HRVOJE JURIĆ

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Filozofija i rodUz temuÈlanci koje objavljujemo u tematu »Filozofija i rod« predstavljaju u®i izbor ra-dova izlo®enih na istoimenom simpoziju koji je odr®an u Zagrebu, od 2. do 4.prosinca 2004., u organizaciji Hrvatskog filozofskog društva i Ureda za ravno-pravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.** * *Tema roda – kojeg se uobièajeno i u najširem smislu smatra kulturnim kon-struktom nastalim na podlozi spolne pripadnosti i spolnih razlika kao biološkedanosti – nije ništa novo u teorijskim raspravama, ali se u posljednjih nekolikodesetljeæa raspravljala sve intenzivnije. Rezultat toga je, meðu ostalim, i aka-demsko etabliranje diskursa o rodu, koje poznajemo pod imenom rodnih stu-dija (gender studies). »Rodni studiji«, pak, širi su, i prihvatljiviji, naziv za onošto nerijetko još uvijek nalazimo pod nazivom »®enski studiji« (women’s studi-es). Ovaj terminološki odnos pokazatelj je èinjenice da su suvremena propiti-vanja roda iznjedrena, i još uvijek uglavnom artikulirana, unutar ®enskih, od-nosno feministièkih promišljanja širokog spektra pitanja vezanih uz spol i rod,u potezu od biologijskih, preko filozofijskih, do društveno-politièkih pitanja.Raðanje feministièke teorije iz feministièkog aktivizma (sada veæ višestoljetnognapora oko »®enskog pitanja«, koji je svoj vrhunac do®ivio u kasnom 20. stolje-æu, a traje dakako i danas), te njihov trajni plodotvoran odnos, predstavljajuosobitost rodnih/®enskih studija kao znanstvene/akademske discipline ili, rije-èima Biljane Kašiæ, »polja spoznavanja i propitivanja«. No, sâmo teorijsko pro-mišljanje pitanja roda multidisciplinarno je i pluriperspektivno, što znaèi da serasprava vodi i mora voditi u okviru i iz perspektive razlièitih podruèja i, što jejoš va®nije, u meðuprostoru izmeðu njih. Pritom va®nu, a mo®da èak i kljuènuulogu igra – filozofija.Ako se kao glavnu zadaæu rodne teorije postavi dekonstruktivni/rekonstruk-tivni pristup androcentriènim i patrijarhalnim shemama i stereotipima, koji suduboko ukorijenjeni u svakom segmentu ljudskoga mišljenja, djelovanja i stva-ranja, lako je shvatiti zašto i na koji naèin filozofija mo®e i treba pripomoæi uuspostavljanju okvira za novo razumijevanje rodnih odnosa i praksu koja je uskladu s time. Filozofijski naèin mišljenja – kojemu je imanentno temeljitopromišljanje, promišljanje koje se probija do temelja ili prema njemu, iz èegaproizlazi i zahtjev za istim, te permanentni napor oko istoga – zasigurno jenajjaèe sredstvo rodne kritike.*Na simpoziju je s izlaganjima sudjelovalo pe-desetak znanstvenika/znanstvenica i aktivis-ta/aktivistica iz Hrvatske, Slovenije, Bosne iHercegovine, Srbije i Crne Gore, te Make-donije. Širi izbor radova sa simpozija bit æeobjavljen u zborniku Filozofija i rod (Hrvatskofilozofsko društvo, Zagreb 2005.), koji ureðu-ju Gordana Bosanac, Hrvoje Juriæ i JasenkaKodrnja.No, filozofija nije samo subjekt rodne kritike, nego i njezin objekt. Naime, no-torna je èinjenica da je filozofija – u najveæem dijelu svoga povijesnog toka –bila poimana kao muška djelatnost, da su muškarci bili ujedno i autori i publi-ka filozofskih rasprava, te da su pojmovi èovjeka, èovjeèanstva, humanizma...bili rezervirani uglavnom za muški dio ljudstva. Nerijetko je ova »sljepoæa« za®enski rod, za ®ene, za ®ensko, postajala aktivnom, pa se androcentriènost,muškocentriènost pretvarala u mizoginiju, ®enomrstvo. Za to postoje brojniprimjeri, meðu kojima se nalaze i neka od najznaèajnijih imena u povijesti fi-lozofije, od Platona i Aristotela do Schopenhauera i Nietzschea, koji su o®enama govorili s neskrivenim prijezirom. Stoga je jedna od najva®nijih zadaæarodnih studija da se poduhvate jednog drugaèijeg, rodno osviještenog èitanjapovijesti filozofije, odnosno da dokumentiraju rodnu neosviještenost (ili one-sviještenost) klasikâ filozofije, te da iznaðu strategiju ophoðenja s njihovimdjelima, odnosno primjeren model rodne dekonstrukcije i rekonstrukcije povi-jesti filozofije. No, paradoksalno ili ne, ova se zadaæa mo®e provesti jedino uzpomoæ filozofije, odnosno kroz samu filozofiju; dakako, filozofiju koja postajesenzibilnom za rodnu problematiku, što i nije ništa drugo nego ozbiljenje istin-skog, konkretnog, a ne prijetvornog, apstraktnog humanizma. Ova, pak, zada-æa nije samo »èisto teorijske« naravi, kao što ni rezultati ovog zamašnog poslane mogu ostati ogranièeni samo na sferu teorije. Dijalektika teorije i prakse,upisana i u sr® filozofskih napora uopæe, ovdje se prikazuje u punome svjetlu,prvenstveno zato što to zahtijeva sâm problem.* * *Premda, kako sam veæ ustvrdio, ekstenzivno i intenzivno razmatranje proble-matike roda nije više novost u svjetskim razmjerima, kao što novo više nije nifilozofijsko promišljanje roda, tj. filozofija roda, simpozij »Filozofija i rod« zanaše je prilike ipak predstavljao odreðenu novost. Ne radi se o tome da se prviput javno, u za to primjerenu forumu, progovorilo o rodnoj problematici, o»®enskom pitanju«, o feminizmu... Takva bi tvrdnja bila posve netoèna, jer po-vijest feminizma i ®enskih/rodnih studija kod nas je ipak duga veæ tridesetakgodina. Radi se o tome da u jednoj takvoj diskusiji prvi put nisu sudjelovali nitisamo »filozofi«, niti samo »feministkinje«, nego »predstavnici/predstavnice obi-ju strana«. Time je – istina, »na terenu filozofije« – prvi put u ovakvu opsegupoveden dijalog izmeðu tzv. akademske filozofije, s jedne strane, i feminizma(feministièke teorije i aktivizma), s druge strane. Dodatne razlièitosti koje subile prisutne na skupu – tematska i disciplinarna raznolikost, razlièitost pristu-pa, generacijske razlike, a (zbog prostora još uvijek obilje®enog »problema-tiènom« nedavnom prošlošæu) valja istaknuti i sudjelovanje ljudi iz svih ze-malja bivše Jugoslavije – unijele su u diskusiju brojne razlièite glasove, koji sepak nisu pretvorili u buku nerazumijevanja. Štoviše, prisutne su razlike uspjeledoæi do rijeèi i biti posredovane u napetom dijalogu. Uèinak toga bilo je – trebase nadati, ne samo jednokratno i ogranièeno – samoosvještavanje (samopropi-tivanje, samokritika) i filozofije i feminizma.* * *U završnoj raspravi na simpoziju »Filozofija i rod« izreèen je niz sumarnihzakljuèaka i ocjenâ simpozija. Na ovome bih mjestu izdvojio rijeèi dvije sudio-nice.Eva Bahovec iz Ljubljane rekla je:768FILOZOFSKA ISTRA¬IVANJA H. Juriæ, Uz temu99 God. 25 (2005) Sv. 4 (767–769)»Ovaj simpozij va®an je ne samo za feministkinje, ne toliko za feministkinje ifeministièke filozofkinje, koliko za samu filozofiju, i to u smislu otvaranja,priznavanja postojanja pluraliteta filozofijâ.«A Daša Duhaèek iz Beograda u istom je duhu istaknula:»Hrvatsko filozofsko društvo, kao institucionalizirani oblik filozofije, a u naj-boljoj tradiciji filozofije, ovim je simpozijem otvorilo prostor za subverzivni po-tencijal (u pozitivnom smislu rijeèi), i to u vlastitim okvirima. To smatram ve-likim znaèajem ovog skupa, znaèajem koji ovoga trenutka još ne mo®emo pre-poznati u punom svjetlu.«Iako bi mi se, kao jednom od organizatora simpozija i kao uredniku ovog te-mata, zbog naglašavanja ovih i ovakvih rijeèi, mogla prigovoriti neskromnost isamohvala, preuzimam rizik takvog prigovora, buduæi da dijelim mišljenje kole-gica Bahovec i Duhaèek, te se nadam kako æe postignuæa simpozija »Filozofija irod« – koja smatram znaèajnima kako za filozofiju tako i za feministièku teo-riju na ovim prostorima – biti ne samo dokumentirana nego i potencirana te-matom koji objavljujemo u Filozofskim istra®ivanjima, a potom i zbornikomFilozofija i rod.Hrvoje Juriæ769FILOZOFSKA ISTRA¬IVANJA H. Juriæ, Uz temu99 God. 25 (2005) Sv. 4 (767–769)

Filozofija i rod: uz temu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals