Prikaz knjige Harry G. Frankfurt, On Bullshit, Princeton University Press, Princeton
and Oxford 2005, 67 str

Kristijan Krkač

Prikaz knjige Harry G. Frankfurt, On Bullshit, Princeton University Press, Princeton

and Oxford 2005, 67 str

Krkač, Kristijan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Harry G. Frankfurt, On Bullshit, Princeton University Press, Prince-ton and Oxford 2005, 67 str.Knjiga poznatog etièara, profesora emeritusa Harryja Frankfurta, On Bullshitvjerojatno je tijekom 2005. godine bila najveæi filozofski hit u svijetu. Njegoveostale poznate knjige ukljuèuju The Reasons of Love, Necessity, Volition andLove i The Importance of What We Care About (koje su uglavnom poznateetièarima i moralistima). Naime, radi se o knji®ici koja u formatu otprilike 10× 13 cm, na 67 stranica raspravlja pojavu “bullshita”. Tekst opsegom i struk-turom nalikuje na velike tekstove analitièkog nasljeða, a osobno mi nalikujena poznati tekst G. E. Moorea “Dokaz izvanjskog svijeta”. Naime, sastoji seod tri cjeline: (1) formuliranja poteškoæe (str. 1–3), analize pojma “bullshit”(str. 3–62) i pokušaja objašnjenja pojave (str. 62–67; podjela je moja i korisnaje za èitanje teksta). Slièna je, naime, struktura i navedenog Mooreova teksta.No prije nego što poènemo s prikazom tog djelca, korisno je pru®iti na-pomenu o samoj rijeèi “bullshit” i njezinu prijevodu na hrvatski jezik.Za pretpostaviti je da bi toèan prijevod bio “muljanje”, jer se “bullshit”najèešæe pojavljuje u procjenama naracija ili stavova o pojavama ili postup-cima. Ipak, uz to, “bullshit” mo®e biti ne samo o-naraciji ili o-stavu, nego i osamom postupanju ili djelovanju, ako ne i o stilu (primjerice u politici ili kul-turi), te bi se kontekstualno ponekad moglo prevesti i kao “preseravanje”.Unatoè tome, kada se tièe i naracija i postupanja mo®e se uporabiti bilo kojarijeè.1 Glavni, tj. drugi dio Frankfurtova teksta odgovara na pitanje “Što jepreseravanje/muljanje?” i njime æemo se baviti kasnije. Sada valja prikazatiprvi i treæi dio u kojima se rješava puno zanimljivije pitanje od same raš-èlambe pojma/pojave. Prva reèenica knji®ice vrijedna je citiranja: “Jedno odnajuèestalijih svojstava naše kulture jest to da je u njoj toliko preseravanja.Svi to znaju i svatko od nas tomu pridonosi. Veæina ljudi su vrlo uvjereni usvoju sposobnost prepoznavanja preseravanja i sposobnost izbjegavanja pre-seravanja kada im ga se pokušava prodati” (str. 1).Dakle, autor uzima kao èinjenicu da preseravanja ima i da ga ima puno.Frankfurt je sumnjièav s obzirom na posljednje, no ipak ga najviše brine tošto o preseravanju ne posjedujemo teoriju. Nakon još dvije stranice on se od-luèuje za istra®ivanje strukture pojma preseravanja. Ovdje preskaèemo tu du-gu analizu i okreæemo se posljednjem dijelu knji®ice u kojem autor postavlja1171 Rijeè “bullshit” je vjerojatno zaèeta kao dio dijalekta, ali je postala dio engleskog jezika.Ipak, kako sama rijeè niti njezina uporaba nije pretjerano pristojna tako niti hrvatski prijevod nesmije biti drugaèiji. U tom smislu dr®im kako su rijeèi “muljanje” (koja je uvredljiva ako je is-pravno uporabljena) i “preseravanje” (koja je uz uvredljivost i nepristojna) sasvim dobre kaoprijevod ili prijedlozi prijevoda. Na raspravama o najboljem naèinu prijevoda rijeèi “bullshit” nahrvatski jezik i o naravi preseravanja zahvaljujem Josipu Hrgoviæu, Josipu Lukinu i Stanku Rih-taru. A propos rijeèi “bullshit” koja je sada i filozofska tema te se kao takva mo®e odnositi i nasamu filozofsku aktivnost treba spomenuti i rijeè “bluff” u kontekstu poznate d®epne edicije“blefskion” i to u znaèenju “blefiranja u” filozofiji ili drugim podruèjima.Prikazi knjiga / Book Reviewsjoš jedno zanimljivo pitanje i pru®a zanimljiv odgovor, te nudi tri razloga zataj odgovor. “Zašto ima toliko muljanja/preseravanja? […] Preseravanje jeneizbje®no uvijek kada okolnosti od osobe zahtijevaju govor o neèemu oèemu ne zna dovoljno ili baš ništa. Dakle, produkcija preseravanja je stimuli-rana uvijek kada obligacije ili dobre prilike osobe da govori o neèemu nadi-laze njezina znanja èinjenica koje su relevantne za temu govora” (str. 63).(1) Ova diskrepancija je, dr®i Frankfurt, uobièajena u javnom ®ivotu ukojem su ljudi uglavnom bilo prisiljeni bilo skloni govoriti o stvarima o ko-jima ne znaju mnogo. Dakle, èini se da je preseravanje nu®an sastavni dio iliuèinak sudjelovanja u javnom ®ivotu. S obzirom na ovaj razlog, moglo bi sepomisliti kako Frankfurt pretpostavlja preoštru granicu izmeðu javnog i pri-vatnog ®ivota, a nije poznato gdje je ta granica. Naime, èovjek mo®e muljati isamoga sebe (samoobmanjivanje, racionalizacija i sl.), muljanje mo®e posto-jati i meðu èlanovima obitelji, meðu prijateljima (èak i sam autor navodi poj-move kao što su “bull session” [muško preseravanje] i “hen session” [tzv.“traè partija”]), meðu suradnicima na poslu, te na koncu i u javnom društve-nom, politièkom, ekonomskom i napose kulturnom ®ivotu. No mo®emo za-misliti da muljanja nema kod pojedinaca, meðu èlanovima obitelji, prijatelji-ma, ali ne i da ga nema u javnim sferama kao što su politika, ekonomija, in-dustrija, kultura i sl. Ako je tako, onda je zahtjev za “iskrenošæu”, “pošte-njem” i “izvornošæu”, ako su to uopæe opreke preseravanju, u tim sferamazaista nerealan i pretjeran, ako èak i nije i dio samog muljanja i preseravanja.Pitanje je onda – što je uopæe i je li moguæa “javna etika” ili je ona nu®no pri-vatna stvar pojedinca? No vjerujem da Frankfurt mo®da i nije ®elio tolikozaoštriti raspravu.(2) Drugi razlog kojim pisac potkrepljuje svoje mišljenje da preseravanjaima jako puno i da je neizbje®no je sljedeæi. Demokracija kao politièki ustrojzahtijeva od svakog graðanina posjedovanje mišljenja o svemu što je rele-vantno za politiku jedne dr®ave. Situacija æe biti još gora kod onih graðanakoji dr®e da imaju posebnu du®nost kao savjesni moralni djelatelji procjenji-vati dogaðaje u cijelom svijetu (str. 64).(3) Treæi razlog, koji Frankfurt naziva “razlogom s dubljim izvorima” jesljedeæi. On, naime, ima korijene u raznim oblicima skepticizma koji porièenaš pristup objektivnoj zbilji što pak rezultira time da ne mo®emo znati kakostvari stoje. Oèita posljedica je ta da se moramo odati preseravanju. Poslje-dica ovog nedostatka povjerenja u objektivnost je napuštanje “ideala toènosti”u korist “ideala iskrenosti” što Frankfurt dr®i oprekom preseravanju. Dakle,ako nije moguæe iznaæi toènu reprezentaciju svijeta, jedino što preostaje jestosigurati poštenu reprezentaciju samoga sebe, dakle biti iskren prema sa-mome sebi. No ovdje Frankfurt prigovara pišuæi kako je neprihvatljivo za-misliti da smo mi sami dobra mjerila toènosti dok ništa drugo u svijetu to nijeniti mo®e biti. Naime, kao svjesna biæa mi postojimo samo u susretu s drugimbiæima i ne mo®emo spoznati sebe ukoliko nismo spoznali druge stvari, a zato se tvrdi da je nemoguæe te se stoga okreæemo iskrenosti prema samima118 Prolegomena 5 (1/2006)sebi. Ništa u iskustvu ne potvrðuje da je lakše spoznati sebe nego okolnisvijet. To pak znaèi da èinjenice o nama samima nemaju nikakvu prvotnost uodnosu na èinjenice o svijetu, štoviše sami smo puno promjenjiviji i nestabil-niji za razliku od ostatka svijeta, “te ukoliko je to sluèaj, onda je i iskrenostsama po sebi takoðer preseravanje” (str. 67).S ovime je teško ne slo®iti se i na koncu prihvatiti Frankfurtov zakljuèakda preseravanja ima i da je ono nu®nost ®ivota u suvremenom svijetu, društvi-ma, kulturama i napose demokracijama. Ako je tako, onda su naši kulturni,socijalni i politièki zahtjevi poput onih o “iskrenosti politièara”, “nepresera-vanju kulturnjaka” i “realizmu ekonomista” uglavnom neutemeljeni i ne-mamo nikakvo pravo navedenima prigovarati bilo kakav nemoral.Okrenimo se sada glavnom, drugom dijelu autorove knji®ice koji se sas-toji od zanimljivih i iscrpnih analiza pojma i pojave muljanja/preseravanja.Ovaj drugi dio mo®e se podijeliti na pet dijelova u kojima preko raznih izvoraFrankfurt nastoji odrediti pojam muljanja/preseravanja: (1) preko znaèenja uoxfordskom rjeèniku engleskog jezika (str. 3–19), (2) preko Wittgensteinovihnapomena i stavova (str. 19–34), (3) nastavak analize sluèajeva iz rjeènika(str. 35–44), (4) na primjeru pjesme Ezre Pounda (str. 44–56) i (5) na sluèajudefinicije laganja Aurelija Augustina iz njegova eseja Laganje (str. 56–62)[ova podjela je moja, dok je tekst cjelovit]. Kako je ovo prikaz i kritika Frank-furtove knjige nemam namjeru preprièavati sve te odjeljke, jer bi to bilonepotrebno preseravanje (poput pregleda knjige na 25 stranica). Ipak, od-abrat æu jedan dio za koji sam koliko-toliko kompetentan, a to je drugi diokoji govori o Wittgensteinu. Ovdje navodim Frankfurtova promišljanja jerWittgensteina naprosto ne komentira, nego ga nastoji uvesti kao ravnoprav-nog sugovornika u svojoj raspravi koja je u sr®i kulturna i etièka. Wittgenste-ina se u navedenom djelu navodi dva puta. Prvi navod je prema sjeæanjimaNormana Malcolma (Recollections of Wittgenstein, 1984: xiii) koji piše kako jeWittgenstein jednom kazao kako bi mu sljedeæi stihovi Longfellowa moglislu®iti kao motto.In the elder days of art U davnim vremenima umjetnostiBuilders wrought with greatest care graditelji su gradili s posebnom brigomEach minute and unseen part svaki i najmanji i oku nevidljiv dioFor the Gods are everywhere. jer bogovi su posvuda.Smisao ovih stihova je jasan. Graditelji u prošlosti gradili su s velikompa®njom i svakom dijelu su posveæivali jednako truda, pa èak i onim dijelo-vima koji su promatraèu gotove graðevine nevidljivi. Drugim rijeèima, nijebilo preseravanja i muljanja (potkradanja kupaca i kršenja pravila struke štoje danas obièaj u graðevinara). Oèito je, dakle, da je Wittgenstein dr®ao mu-ljanje i preseravanje neèim elementarno lošim. Drugo mjesto na kojem citiraWittgensteina je prema sjeæanju Fanije Pascal (F. Pascal Wittgenstein, A Per-sonal Memory, u: Rhees, Recolections, 28–29, prema Frankfurt 2005, str. 25):“Bila sam na vaðenju krajnika i nalazila sam se u bolnici ‘Evelyn Nursing119Prikazi knjiga / Book ReviewsHome’ osjeæajuæi se teško. Wittgenstein me nazvao. Kazala sam ‘Osjeæam sekao prega®eni pas’ [like a dog that has been run over]. On je reagirao s gaðe-njem: ‘Ne znaš kako se osjeæa prega®eni pas.’”Ovdje je takoðer jasno – pod uvjetom da je to Wittgenstein kazao ozbilj-no, a ne kao vic te da je Pascal to vjerno prenijela – da se radi o negativnomvrednovanju muljanja i preseravanja. No ne ulazeæi detaljnije u Frankfurtovuzanimljivu analizu pojave muljanja i preseravanja koje na koncu suprotstavljaiskrenosti i tvrdi da je i ona takoðer vrsta preseravanja, potrebno je postavitijedno zanimljivo pitanje s obzirom na prvu dimenziju Wittgensteinove mo-ralnosti, jer bjelodano je da je to sna®no utjecalo i na njegov filozofski stav,prosudbu i argumentaciju. No takvih mjesta na kojima se Wittgenstein zala®eza odbacivanje i nemoralnost “preseravanja” ima mnogo i ona svjedoèe onjegovoj osobnoj individualnoj etici odreðene èistoæe i visokih ideala, kojimase istini zapravo rijetko pribli®avao sluteæi barem prema onome što znamo onjegovom ®ivotu. Tako primjerice u Raznolikim primjedbama (Blackwell, Ox-ford, 1998 [1937]: 37) imamo èak i sna®niji primjer koji Frankfurt na ®alostne koristi): “Nitko o sebi ne mo®e istinito kazati da je govno (Dreck, filth). Jerkad to ka®em, tada to u jednom smislu mo®e biti istinito; no ja sam ne mogubiti uvjeren u tu istinu: inaèe bih morao postati lud ili se promijeniti” (“Raz-nolike primjedbe”, prijevod F. Grgiæa iz Suvremena filozofija, uredio D. Bar-bariæ, Školska knjiga, Zagreb 1996).Ovo se èini boljim primjerom od sluèaja s Fanijom Pascal. Naime, ovdje sejoš bolje pokazuje da je po njegovu mišljenju preseravanje nemoralno. Dakle,pitanje bi se moglo postaviti mo®da na sljedeæi naèin: svodi li se etièki izbor“danas” na izbor izmeðu: (1) muljanja i/ili preseravanja (H. G. Frankfurt) i (2)pragmatièke etike, što znaèi etike mjerom aktualnog djelovanja i uèinaka (etikekakve su zagovarali Dewey, Wittgenstein, Apel, Habermas i drugi)?Ovdje je sasvim jasno što se ®eli pitati. No nije lako odgovoriti. Na prvipogled i normativno govoreæi, èini se kao da je muljanje i preseravanje neštološe, iako svi razumijemo i prihvaæamo stav iza aforizma “bolje gram imid®a,nego tona stvarnih sposobnosti”. Ali ono je loše samo zato što se suprotstav-lja stvarnosti ili izvornosti ili iskrenosti ili neèem drugom. Ovdje se prirodnopostavljaju dva pitanja: (1) kako je moguæe odgovoriti na pitanje – nije li isama izvornost ili iskrenost takoðer vrsta muljanja i preseravanja, te (2) kakoznamo da muljanje i preseravanje nisu korisni za opstanak, tako reæi evolu-cijski dobri? Ovdje ne ®elim ulaziti u raspravu o muljanju i preseravanju negoæu se naprosto slo®iti s Frankfurtovom analizom prema kojoj je i iskrenost iizvornost dio istog tog muljanja i preseravanja, a pretpostavit æu i to da jemuljanje i preseravanje ne samo pogodno za opstanak, nego i moralno is-pravno pod odreðenim okolnostima, jer je èinjenica ne samo da se ponekadodajemo muljanju i preseravanju, nego je èinjenica i to da nemuljanje inepreseravanje pod odreðenim okolnostima, ako ne i u cijelim sferama ®ivo-ta, dr®imo moralno ispravnim, naprosto stoga što proizvode više štete negodobrobiti za one kojima se mulja i kojima se preserava, iako pragmatièki go-120 Prolegomena 5 (1/2006)voreæi time ipak ne proizvodimo svijet kakav bismo ®eljeli, pod uvjetom da®elimo svijet s manje muljanja i preseravanja. Na koncu valja kazati kako se usluèaju Frankfurtova On Bullshit radi o izvrsnom djelcu koje bez daljnjegpredstavlja majstorsko djelo analitièkog nasljeða, a koje je pritom i zabavno ipouèno.Kristijan KrkaèZagrebaèka škola ekonomije i managementaJordanovac 110, 10000 Zagrebkristijan.krkac@zsem.hrTony Coady i Michael O’Keefe, Terorizam i pravednost, preveo NevenPetroviæ, KruZak, Zagreb 2004, 200 str.Jedan od datuma koji æe dugo biti urezan u pamæenje ljudi bez obzira na ko-joj strani svijeta ®ivjeli jest 11. rujna 2001. Teroristièki napad na teritorijuSAD-a prouzrokovao je val reakcija u svijetu, u rasponu od panike i strahado, ako ne odobravanja, a onda barem opravdavanja istih pozivanjem naamerièku vanjsku politiku.Odraz toga je i velik broj izdanja knjiga s tematikom terorizma, svjet-skog poretka, islama, sukoba civilizacija, moæi i terora koji se pojavio na poli-cama knji®ara i knji®nica. Od popularnih do znanstvenih, od aktivistièkih donihilistièkih, sve te knjige imaju zajednièko ishodište – napad na WTC i Pen-tagon tog, po mnogima kobnog, datuma.Jedna od takvih knjiga je i Terorizam i pravednost – zbirka radova filo-zofa, pravnika, politologa i struènjaka za islam – nastala kao produkt znan-stvenog skupa na Centru za primijenjenu filozofiju i javnu etiku Sveuèilišta uMelbourneu, odr®anog u studenom 2001, koju u hrvatskom prijevodu nala-zimo u izdanju KruZaka.Za razliku od brojne popularne literature sliènih naslova, u ovoj knjiziautori se bave, kako je naznaèeno u samom predgovoru, razmatranjem mo-ralnih i konceptualnih pitanja – od same definicije terorizma (kako meðu-narodnog tako i dr®avnog), moralnog statusa teroristièkih akcija, preispiti-vanja opravdanja istih kao što su ideologija osloboðenja te ideja kolektivneodgovornosti, do pitanja o ispravnoj reakciji na terorizam i prikladnom me-ðunarodnom sustavu koji bi se s njime trebao obraèunati. Ono što autorimatreba priznati je u svakom sluèaju naglasak na pitanju same definicije tero-rizma, s obzirom na uèestalo pogrešno ili preusko korištenje istog pojma umedijima i propagandi, kojem su izravno posveæena prva èetiri poglavljaknjige.121Prikazi knjiga / Book Reviews

Harry G. Frankfurt, On Bullshit

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia