Nina Glavina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Polemos 3 (2000.) 1: 185-192 ISSN 1331-5595185#ENEVA: NOVE GRA—ANSKE HUMANITARNEINICIJATIVE PROTIV MINAMine predstavljaju veliku opasnost. Polau se u zemlju tijekom oruanih sukoba, gdjeostaju i nakon njihova zavretka. Mine ne razlikuju svoj rtave po dobi, spolu, vjerskojili nacionalnoj pripadnosti. ¨esto je dovoljna vrlo mala teina da aktivira protupje-aŁku minu (PPM) ili onu protutenkovsku (PTM). Posljedice aktiviranja mine su trajne,proteu se od lakih ozljeda, amputacije pojedinog dijela tijela do onih najteih smrti. Druga vana realnost postojanja miniranog teritorija unutar neke zajednice jenemoguænost iskoritavanja prirodnih i ekonomskih resursa na miniranom zemljitu.U smislu zatite civila i uopæe zabrane mina u Otawi, Kanada, je u prosincu 1997.potpisana Konvencija o zabrani protupjeaŁkih mina (The Mine Ban Treaty, MBT).Konvenciju je do danas potpisalo vie od stotrideset zemalja, a vie od polovice potpis-nica ju je i ratificiralo. MBT ukljuŁuje zabranu proizvodnje, skladitenja, koritenja,izvoza/uvoza, transporta PPM-a za zemlje potpisnice.Naglasak je kao to se i vidi na dravama kao korisnicama mina i one se kaotakve navode u Konvenciji.No, jesu li drave, dravna vojska ili policija jedini trenutni, ili moda i  potencijalnikorisnici mina?Recentni podaci govore o Łinjenici da u svijetu ima vie ne-dravnih aktera negosamih drava. Veæina njih je u tijeku oruanog sukoba, odnosno velika veæina sukobadananjice ukljuŁuje ne-dravne, protu-dravne ili bez-dravne aktere koji su izvandravne kontrole. Danas se PPM mogu naæi u gotovo svakom oruanom sukobu meðunaoruanjem ne-dravnih grupa. U nekim zemljama ne-dravni akteri koriste PPM uoruanim sukobima u veæoj mjeri nego li same drave. Oruani sukobi internog karak-tera u vie od trideset zemalja govore u prilog Łinjenici da meðudravna zabrana minasama po sebi nije dovoljna da zaustavi proizvodnju, trgovinu, transfer, skladitenje iupotrebu istih. ¨est je sluŁaj da vlada neke drave ne eli potpisati MBT sve dok ne-dravni akteri koriste mine u meðusobnim sukobima. U nekim sluŁajevima pobunjeni-ci preuzimaju vlast u dravi, formiraju vladu i to je jo jedan od razloga vie za njihovoukljuŁivanje u opæu zabranu mina. To nije pitanje podrke ili opravdanja ciljeva za kojese bore. To je humanitarno pitanje. Farmer koji nagazi na minu u polju ne pita se je liga je njen postavljaŁ oslobaðao ili ugnjetavao. Naravno, u ovaj je proces bitno ukljuŁitii same drave koje su u tijeku internog sukoba, jer su i same vaan dio ovog procesa.Konvencija o zabrani mina (MBT) iz 1997. godine, obvezuje drave potpisnice.Postoji, dodue, jedna referenca u Konvenciji koja se odnosi na ne-dravne pojedinceili grupe, a odnosi se na obavezu da svaka drava-stranka treba poduzeti sve zakon-ske, administrativne i druge mjere, ukljuŁujuæi i upotrebu kaznenih sankcija da sprijeŁii potisne bilo kakvu aktivnost koja je zabranjena u Kovenciji koju bi provodili pojedinciObavijesti186ili bi se on vrila na teritoriju pod njenom (dravnom) jurisdikcijom ili kontrolom(Łlanak9). Drugim rijeŁima, ne-dravne grupe, premda nisu stranka u Konvenciji, jesu subjektu odnosu na provoðenje iste od strana drava potpisnica. Ova Łinjenica pridonosi oz-biljnim moralnim i praktiŁnim problemima u situacijama pobune protiv tiranskih i repre-sivnih drava (kao to je i potvrðeno u Opæoj deklaraciji o ljudskim pravima) jer kadadoðe do oruanih sukoba koji ukljuŁuju i upotrebu mina, provoðenje Konvencije pos-taje problematiŁno. U ovakvim sluŁajevima zakon oruanog sukoba i meðunarodnohumanitarno pravo koji se odnose direktno na ne-dravne aktere mogu i trebaju bitiprimijenjeni s autoritetom od strane ljudi i zajednica koje su ugroene minama, kao iod strane same meðunarodne zajednice. Ne-dravni borci u narodno-oslobodilaŁkimborbama i u oruanim sukobima nemeðunarodnog karaktera takoðer su obvezaniodredbama meðunarodnog humanitarnog prava u posebnim Protokolima I i II iz 1977.godine koji su dodatak #enevskim konvencijama iz 1949. godine.  Tamo gdje se MBTiz 1997. godine ne obraæa izravno ne-dravnim akterima, Protokoli iz 1977. godine toŁine.Ova saznanja uŁinila su evidentnim da kampanju protiv PPM koja je usmjerenasamo na drave treba nadopuniti kampanjom usmjerenom prema ne-dravnim akter-ima. Poziv na akciju u ovom smislu stigao je iz ugroenih zajednica sa svih kontinena-ta, mnogih vlada, Meðunarodnog Crvenog kria i Polumjeseca i iz ICBLa. ZnaŁajno jenaglasiti da se poveæava broj ne-dravnih oruanih grupa koje se slau da treba zapoŁetidijalog o minskom problemu, kako meðusobno, tako i sa zajednicama u zonamaoruanih sukoba.U #enevi, vicarska, od 24. do 25. oujka ove godine, sastali su se predstavnicinaoruanih opozicijskih grupa, promatraŁi vlada i Łlanovi kampanja protiv mina sastruŁnjacima na polju meðunarodnog humanitarnog prava, kako bi zapoŁeli procesdijaloga koji bi imao za svrhu ukljuŁivanje ne-dravnih naoruanih organizacija u zabranukoritenja mina.Nevladine organizacije iz Kanade, Kolumbije, Filipina, vicarske, Velike Britanije i Zim-babwea koje se bave problemima mina i Łlanice su Meðunarodne kampanje za zabranumina (ICBL) organizirale su konferenciju pod nazivom UkljuŁivanje ne-dravnih ak-tera u zabranu mina (Engaging Non-State Actors in a Landmine Ban). Tako su se ujednoj prostoriji osim uobiŁajenih sudionika minskih konferencija, kao to su pred-stavnici vlada i nevladinih organizacija, meðu njima nali i pripadnici ne-dravnihoruanih grupa. Prisutni su bili izmeðu ostalih, i  Sudanska narodna oslobodilaŁkavojska (SPLA) iz sjeverne Afrike,  Kurdska radniŁka partija (PKK) u zapadnoj Aziji,Filipinski Moro islamski oslobodilaŁki front (MILF) i Revolucionarna proleterska vojska(RPA), Polisario iz zapadne Sahare, te ostali ukljuŁeni u unutar-dravne sukobe uEvropi i Latinskoj Americi kako bi diskutirali o daljnjoj internacionalizaciji zabranekoritenja mina.est protuminskih kampanja  koje su i organizirale ovu konferenciju prepoznale supotrebu za ukljuŁivanjem i obvezivanjem svih sudionika u oruanom sukobu, vjerujuæida pobunjeniŁke grupe imaju vanu ulogu u efikasnoj i uspjenoj zabrani  ovog pod-Polemos 3 (2000.) 1: 185-192 ISSN 1331-5595187muklog i nehumanog oruja. Konferenciju je otvorila i jedna od organizatorica, prof.Miriam Coronel Ferrer iz filipinske kampanje za zabranu mina, istiŁuæi da ne-dravniakteri moraju biti ukljuŁeni jer su dio minske jednadbe. Oni su dio problema i oni sudio rjeenja.Govornici su istaknuli vanost ukljuŁivanja pobunjenika u operacije razminiranja, odlociranja mina/minskih polja do uklanjanja istih. Naveden je primjer operacije Saveinocent lives, organizacije za razminiranje koja djeluje u sjevernom Sudanu, koja jepostigla zavidan uspjeh pri Łiæenju i obnavljanju 2,2 milijuna kvadratnih metara mina-ma kontaminiranog teritorija, po mapama koje im je dala SPLA.Jedan od osnivaŁa ICBLa i sam deminer, Rae McGrath, naglasio je i veliku potrebuza domaæim odnosno lokalnim deminerima, koji  Łesto dolaze iz pobunjeniŁkih redova,poznaju teren i lokacije mina te su od velike pomoæi pri samom procesu razminiranja.U nastavku Konferencije predstavnici opozicijskih grupa kao to su Talibani, Polisario,SPLA, MILF, PKK, RPA  govorili su o trenutaŁnoj situaciji s minama u podruŁjima izkojih dolaze. Gotovo svi govornici naglasili su potrebu za kvalitetnim i uŁinkovitimmine awarness programima, razminiranjem podruŁja zagaðenog minama i uopæeohrabrivanjem svih strana u sukobu u smislu reagiranja na problem mina. Bivi Łlanovisada veæ rasformirane OVK sugerirali su u ohrabrujuæem smislu, buntovniŁkim pokreti-ma irom svijeta da ozbiljno promisle o totalnom odricanju uporabe mina.Pravni struŁnjaci su u svojim izlaganjima istraivali moguænosti uvoðenja inovacija umeðunarodno humanitarno pravo i ljudska prava, kao i u Konvenciju o zabrani minakoje bi tako omoguæile ne-dravnim oruanim grupama da se obveu kroz unilateral-ne deklaracije. Razgovaralo se i o nekim drugim mehanizmima za obvezivanje ovihne-dravnih oruanih grupa, kao to su razvoj Kodeksa ponaanja (Codes of conduct),uspostavljanje zona bez mina (landmine-free zones) i ukljuŁivanje protu-minskih klau-zula u sporazume o prekidu vatre ili mirovne sporazume. U Konvenciju o zabrani minaiz 1997. godine, amandmani æe se moæi unositi tek 2004. godine. Vrijeme za akciju iukljuŁivanje ne-dravnih aktera u rjeenje minskog problema je upravo sada. To je ijedan od razloga osnivanja novog pravnog mehanizma pod nazivom Geneva Call(lAppel de Geneve) koja je simboliŁno registrirana na dan 1. sijeŁnja 2000. godine,kao nova humanitarna inicijativa na pragu novog milenija. Geneva Call, meðunarod-na nevladina organizacija, registrirana u vicarskoj, formirana je od strane nekolikoanti-minskih kampanja iz razliŁitih dijelova svijeta s namjerom da zaprima uruŁenepotpisane zabrane mina od strane ne-dravnih aktera, odnosno njihovih  predstavni-ka. Dokument Geneva Calla sa enevskim vlastima kao Łuvarima ovog mehanizma,sluio bi kao osnova za poziv ne-dravnih aktera na odgovornost u sluŁaju ne potiva-nja zabrane mina.Zapovjednik SPLA dodao je na zatvaranju konferencije kako je iskustvo sretanja licemu lice s vladama, civilnim drutvom i ostalim naoruanim grupama ojaŁalo njegovosjeæaj opæe humanosti. Strah u nama slomljen je. Ovaj je dogaðaj vrlo pozitivanObavijesti188korak naprijed u svijetskom pokretu za uklanjanje patnji koje uzrokuje ovo ubojitosredstvo  koje ne pravi razliku meðu svojim rtvama,rekao je.Potpisnici ovih redaka bila je izuzetna Łast prisustvovati ovoj konferenciji. Susret spredstavnicima pojedinih oruanih grupa, diskusija i rad rame uz rame s njima na ovojkonferenciji visokog rizika bilo je neopisivo i vrijedno iskustvo. Mnoge predrasudeprema njima, ako ih je netko od prisutnih i imao, nestale su. Kao to sam veæ ranijenaglasila, ova inicijativa ne ulazi u podruŁje opravdanja ciljeva za koje se ti ljudi boreili borbe kao takve. Naglasak je na humanosti i ukljuŁivanju ne-dravnih aktera utotalnu zabranu mina. Mine su oruje siromanih i najŁeæe sakate i ubijaju upravosiromane. Upravo zato sve strane u oruanom sukobu moraju biti ukljuŁene u ovajproces. Humanost prije svega, u kretanju prema drutvu osloboðenom od mina. To jenajmanje to moemo uŁiniti za mir,  ljudsku zajednicu te civilno drutvo u cjelini  jersukoba i ratova je uvijek bilo, a po svemu sudeæi  bit æe ih i ubuduæe.Nina GlavinaPolemos 3 (2000.) 1: 185-192 ISSN 1331-5595189ZAGREB: HRVATSKA I PARTNERSTVO ZA MIRNakon demokratskih promjena i intenzivnog djelovanja novoizabranih vlasti na unu-tarnjepolitiŁkoj i vanjskopolitiŁkoj sceni da Hrvatska Łim prije iziðe iz svojevrsne meðu-narodne izolacije, Hrvatska sve vie postaje subjektom meðunarodnih odnosa, Łijeponaanje se prati, procjenjuje i adekvatno vrednuje. Nedavni ulazak u Partnerstvo zamir, intenzivni pregovori glede ulaska u Svjetsku trgovaŁku organizaciju, postepenopribliavanje Europskoj uniji, najznaŁajniji su primjeri.Neposredno nakon primanja Hrvatske u Partnerstvo za mir (PfP), Hrvatska udrugaza meðunarodne studije (HUMS) organizirala je na Fakultetu politiŁkih znanosti 5. 6.2000., znanstveno-struŁni skup pod nazivom Hrvatska i Partnerstvo za mir. Cilj sku-pa, kako su u uvodnim izlaganjima naglasili dr. Vlatko Mileta i dr. Sinia Tataloviæ, bioje pojasniti gospodarske, politiŁke i vojne aspekte tog za Hrvatsku izuzetno znaŁajnogi dugo prieljkivanog dogaðaja. Na skupu su, pored djelatnika FPZ-a, govorili i pred-stavnici Ministarstva obrane te dr. Anton Grizold s Fakulteta za drutvene znanosti uLjubljani.Dr. Grizold je govorio o potrebi stvaranja nove sigurnosne arhitekture u Europi, izkoje JugoistoŁna Europa, usprkos svih dananjih problema i novih izazova sigurnosti ,ne moe i neæe biti izuzeta. Stoga je za zemlje tog turbulentnog rubnog dijela europ-skog kontineta pribliavanje NATO-voj strukturi i Łvræe ukljuŁivanje u europski sustavobrane prioritetan cilj i objektivna datost. Govoreæi o konkretnim slovenskim iskus-tvima, vezano uz dosadanje sudjelovanje u PfP, dr. Grizold je rekao da, unatoŁ podi-jeljenog slovenskog javnog mnijenja za i protivu kljuŁivanja i potivanja svih obvezakoje proizilaze iz sudjelovanja u radu PfP i buduæeg Łlanstva u Alijansi, male zemljepoput Slovenije moraju raditi na svom brem i bezbolnijem ukljuŁivanju u euroat-lantske integracije.General Anton Tus naglasio je vanost hrvatskog pribliavanja NATO-u i vrijednostikoje to pribliavanje moe imati u buduænosti. S obzirom na svoj geostrateki poloaj,Hrvatska je zainteresirana za dobre odnose sa svim svojim susjedima te postizanjemira i stabilnosti ire regije JugoistoŁne Europe, koja veæ danas predstavlja spojnicuSAD-a i razvijene Europe s podruŁjem Centralne Azije, Kavkaza, Kaspijskog bazena,prostora bogatog naftom, zemnim plinom i ostalim prirodnim bogatstvima.O samoj organizaciji PfP, naŁinu njezinog funkcioniranja i programima pomoæi kojemoe ponuditi Hrvatskoj, govorio je dr. Vlatko Cvrtila s FPZ-a. Naglasio je prednostikoje Hrvatska dobiva Łlanstvom u PfP-u  civilni nadzor nad oruanim snagama, trans-parentnost vojnog budeta, potivanje opæeprihvaæenih humanitarnih prava.Mr. Lidija ¨ehuliæ (FPZ) pojasnila je zato Clintonova administracija nije ranije pri-hvaæala hrvatsko Łlanstvo u PfP, te napomenula da isti zahtjevi ameriŁke politike:povratak izbjeglih i prognanih, suradnja s Hakim tribunalom i potivanje DaytonskogObavijesti190sporazuma, to znaŁi teritorijalnog suvereniteta i integriteta neovisne Bosne i Herce-govine, vrijede i danas, te o njima nova hrvatska vlast, usprkos svih veæ iskazanihotpora na unutarnjepolitiŁkoj sceni, mora voditi raŁuna.Organiziranje ovog skupa potvrdilo je potrebu i korist zajedniŁkog civilno-vojnogpristupa, te pokazalo da Hrvatska ima  potrebit struŁan, znanstveni kadar koji moe ieli adekvatno pratiti i davati potrebne smjernice breg hrvatskog integriranja u eu-roatlantsku strukturu.Lidija ¨ehuliæPolemos 3 (2000.) 1: 185-192 ISSN 1331-5595191ZAGREB: ZAKLJU¨CI  I. KONVENCIJE OBOLJELIHHRVATSKIH BRANITELJAU organizaciji Udruge hrvatskih branitelja lijeŁenih od PTSP-a, u Zagrebu je 02.03.2000.u muzeju Mimara, odrana  Prva Konvencija oboljelih hrvatskih branitelja. Na konven-ciji je sudjelovalo preko 350 delegata iz cijele Hrvatske, predstavnici Sabora, Vlade iudruga proisteklih iz Domovinskog rata.Organizatori konvencije su kao razloge njenog odravanja istakli ugroavanje inepotivanje temeljnih ustavnih naŁela o jednakim pravima graðana Republike Hrvat-ske, naroŁito u pogledu razlikovanja statusa oboljelih i ranjenih hrvatkih branitelja,kao i nepotivanje miljenja medicinske i pravne struke u kreiranju i provoðenju za-konskih normi.Predstavnici vlasti su u cijelosti podrali i prihvatili prijedloge izmjena zakonskihpropisa koji diskriminiraju oboljele hrvatske branitelje.Konvencija je donijela sljedeæe zakljuŁke koje proslijeðuje nadlenim institucijamazakonodavne, izvrne i sudbene vlasti:1. Trai se hitno izjednaŁavanje prava svih vojnih invalida Domovinskog ratasukladno postojeæem zakonu, bez obzira jesu li taj status stekli s osnova oboljenjaili ranjavanja, posebice u svjetlu Łinjenice da posljedice bolesti mogu biti kudikamotee i dugotrajnije negoli posljedice ranjavanja. Takoðer, trai se hitno ukidanjesvih zakonskih rokova unutar kojih se bolest mora pojaviti da bi bila priznatakao posljedica Domovinskog rata, obzirom da moderna medicina poznaje cijeliniz bolesti (ne samo psihiŁkih!) koje se mogu pojaviti van rokova definiranih pos-tojeæim zakonima. U tom smislu treba hitno pristupiti izmjenama Zakona o pravimahrvatskih branitelja i Zakona o zatiti vojnih i civilnih invalida Domovinskog rata.2. Trai se ukidanje participacije za sve lijekove i medicinske usluge za hrvatskebranitelje Łija je bolest posljedica Domovinskog rata. Takoðer, trai se hitnosprovoðenje ispitivanja zdravstvenog statusa hrvatskih branitelja sa znanstve-nih osnova, posebice u svjetlu Łinjenice da rezultati svjetskih istraivanja pokazujukako su ratni veterani pod poveæanim rizikom razvoja mnogobrojnih bolesti. Na-dalje, s obzirom na kroniŁni tok ovih oboljenja, te relativno mladu ivotnu dobhrvatskih branitelja, za oŁekivati je da æe se, sa starenjem ove populacije, njihovozdravstveno stanje pogorati. Stoga je potrebno veæ sada razmotriti moguænostosnivanja posebnog bolniŁkog centra za sve hrvatske branitelje.3. Potrebno je pouriti sve predmete oboljelih branitelja koji se nalaze u postupkuUpravnog suda, odnosno Povjerenstva za reviziju, a Łije rjeavanje Łesto traje idue od 18 mjeseci, posebice u svjetlu Łinjenice da ovako dugi rok Łekanja ineizvjesnosti ima izrazito negativne psiholoke posljedice za hrvatske branitelje.Obavijesti1924. Potrebno je hitno pristupiti reorganizaciji postojeæeg sustava psiho-socijalnepomoæi za hrvatske branitelje, i to tako da se ovaj sustav, s obzirom na sve veæiporast raznih drugih oboljenja u branitelja sa PTSP-ijem, vee uz veæ postojeæisustav primarne zdravstvene zatite. Unutar ove reorganizacije naglasak trebadati na prevenciju suicida meðu hrvatskim braniteljima, te na zbrinjavanje poslje-dica traume u obiteljima branitelja oboljelih od PTSP-a koje, po svojem uŁinku,mogu biti tee od primarnog PTSP-a.(R.I.)

Ženeva: Nove građanske humanitarne inicijative protiv mina

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia