School of Dental Medicine, University of Zagreb, Croatian Dental Society - Croatian Medical Association
Abstract
Prema kriterijima WHO oralni lihen ruber (OLR) ubraja se u prekancerozne lezije. Opažena je češća maligna transformacija i prelazak u planocelularni karcinom pojedinih kliničkih oblika, i to atrofičnih, erozivnih i ulceroznih lezija. Navedeni razlozi naveli su na ispitivanje izmijenjene tkivne ekspresije antigena PCNA i Ki-67 u lezijama OLR-a kao važnih pokazatelja prognoze i tijeka bolesti. Nastojalo se je utvrditi ekspresiju navedenih antigena u lezijama oralnoga lihena i to u odnosu prema pojedinim kliničkim oblicima OLR-a i u odnosu prema kliničkom nalazu. U ispitivanju je bilo uključeno 30 oboljelih (N = 30) s klinički i patohistološki utvrđenom dijagnozom OLR-a. Kontrolnu skupinu tvorile su osobe (N = 15) s klinički i patohistološki potvrđenom dijagnozom oralne leukoplakije (OL). Klinička ispitivanja provedena su na temelju standardnih kliničkih parametara, a biopsijski uzorci obrađeni su imunohistokemijskom metodom primjenom specifičnih monoklonskih protutijela. Dobiveni rezultati pokazali su statistički znatno jaču ekspresiju antigena PCNA i Ki-67 u lezijama OLR-a u usporedbi s lezijama OL. Također je i jača ekspresija na tkivni antigen Ki-67 opažena u lezijama erozivnoga lihena u odnosu na plani oblik. Na temelju dobivenih rezultata može se reći da ovako izmijenjena ekspresija tkivnih antigena PCNA i Ki-67 upućuje na izmijenjenu njihovu prirodu, a pokazatelj je postojanja određenog potencijala moguće maligne transformacije.Oral Lichen Ruber (OLR) is a precancerous lesion of mucous membrane, according to WHO criteria.Increasing frequency of malignant alteration was observed among atrophic, erosive and ulcerous lesions. The aim of this investigation was to define possible malignant potential of OLR lesions by determining the expression intensity of PCNA and Ki-67 antigens, as indicators of activity and proliferation of these lesions. The aim was to determine expression of these antigens in lesions of OLR and compare with some clinical forms of these lesions. The investigation included 30 patients with OLR (N = 30) with clinical and pathologically confirmed diagnosis and a control group of patients with lesion of oral leukoplakia (OL) (N = 15). Clinical tests based on standard clinical tests and methods and biopsy samples were observed by immunohistochemical methods by specific monoclonal antibody. Results showed more statistically significant expression of PCNA and Ki-67 in OLR lesions than in OL lesions and expression was stronger in erosive than in planes forms of OLR.
It can be concluded that such altered expression of PCNA and Ki-67 antigens in OLR lesions points to the altered nature of those lesions with the potential to undergo malignant transformation