Josip Talanga

Talanga, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

In memoriamPeter Frederick Strawson (1919 – 2006)Jedan od najpoznatijih filozofa 20. st. Sir Peter Strawsonumro je 13. veljaèe ove godine. Njegov se utjecaj podudaras jakim utjecajem filozofije sa Sveuèilišta u Oxfordu, na-roèito u periodu izmeðu 1950. i 1970. Taj se utjecaj obiènove®e uz prominentnost filozofije jezika (kasni Wittgenstein,G. Ryle i J. L. Austin), ali upravo je Strawson proširio teokvire i uveo metafizièke teme u analitièku filozofiju. Po-èetak njegova prominentnog djelovanja mo®e se toèno od-rediti. To je mjesec srpanj 1950, mensis mirabilis kako is-tièe The Times u svojemu nekrologu posveæenu Strawsonu. Tada je, naime,objavio dva èlanka koji su utjecali na buduæi razvoj analitièke filozofije.Dvije godine poslije rata dobio je Strawson na temelju najboljega pri-lo®enog eseja poznatu stipendiju u Oxfordu, nazvanu po Johnu Lockeu. On-dašnji profesor metafizike u Oxfordu i urednik èasopisa Mind, Gilbert Ryle,odmah ga je preporuèio za predavaèa na University College. Izvješæa oStrawsonovim predavanjima bila su vrlo dobra, pa ga je Ryle zamolio danešto objavi u èasopisu Mind. Ponudio je èlanak “On Referring”, kritikupoznate Russellove teorije odreðenih opisa objavljene u èlanka “On Denot-ing” iz godine 1905. Russell je tvrdio da se svaka reèenica koja se odnosi nanepostojeæe ili proturjeène enitete, primjerice na jednoroge, okrugle kvad-rate ili sadašnjeg kralja Francuske, mo®e logièki rastaviti na tvrdnju da nekapojedinaèna stvar postoji i da ima neka svojstva. Time se lako pokazuje da sutakve reèenice neistinite. No Strawson je tvrdio da takve reèenice nisu posebi istinite ili neistinite, nego da su jednostavno bez referencije. Istinitost ineistinitost izra®ava se propozicijama. Tako se reèenica “Kralj Francuske jemudar” mogla koristiti za izra®avanje istinitih ili neistinih propozicija zavrijeme francuske monarhije. No nakon što je Francuska postala republika,ta se reèenica – koja ima znaèenje – više ne mo®e upotrijebiti za izra®avanjeistinitosti ili neistinitosti jer to je onda reèenica “s neuspjelom referenci-jom”.1 Strawson je prigovorio Russellu da ne razlikuje reèenice od propozi-1 Nenad Mišèeviæ, “Pogovor” knjizi (str. 130–151) Peter F. Strawson, Analiza i metafizika:uvod u filozofiju, preveo F. Grgiæ, KruZak, Zagreb 1999, str. 142.cija i referenciju od znaèenja. Takoðer mu je prigovorio da neprimjerenoanalizira naèin kako stvarno koristimo i razumijemo jezik jer slo®enost za-mjenjuje jednostavnošæu. Russell je odgovorio godine 1957. u istome èa-sopisu. Strawsonu spoèitava da pretpostavlja apsolutno, neprilagodljivo zna-èenje “neistinitog” te izrièito tvrdi da je bolje definirati izraz “neistinito” takoda je svaka reèenica ili istinita ili neistinita. U tome Russellovu odgovoruoèita je bitna razlika u njihovu filozofskom interesu. Obojica se sla®u da obiè-ni jezik ne sadr®i egzaktnu logiku, ali u tome je i razlika. Russell Strawsonovutvrdnju da je ®ivot veæi od logike oznaèuje kao “dithyrambic outburst” i utome vidi glavni razlog pogrešnoga tumaèenja svoje teorije. Tadašnji glavniautoritet analitièke filozofije više nije mogao zaustaviti širenje problema refe-rencije na cjelinu stvarne jeziène komunikacije. Naravno, Russell nije bio je-dini koji je kritizirao Strawsona. No Strawsonov èlanak je zadr®ao stalnu ak-tualnost – uvidjelo se da njegova vrijednost ne le®i u njegovu prihvaæanju iliodbijanju, nego u tome što tematizira neke stvarne probleme koje svaka do-bra teorija znaèenja i referencije treba riješiti. U kasnijim objašnjenjima svo-jih prigovora Russellu, Strawson obrazla®e za svoju kasniju filozofiju jezikava®nu razliku izmeðu izjavnih reèenica nekoga jezika i propozicija koje ljudiizra®avaju izgovaranjem tih reèenica.Drugi Strawsonov utjecajni èlanak (“Truth”) kritizira korespondencij-sku teoriju istine koju je zastupao tada utjecajni oxfordski filozof jezika J. L.Austin (1911–1960). Russell je – kao klasièni zastupnik teorije koresponden-cije, napose u svojem uvodu u filozofiju (Problems of Philosophy) – tvrdio dasu vjerovanja istinita ili neistinita na temelju èinjenica. Pritom je pretpostaviostrukturalno izomorfnu podudarnost izmeðu dijelova vjerovanja i dijelovaèinjenice. Austin je korespondenciju izmeðu iskaza i èinjenica shvaæao kaodeskriptivnu korelaciju koja je u konaènici konvencionalna. Te konvencije –koje su u biti jeziène – odreðuju je li odgovarajuæa èinjenica na koje mojevjerovanje referira takva da je moj iskaz istinit. Prvi je Strawsonov prigovorAustinu bio da nije jasno što su te èinjenice jer one su, kao i mnogi jeziènielementi istinite propozicije, vrlo dvojbenog karaktera. Nasuprot takvom tra-dicionalnom shvaæanju istine koje pretpostavlja neku narav istine, Strawsonne vjeruje da istina ima neku definitivnu narav; dapaèe, smatra da pojam is-tine nije tako centralan za filozofiju kako se prije mislilo. On misli da jepripisivanje istine iskazima i propozicijama zapravo performativna izjava.Pritom nema razlike izmeðu tvrdnji i zapovijedi jer uporabom istinosnih pre-dikata ne pripisujemo neèemu neka svojstva, nego prihvaæamo ili odobra-vamo istinu. Strawsonova teorija istine zapravo širi pojam istine. Ako prihva-æamo kao istinit neki iskaz oblika “Istina je da ako je p istinito, onda je qtakoðer istinito”, ostaje moguænost da je istinitost takoðer svojstvo pojedi-naène propozicije. Njegovo je shvaæanje istine zapravo kompatibilno s teori-jom korespondencije. No Strawsona više zanima zapostavljeno shvaæanje is-tine, napose normativna uloga istine u jeziku, a logièki “stro®e” teorije istinetakve elemente jednostavno ignoriraju.138 Prolegomena 5 (1/2006)Interes za povezivanje bogatstva obiènoga jezika s apstrakcijama for-malne logike došao je do izra®aja u Strawsonovoj prvoj knjizi Introduction toLogical Theory (1952). Quine je priznao vrijednost knjige veæ time što joj jeposvetio du®u recenziju. U mnogim stvarima nisu se slagali. Strawson je,primjerice, odbacio Quineovo odbacivanje relevantne razlike izmeðu anali-tièkih i sintetièkih sudova (u èlanku koji je napisao zajedno s H. P. Griceom“In Defence of a Dogma”, The Philosophical Review 65, 1956, str. 141–58), alisu cijeli ®ivot bili dobri prijatelji. U knjizi Strawson analizira temeljne po-jmove logike te odnos formalne logike i prirodnoga jezika. Posljednje poglav-lje sadr®i utjecajni pokušaj rješavanja problema indukcije. Neki su logièari, pri-mjerice P. T. Geach, bili stro®i prema Strawsonovoj knjizi, naroèito njegovusuprotstavljanju tradicionalne aristotelovske i moderne simbolièke logike.Strawsonova sljedeæa knjiga Individuals (1959) imala je provokativanpodnaslov “An essay in descriptive metaphysics”. Cilj mu je bio da izlo®iopæe crte i strukturu pojmovne sheme pomoæu koje mislimo pojedinaènestvari. Pretpostavio je da su materijalne stvari prvotne u našoj pojmovnojshemi, ali isto tako osobe na koje mo®emo na jednak naèin primijeniti stanjasvijesti i tjelesna svojstva. No, nasuprot kartezijanskoj tradiciji, Strawsonmisli da je uvjet pripisivanja samosvijesti spremnost da isto pripisujemo dru-gima. To je ujedno tema prvoga dijela knjige. U drugome to povezuje srazlikom subjekta i predikata. To je danas klasièno filozofsko djelo šezde-setih godina pomoglo u transformiranju logièkoga pozitivizma i jeziène anali-ze u obuhvatniju i metafizici skloniju koncepciju analitièke filozofije.Kritièko, ali istovremeneo gotovo školsko bavljenje Kantovom Kritikomèistog uma došlo je do izra®aja u djelu Bounds of Sense (Granice osjetilnezamjedbe, 1966), koje je tridesetak godina utjecalo na recepciju Kanta, nesamo na engleskom jeziènom podruèju. Izmeðu ostaloga, poznata je njegovakritika transcendentalne dedukcije kategorija. Ispravno tumaèi da je za kon-stituiranje iskustva nu®no da su dane predod®be ili zorovi nekako povezani ujednoj jedinstvenoj svijesti. No pogrešno je iz toga zakljuèivati da na temeljutoga jedinstvo svijesti zahtijeva jedinstvo objektivnoga svijeta. Strawson dr®ida je Kantova spoznajna teorija dosljedni internalizam. Kant mu je zato sim-patièan jer sam zastupa jednu varijantu antirealizma.Potom su slijedile knjige: Logico-Linguistic Papers (1971), izbor najva®ni-jih èlanaka, Freedom and Resentment and Other Essays (1974), zbirka èlanakas podruèja praktiène filozofije. Naslov je dobila prema poznatome èlanku“Freedom and Resentment” (1960), u kojemu Strawson koristi transcenden-talni argument kantovskoga tipa u dokazivanju da je u praksi nemoguæevjerovati u determinizam. Smatrao je da ljudski odnosi nu®nošæu pretpostav-ljaju da su naša djelovanja uèinjena slobodnom voljom. Subject and Predicatein Logic and Grammar (1974), tematizira razliku subjekta i predikata kao idruge aspekte prirodnoga jezika. Godine 1985. objavio je knjigu Skepticismand Naturalism: Some Varieties, raspravu i odbacivanje filozofske revizijeobiène logike, ali i teorije prema kojoj su mentalna stanja samo stanja mozga.139In memoriamSvoja osnovna filozofska shvaæanja Strawson je sa®eo na francuskom kojim je– za razliku od njemaèkoga – vladao jako dobro: Analyse et Métaphysique(Paris, 1985). Kasnije je objavljena i na engleskom (Analysis and Metaphysics,1992), ali – uz neke neznatne izmjene – dodano je poglavlje “Znaèenje i ra-zumijevanje”. To je englesko izdanje prevedeno na hrvatski (navedeno uprvoj fusnoti).2 Posljednja Strawsonova knjiga je Entity and Identity (1997).Peter Frederick Strawson roðen je u Londonu 1919, kao drugo od èet-vero djece. Studirao je u Oxfordu. Gotovo cijeli Drugi svjetski rat proveo je uvojsci. Poslije rata, prvo je bio uspješan tutor na dodiplomskom studiju.Naslijedio je 1968. svojega starijeg kolegu Gilberta Rylea na katedri za me-tafiziku, na kojoj je ostao do umirovljenja 1987. Postao je èlan Britanskeakademije 1960. Za svoje zasluge dobio je 1977. titulu lorda. Iako je ostavljaodojam distanciranoga, elitistièkoga profesora, u osobnim kontaktima je biootvoreniji, srdaèniji i elokventniji. Slušao sam njegova predavanja iz filozofijejezika u Oxfordu u jesenskom trimestru 1974. godine, istovremeno s preda-vanjima Alfreda Ayera. Dok je Ayer svojim temperamentom veæ naznaèavaošto je va®no u èesto samo improviziranim predavanjima, pa ga je bilo u®itakslušati, tomu nasuprot Strawsonova monotona dikcija i te®ak stil izra®avanjaiziskivali su koncentraciju u praæenju predavanja. Ali ta su predavanja bilatako dobro razraðena u pojedinostima da su pobuðivala napeto išèekivanjekako æe biti razvijena glavna misao. Strawson je jedan od najva®nijih filozofadruge polovice 20. st. Nije se trudio da stvori široki krug svojih vjernihuèenika, iako su mnogi njegovi studenti postali vrlo utjecajni (primjerice G.Evans, J. McDowell, P. Snowdon). Njegov sin Galen (roðen 1952) takoðer seposvetio filozofiji, napose filozofiji uma i etici. Strawson je bio vrlo suzdr®an iizbjegavao je javno, izvansveuèilišno djelovanje. Njegova je velièina vidljiva iu tome što je najviše utjecao preko svojih protivnika – preko onih koje je kri-tizirao i onih koji se s njime nisu slagali.Josip TalangaInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebjosiptalanga@yahoo.com140 Prolegomena 5 (1/2006)2 Na hrvatski je takoðer preveden èlanak “Identifying Reference and Truth-Values” (1964);usp. Dometi 4 (1984).

Peter Frederick Strawson (1919 – 2006)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia