Relationship Between Attrition Faces and Signs of TMD

Abstract

Smatra se da su brusne fasete znak funkcijskih i parafunkcijskih aktivnosti, te ih nalazimo na okluzalnim i incizalnim plohama zuba obično kao posljedicu procesa atricije. Brusne fasete razlikuju se opsegom i pozicijom na zubima. Bruksizam, kao parafunkcijska aktivnost, smatra se jednim od etioloških čimbenika za nastanak disfunkcije stomatognatoga sustava. Cilj rada bio je istražiti moguću povezanost između pojavnosti brusnih faseta, kao znak bruksizma, i znakova temporomandibularne disfunkcije. Temeljem nalaza brusnih faseta nakon izvršena kliničkog pregleda izdvojeno je 100 ispitanika, određenih za daljnje istraživanje. Opsežnost brusnih faseta procjenjivana je modificiranim indeksom Pullingera i Seligmana: stupanj 0 = nema vidljive atricije; 1 = minimalna atricija kvržica ili incizalnih bridova (u caklini); 2 = fasete usporedne s normalnim područjima kontura ploha (caklina); 3 = zamjetna zaravnjenja kvržica ili incizalnih bridova (caklina); 4 = potpuni gubitak kontura ploha/bridova i ekspozicija dentina do polovice visine nekadašnje krune zuba; 5 = potpuni gubitak kontura i ekspozicija dentina za više od polovice nekadašnje krune zuba. Svi ispitanici podvrgnuti su kliničkim ispitivanjima kako bi se utvrdilo postojanja znakova TMD-a. Rezultati su pokazali da ne postoji statistički znatna povezanost između znakova TMD-a i pojavnosti brusnih faseta te ni između znakova TMD-a i opsežnosti brusnih faseta. Rezultati ovoga istraživanja slažu se s ostalim recentnim studijama da brusne fasete nisu pouzdan pokazatelj za procjenjvanje funkcijskog stanja stomatognatoga sustava. Ovim istraživanjem nije utvrđeno postojanje povezanosti između pojavnosti brusnih faseta i znakova temporomandibularne disfunkcije.Attrition faces are usually seen on the occlusal or incisal surfaces of teeth worn by attrition. They are considered to be a sign of functional and parafunctional activities, and can differ by wideness and position on the teeth. Bruxizm, as a parafunctional activity, is considered to be a risk factor for dysfunction of the masticatory system. The aim of the study was to investigate the possible relationship between attritional faces, as a sign of bruxizm, and signs of temporomandibular dysfunction. By clinical examination, a group of 100 subjects was selected for trial, based on findings of attritional faces. The severity of attrition faces was quantified on a fivepoint scale ( modified assessment for determination of incisal tooth wear according to Pullinger and Seligman: 0 = no visible tooth wear; 1 = minimal wear of cusps or incisal tips (enamel); 2 = faces parallel to normal planes of contour (enamel); 3 = noticeable flattening of cusp or incisal edges (enamel); 4 = total loss of contour and dental exposure when identifiable (dentin exposure up to half of former crown of tooth): 5 = total loss of contour and dental exposure over half of former crown of tooth). Selected subjects were then examined by standard procedure to investigate the presence of TMD signs. Results showed that there was no statistical significance between signs of TMD and presence of attrition faces, and neither between signs of TMD and severity of attrition faces. Results of this study are compatible with other recent investigations, which show that attrition faces are not a reliable sign for assessing the functional status of the masticatory system. According to this investigation there is no association between attrition faces and signs of temporomandibular dysfunction