research

Objective Evaluation of Craniofacial Features in Patients with Down’s Syndrome

Abstract

Klinička antropometrija primjenjuje se za prosudbu obilježja kraniofacijalne regije. Cilj istraživanja bio je utvrditi antropometrijske varijable koje najbolje određuju razlike između mlade populacije s Downovim sindromom (DS) i zdravih osoba te stvoriti kraniofacijalni antropometrijski profil (KAP) specifičan za DS. Istraživanje je provedeno na uzorku od 56 ispitanika (33 muška i 23 ženska) s DS-om koji je podijeljen u dvije dobne skupine (7-12 i 13 18 god.). Kontrolnu skupinu činilo je 322 zdrava ispitanika (151 muška i 171 ženska) iste dobi kao kod DS-a. Izmjereno je 20 standardnih kraniofacijalnih mjera, instrumentima po Martinu, prema protokolu Farkasa. Izmjerene vrijednosti svih ispitanika s DS-om izražene su prosjekom i standardnom devijacijom. KAP je izveden konvertiranjem individualnih mjera u standardizirane vrijednosti. Odstupanje od srednjih vrijednosti smatralo se znatnim kada je z vrijednost odstupala više od +2 ili manje od -2. Rezultati pokazuju da su varijable koje razlikuju skupinu ispitanika s DS-om od zdravih osoba u subnormalnom području, u prvoj dobnoj skupini - dužina glave: dužina uške i opseg glave, a u drugoj dobnoj skupini su četiri, i one su: dužina glave, dužina uške, širina uške i opseg glave. KAP se može smatrati korisnom i objektivnom metodom u određivanju specifičnih kraniofacijalnih obilježja DS-a.Clinical anthropometry is used for evaluation of the features of the craniofacial region. The aim of this study was to determine the anthropometric variables which best discriminate a young population with Down’s Syndrome (DS) from healthy subjects and to produce a craniofacial anthropometric profile (CAP) specific for DS. The study was performed on a sample of 56 subjects (33 male and 23 female) with DS, divided into two age groups (7-12 and 13-18 years). The control group comprised 322 healthy subjects (151 male and 171 female) of the same age as the examined groups. Twenty standard craniofacial measurements were measured with instruments according to Martin and in accordance with Farkas protocol. The measured values of all subjects with DS were expressed by mean and standard deviation. CAP was performed by converting individual measurements to standard values. Deviation from mean values was considered significant when z-value deviated by more than +2 or less than -2. The results showed that the variables which discriminated the group of subjects with DS from healthy subjects in the subnormal area in the first age group were - length of the head, length of the auricles and head circumference, and in the second age group - length of the head, length of the auricles, width of the auricles and head circumference. CAP can be considered a useful and objective method in defining specific craniofacial features of DS

    Similar works