Standard of Living of the Village Population

Abstract

U suvremenom jugoslavenskom selu već sasvim dominira novčani dio u ukupnom prihodu pretežno formiran radom izvan poljoprivrednog gospodarstva. Razmjenom rada i proizvoda sa globalnim društvom (gradom) selo se urbanizira, što je osnova širenja masovne kulture, standardizacije i unifikacije načina života. 2ivotni standard seoskog stanovništva još uvelike je, međutim, ovisan o karakteristikama individualne poljoprivrede, njenog mjesta u ukupnoj privredi i vrednovanja u društvu. Uz znatne oscilacije u pojedinim periodima (a koje su u vezi sa promjenama u globalnom društvu), seosko stanovništvo, a svakako i poljoprivredno, uspijeva da prati kretanje životnog standarda gradskog stanovništva, pa da i smanji, iz ranijih perioda, izrazito velike razlike. Modernizacija seoskog života više se ispoljava u ličnoj potrošnji nego li u poljoprivrednoj proizvodnji. Otud bi se moglo govoriti o dominaciji potreba nad proizvodnjom, šta onda, s jedne strane, doprinosi konzervaciji proizvodnje (niska produktivnost, mala specijalizacija iitd.), a s druge strane, proizvodi kod seoskog stanovništva privid (jer se na takvoj proizvodnji ne može relativno trajno utemeljiti) emancipacije kao već dovršene integracije.In the contemporary Yugoslav village the pecuniary consideration is a quite dominating factor in overal income created mostly through work outside the agricultural estate. By exchange of work and produce with the global society (the town), the village is becoming urbanised, which is the basis of the spreading of culture, standardisation and unification of life. The standard of living of the village population is, however, still greatly dependent on characteristics of individual agriculture, its place within the economy as a whole, as well as on the set of values prevalent in the society. With considerable fluctuation in certain periods (related to changes in the global society) a village population — particularly the agricultural sector — succeeds in keeping pace with the growth in the standards of living of the urban population, and even to reduce marked differences from previous periods. Modernisation of village life is expressed more through personal consumption than through agricultural production. We could, therefore, speak of domination of needs over production, which on the one hand contributes to conservation of production (low productivity, restricted specialisation, etc.), while on the other giving the village population an illusion (since no relatively permanent foundation can be established on such production) of emancipation as an already completed integration

    Similar works