiteosobnosti. Za razliku od Kathleen Wilkes koja smatra da u tom sluèajumo®emo reæi da imamo posla s više osoba, Peænjak tvrdi da je u sluèajuBeauchamp prisutna samo jedna osoba kod koje je neki traumatièni dogaðajuzrokovao to specifièno psiho-neurološko funkcioniranje mozga. Na kraju,mo®emo zakljuèiti kako autor zastupa stav da psihološki kriterij najboljeopisuje problematiène i neproblematiène sluèajeve u vezi osobnog identiteta.Knjiga predstavlja vrijedan doprinos ovoj tematici, posebice na hrvat-skom govornom podruèju u kojem nedostaje filozofske literature ovoga tipa.Premda je knjiga pisana jasno i detaljno, ipak mi se èini kako je malo prim-jerenija èitateljima koji veæ posjeduju opæi i povijesni uvid u problematikuosobnog identiteta (iako to nije nu®no nedostatak). U svakom sluèaju, ovo jekorisna, jasno pisana i pa®ljivo argumentirana knjiga koju je potrebno prepo-ruèiti svima koji ®ele produbiti svoje znanje o ovoj tematici.Jasmina Èelicajasmina.celica@pu.htnet.hr116 Prolegomena 5 (1/2006)

Davor Pećnjak, Aspekti osobnog identiteta

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia